BABA YAGA
Musaka
Dancing Bear
*****
Bila je to i prije objave singlova “Baterije” i “Alergija”, jednadžba bez ijedne nepoznanice. Jer, svi – pa čak i oni koji samo povremeno prate glazbu na dosadnim programima formatiranih radija – odavno znaju koliko je dobar (pa čak sjajan!) Yayin vokal, koliko je Saša Antić nadahnut autor tekstova (ali i glazbe) te koliko je Marco Grabber savršen producent (autor i koautor glazbe i prava “Katica za sve”) te čarobnjak u studiju koji od sjajnih glazbenika uključenih na ovaj projekt zna izvući najbolje.
S jedne strane, projekt Baba Yaga se može shvatiti i kao svojevrsna logična ekstenzija onoga što je trojka radila do sada. Marcu je to bila nova (zapravo očekivana) prilika za autorsku suradnju s glazbenicima iz formalno drugog žanrovskog prostora (što je ono u čemu se savršeno snalazi), Yayi idealna prigoda da dok su Jinxi na vrhu pokaže da joj i dalje nema premca među domaćim pjevačicama, a Saši Antiću – nakon sjajnog solo albuma “Škrinja” objavljenog pod (literarnim) pseudonimom Alejuandro Buendija – da s novim vokalnim partnerom/partnericom nastavi istim putem kojim u TBF-u korača s Mladenom Badovincem.
Odličan spoj svih glazbenika
Uvodni broj “Carpe Diem” sve to lijepo potvrđuje. Yaya ulazi u broj na najbolji način, poput Jinxa, uz glazbenu “mješavinu” s violinom, perkusijama koje voze u grooveu prije nego što Saša krene svojim – kao i uvijek – savršenim “narativom”. U temi koja je vrlo plesna, glazbeno zanimljiva (s elementima arapskog world musica), obdarena rasnom melodijom refrena te tipičnim Antićevskim tekstom o svakodnevnom životu. “Kokain” se referira na Santana i njegove eksperimente s kubanskim “latinicama”, s duhovitim Sašinim komentarom o “kokainskom bijelom prahu” koji se nastavlja na manire TBF-ovske poetike, uključujući i “splićanske”. Uz zarazan plesni refren i golem radijski potencijal kojeg jamči i ritam i Yayin vokal.
“Korporativna” otvara atmosferu kakvog noćnog bara ili honky-tonk špilje (s malo čak country začina te podršku elektronike i gotovo baroknih gudača), uz Yayu i Sašu sa sarkastičnim tekstom o “prikama” u poslovanju. Opet uz pamtljivu melodiju refrena rasnog popa kojeg Yayin vokal vuče prema Jinxsim. Već poznati singl “Alergija” s gitarskim uvodom, lucidno ubačenim elementima etna i hip-hop utjecaja te “orkestracijom”, u donjem sloju teksta je još jedan duhovito ironičan komentar trendovskih infekcija.
Na sličnom tragu, uz jednako zanimljiv komentar, je i “Fruktoza” koja ironizira globalizacijsku ponudu u trgovačkim lancima, a počinje kao kakva prog-rock tema (a kasnije s primjesama Pink Floyda, ali s gugutavim funkom oplemenjenim bas dionicama) iznad hip-hop podloge. Uz Sašino melodiozno “progovaranje” i Yayu. I “Garaža” koja zaključuje prvu stranu vinila ploče brodi karipskim glazbenim prostorom uz dječji zbor i glazbenu podlogu koja starije uši može podsjetiti i na Kida Creolea ili na Haircut 100 iz osamdesetih.
Brojni zarazni refreni
Vinilnu B stranu otvaraju “Baterije” kao novi Grabberov lucidan miks robusnijeg funky-rockerskog zvuka i širokopojasne bandovske podrške s naglašenim klavijaturama, violinom i elektronikom te savršeno usklađenih vokala melodiozno “optimistične” Yaye i “gorkog” Saše. Uz naizgled morbidan tekst o osuđeniku na pogubljenje na električnoj stolici koji zapravo govori o različitim sudskim kriterijima za bogate i moćne te za “običan svijet”. “Piroman” je nova plesno razigrana tema s okusom “latinice” i Bacharachovog štiha te pravi hit za radijsko emitiranje. U uvodu “Rakete” iznad sintisajzera se javlja glas TV voditelja Branka Uvodića u broju koji je pravi predstavnik TBF-ovske poetike sa Sašinim “narativom” i Yayinim pjevanjem u još jednom zaraznom refrenu.
Mid-tempo “Nada” kreće s akustičarskom gitarskom dionicom iznad koje leluja onozemaljski Yayin vokal te nudi iznimna spajanja žanrovskih krhotina u rasponu od stilistike Steely Dana do orijentalnih zvukova koje se ne bi postidio ni Dino Merlin te rasnih “narativa” i dvoglasja. “Tehnički problemi” su pak obdareni čudesnim zagrljajem naglašenih gitara, bubnja, violine i elektronike s natruhama ambijentalne (dramatične) psihodelije.
Zaključna “Nije gotovo” je nabrijan gitarski/rockerski broj s Yayom u izdanju tako tipičnom za brze Jinxa. Kojem je – naravno – dodana Sašina “parlatina”. Vrijedi ovaj broj shvatiti kao obećanje jer nakon ovog albuma ja (i zacijelo svi koji album preslušaju) bi toga još! Konačno, ako još niste shvatili do sada – ovo je sjajan projekt i album koji vapi za nastavkom!