Subota, 24 srpnja, 2021

Svašta ni o čemu: Naopaki Božić

Na prvu se čini super stvar – ujutro otvoriš poklone pa odeš na plažu na koktel, jednostavno: zbroj Božićnih i ljetnih radosti. No, dva i dva ne daju uvijek četiri. Kad odagnam tu prvu, gotovo instinktivnu misao u kojoj mi je fora vidjeti ljude na plaži s kapicama Djeda Božićnjaka, ne sviđa mi se ono što uslijedi

Nikad ne bih mogao živjeti u Australiji.

Vjerujem, kad bih odselio, da bih se s vremenom na sve priviknuo – od činjenice da oni koji ne izađu na izbore plaćaju kaznu do vožnje lijevom stranu. Vjerujem da bih naučio pravila australskog nogometa, prestao tvrditi da je Eric Bana Hrvat i u pola noći znao razlikovati njihovu od zastave Novog Zelanda. Sve, sve bih mogao, osim jednog – ne bih mogao podnijeti da Božić slavim ljeti.

Kako se stvara atmosfera Božića u Australiji?

Znam, na prvu se čini super stvar – ujutro otvoriš poklone pa odeš na plažu na koktel, jednostavno: zbroj Božićnih i ljetnih radosti. No, dva i dva ne daju uvijek četiri. Kad odagnam tu prvu, gotovo instinktivnu misao u kojoj mi je fora vidjeti ljude na plaži s kapicama Djeda Božićnjaka, ne sviđa mi se ono što uslijedi.

Odakle krenuti? Od toga što iščekuješ dolazak čovjeka u crvenom zimskom odijelu dok ti kući spuštaš temperaturu na klima uređaju ispod 18 stupnjeva? Kako to izgleda ispod odijela; presvuče li se Djed Božićnjak u crveni kupaći? Umjesto keksića i toplog mlijeka ostave mu sladoled i čašu hladnog soka?
Kako se stvara atmosfera Božića? Gledanjem filmova u kojima je Božić uvijek zimi? Razmišljam sad da je obrnuto, da je kod nas Božić ljeti. Dolazim na plažu pjevušeći
Zvončiće (tekst je, dakako, drugačiji; umjesto Dolove i brijeg, zabijelio je snijeg pjevam Dol i brjegovi, i udar toplotni; s daskom za surfanje u apartmanu čekam turiste).
Umjesto kuhanog vina na nekoj od kućica uzimam hladno pivo u kafiću na plaži. Čekajući za šankom, vidim da po tisućiti put repriziraju
Sam u kući – evo, sad će dio kad Kevin prospe školjke po stepenicama i onom visokom na lice izlije kantu kreme za sunčanje, a niži se zabije u pješčanog snjegovića. Koliko sam puta to vidio…
Srećom, večeras je
Čudo u 34. Beach Bar-u, kad onaj stari što radi kao spasitelj na plaži umisli da je pravi Djed Božićnjak.  

Umjesto božićnog ugođaja, nešto je drugo u zraku…

I ajde što je to sve ljeti, ali što je zimi? Zamislili smo Božić bez zime – zamislimo sad zimu bez Božića. Što iščekujemo? Što je centralna točka zime? Čime mrak i sumornost zime osvijetlimo, što nam je povod da bližnje tih dana obiđemo i razveselimo?

Eto, podlegao sam boljci nas ovdašnjih ljudi da se žalimo na sve pa kad je i dobro. Drago mi je što imam „zimski“ Božić pa se žalim kako bi mi bilo da ga nemam. Iako ove godine zimu imam, ali Božić još ne, nema ga u zraku kao prijašnjih godina. Naravno, znamo što je ove godine u zraku. U zraku, na podu, u taksiju, na bližnjima i daljima, u kafiću, klubu, a pogotovo iza ponoći… 

Nedostaje mi Božić onakav kakav poznajem

Većina će nas reći kako je Božić više od materijalnog, više od adventa u gradu, više od kuhanog vina i mirisa cimeta okruženog svjećicama gdje god pogled padne. I ja bih rekao kad god bi me se pitalo, ali ove godine ću priznati da mi sve to nedostaje. Nedostaju mi ozarena lica i božićna pjesma kada prođem gradom. Ali više nego meni, nadam se da neće nedostajati djeci. Nekidan sam bio kod prijatelja i pitam mu malenu kćerku od 6 godina koje su njene želje za ispod bora. Odgovor je bio: “Makni se od mene, imaš li koronu?!” Toliko o duhu Božića i toliko o tome da mladi neodgovornošću pridonose pandemiji. 

