Prijateljica koja je trenutno u Kini nedavno je u priči na Instagramu objavila naslovnicu
kineskog izdanja Elle. I ne bih to možda niti primijetila, da nisam vidjela kako je na naslovnici najavljena – Marina Abramović. Umjetnica iz regije, konkretnije iz Beograda, već je dugo vremena globalno prepoznatljiva.
Provokativna umjetnost naspram kontrolabilne kulture
Kako sam kinesko tržište uvijek percipirala kao područje koje preferira umjerenije izraze
emocija, nešto što je predvidljivo i stoga kontrolabilno, naslovnica na kojoj se spominje i
Abramović me iznenadila. Kontrolabilnost je bilo moje iskustvo, barem kada je riječ o
predavanju kineskim studentima. No, predavanja i umjetnost, posebice umjetnost snažna i
moćna kao što je njezina, svjetovi su za sebe. U tom umjetničkom svijetu ime Marine
Abramović je sinonim za moćne, snažne i provokativne performanse. Nažalost, propustila
sam njezinu izložbu u Beogradu, vjerujem da je bilo jako moćno. Njezina umjetnost prelazi
granice i izaziva duboka razmišljanja o ljudskoj prirodi, ljubavi i boli. A to je uvijek moćno. Ili barem za one koji joj se izlože. Jer njezina umjetnost nije za svakoga. Ona je sirova, intenzivna, ponekad i bolna, ali uvijek autentična. Abramović ne pristaje na kompromise, ne traži odobrenje, ona jednostavno jest – u svakom trenutku, u svakom performansu, u svakom pogledu. Njezina djela su odraz nje same, njezine borbe, strasti i vjerovanja. Pritom je svoj put ka globalnoj vidljivosti utrla nizom izazovnih i inovativnih performansa.
View this post on Instagram
Njezina prva stvar koju pamtim je performans na Kineskom zidu u kojem ona i njezin
tadašnji partner, Frank Uwe Laysiepen, idu jedno prema drugom, svatko sa svoje strane
Kineskog zida. Pješačili su danima, susreli se u sredini, zagrlili se i prekinuli. Druga stvar koju pamtim je njezin eksperiment s odnosom publike i izvođača. Pred njom je bilo 72 predmeta, ona je potpuno mirna, a publika je imala potpunu slobodu primijeniti bilo koji predmet na njezinom tijelu. Na početku su ljudi bili suzdržani, samo su gledali, a onda su u nekom trenutku radili svašta. Ona se nije micala, duboko mi se urezao taj njezin mazohizam koji je nevjerojatan, ali i ljudska potreba za mučenjem koja je došla do izražaja.
Transformacija suvremene umjetnosti
Performans po kojem ju većina možda ipak najviše pamti, je performans ‘The Artist is Present’ iz 2010. godine u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku. Privukao je
pažnju svjetske javnosti i postavio je na globalnu scenu. Performans je bio jednostavan u
svojoj postavci, ali duboko emotivan i transformativan za one koji su sudjelovali i promatrali. Marina je sjedila za stolom u glavnom holu muzeja, a posjetitelji su bili pozvani da sjednu nasuprot nje i gledaju je u oči. Nije bilo verbalne komunikacije. Samo pogledi, tišina i prisutnost. Performans je trajao ukupno 736 sati i 30 minuta, a Marina je tijekom tog vremena sjedila nepomično, gledajući u oči više od 1.500 posjetitelja. Ovaj performans je bio globalni fenomen. Ljudi su dolazili iz različitih dijelova svijeta kako bi sjeli nasuprot Marine i iskusili nešto neopisivo i moćno. Mediji su brujali o ovom jedinstvenom događaju, a slike i priče o ‘The Artist is Present’ brzo su se proširile internetom. Performans je povećao njezinu vidljivost, ali i promijenio način na koji ljudi percipiraju i doživljavaju umjetnost. U istom je trenutku bio intiman i osoban, ali i univerzalan i kolektivan. Tim performansom je zapravo njezin stil, odnosno umjetnost postala dostupna i razumljiva svima, bez obzira na njihovo poznavanje ili razumijevanje suvremene umjetnosti. Njezin pogled, tišina i prisutnost postali su simboli univerzalne potrebe za povezanošću i razumijevanjem.
View this post on Instagram
Umjetnost kao životni put i izazov
Ali tko je zapravo Marina Abramović? Ona je žena koja je odabrala umjetnost kao svoj put,
svoj jezik, svoj način izražavanja. Ona je umjetnica koja ne pristaje na površnost i laž, koja
traži dubinu i istinu, čak i ako to znači suočavanje s vlastitim strahovima i ranama. Ona je
hrabra, odvažna i neustrašiva, ali istovremeno i ranjiva, osjetljiva i duboko ljudska. Njezina
umjetnost nije samo vizualni spektakl, već poziv na promišljanje o tome što je sve čovjek i
što sve čovjek može biti. Marina Abramović je umjetnica koja ne samo da stvara, već i živi
svoju umjetnost. Njezini performansi istražuju granice tijela, uma i duha. Ne boji se suočiti s bolom, strahom i samoćom, nudeći priliku da kroz njezino iskustvo sagledamo vlastite
unutarnje demone i anđele. I to je puno, za neke čak i sve – posebno za one koji ne vole
izlaziti iz zone sigurnosti.
View this post on Instagram
Za mene, Abramović nije samo umjetnica. Ona je inkarnacija svega što umjetnost može i
treba biti, bez obzira na težinu koju njeni performansi nose. Njena djela mogu biti teška,
neprobojna na prvi pogled, ostavljajući gledatelja u stanju konfuzije i nesigurnosti. No, u toj težini, u tom neshvaćenom, krije se suština njenog genija.
Njena umjetnost je nepredvidljiva, baš kao i život. U trenucima kada najmanje očekujem,
kada se osjećam izgubljeno u labirintu njenih performansa, Abramović me iznenadi, otvara
vrata percepciji koja mi je dotad bila nepoznata. U tim trenucima, njeni performansi nisu
samo djela umjetnosti; oni su lekcije, mudrost pretočena u vizualni jezik, odjek univerzalnih istina koje rezoniraju kroz vrijeme i prostor. U tom kontekstu, takva umjetnost je u svojoj suštini, odraz života. Ona daje najviše kada najmanje očekujete, iznenađuje i provocira, potiče na razmišljanje i samoproučavanje. I nije li to, u konačnici, pravilo koje vrijedi za sam život? U neočekivanom, u nepredvidivom, u neshvaćenom, krije se prava ljepota i suština postojanja. Abramović podsjeća nas na tu fundamentalnu istinu, vodeći nas kroz tamu neznanja do svjetlosti spoznaje i inspiracije. Pritom je i žena koja je prešla granice i definirala novi jezik umjetničkog izražavanja. Što je u najmanju ruku, hrabro.
Naslovna fotografija: Youtube Screenshot