Ali, tako je kako je. U izvanrednim smo okolnostima u kojima nitko ne može biti najpametniji i nemamo neku bližu povijest za učiteljicu trenutnog života. Nije nam odgovaralo u studenom da krenu zatvaranja pa se odugovlačilo, ne odgovaraju nam zatvaranja sada u prosincu jer su krenula prekasno.

Za to vrijeme je u Australiji, koja je krenula sa zatvaranjima rano ili na vrijeme, vraćen život više – manje u normalu. Stadioni su pušteni za punjenje u punom kapacitetu. Australija će imati Božić onakav kakav poznaje. Možda ne onakav kakav volim, ali onaj na kojemu im trenutno malo zavidim. Pa razmišljam nešto; Bi li možda mogao živjeti u Australiji?


Ivan Huljić, klavijaturist, skladatelj i tekstopisac, godinama je bio član grupe Magazin, a kao samostalni autor već si je priskrbio brojne nagrade za suradnju s poznatim glazbenicima. Ivan je diplomirao pravo, a rado piše i izvan glazbenih okvira što je rezultiralo zajedničkom kolumnom s Marinom Pelaićem. S Marinom se zna i druži još od malih nogu. Dijele slične poglede na svijet i imaju isti smisao za humor te se sjajno nadopunjuju i jedan drugome doslovno završavaju rečenice. Upravo tako pišu i kolumnu za Mixer.hr – jedan započne, a drugi završi. Marin Pelaić, magistar je edukacije povijesti te engleskog jezika i književnosti. Vrijeme gubi na kreativno pisanje, a živce na Hajduk. (Ne)Sreću da upozna Ivana imao je za vrijeme srednje škole, kad su obojica pohađali filmski tečaj. Međusobno nadmudrivanje traje do dana današnjeg.

Pročitajte još...

Svašta ni o čemu: …Inače?

Kako on to misli –inače?! Pa upravo sam mu rekao sve što je inače, od toga kako sam, što radim i kako moji. Kako može biti inačije od toga? Rekao sam mu dovoljno toga da sam se čak uspio sjetiti i imena dotičnog poznanika dok smo razgovarali, a to je za mene značajno vremena

Svašta ni o čemu: Velikani vremena

Klišej je reći da osoba ne umire dok god žive sjećanja na nju; priče o njenim dogodovštinama, izjavama i djelima. Sa zaslužnim umjetnicima je to pogotovo tako, čak i ako njihova smrt označava kraj jednog vremena, jedne ere

Ljubavnik iz ormara: Osinjoj bjondi

Pričati bijelom svijetu o tome kako me ugrizla osa u jaja, blago rečeno, kraj je vremena i mjesta. Istina je također da u svjetskoj literaturi još nisam pronašao književni opis takvog sadržaja

Mixer jednog imidža: Sebastian Kurz – političar koji nas potiče na razmišljanje o liderstvu

Kriza kao mitološka figura straha, iza koje se skriva mnogo problema danas je naša svakodnevica. Pa se za početak pitam, može li priča #o-kurzu potaknuti priču o liderstvu? O lideru Kurzu, da se ne shvatimo pogrešno.... on nas motivira na promišljanje kakvi su to lideri novog doba i što je to što ih motivira? Moć ili želja za promjenom?

Povezano

Svašta ni o čemu: Umoran od izma i svih njegovih izvedenica

Moja poanta je da bismo svi trebali biti isti, neovisno o našoj rasi, spolu, seksualnoj orjentaciji ili vjeri. Utopijski, znam. Ali jedno može svatko napraviti prije nego baci figurativni kamen na nekoga jer je u njegovoj glavi drugačiji. Treba se zapitati: 'Gdje su sve te čarape?'

Svašta ni o čemu: Kao i obično, nikad nismo mi krivi!

Toliko smo moralno iskrivljeni, apatični i ne bi me čudilo da se kojim slučajem kod nas dogodio slučaj od prije par godina, kada su na vidjelo izašla monstruozna (ne)djela Harveya Weinsteina, da bi ga ovdašnji mediji prozvali našim Casanovom

Svašta ni o čemu: Pamtim (uglavnom) samo sretne dane

Život čine trenutci. Sitnice. Lijepi momenti i ružni. Kažu da je nekad manje važno što se dogodilo; važnije je kako smo mi to upamtili. No, što ako nismo? 

Svašta ni o čemu: Izvor blizak strahu

Postoje ti neki strahovi o kojima i ne razmišljam, nisu iracionalni, samo ih u svojoj glavi preuveličam. Više bih volio napisati sada da se bojim visine, ili zatvorenog prostora. Barem bi svojim strahovima mogao dati ime. Ali nije tako

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime