Pozicija na kalendaru sugerira da se valja vratiti u stalnije vode i pažljivo hvatati ritam sa svakodnevicom koju je ljeto pokušalo razbarušiti. Na sreću svih nas koji strastveno pratimo medije to znači da će nam se na meniju nuditi jesenski aduti. Prema najavama, najviše truda u šarenu jesen uložio je RTL. To je sasvim logičan nastavak onoga što ih krasi dulje vrijeme – postojana kvaliteta ljudskih resursa. Uz Amadeusa medija Andriju Jarka, čiji se televizijski klasik kuha i Anu Mlinarić, zbog čijih smo atenskih briljantnih partitura i zaboravili zbog kojih je grozota Atena bila grotlo zbivanja, lako je voljeti RTL.
Oni nas grle platformom Voyo na kojoj 24 sata prije TV premijere možemo pogledati sljedeći nastavak realityja ili epizodu omiljene serije. Na zagrljaj nove serije “San snova” pristali su mnogi gledatelji, jer već prva epizoda bila je najgledaniji sadržaj za ciljanu dobnu skupinu od 18 do 54 godine u terminu prikazivanja. Nezgoda nogometaša Alena Stošića kojeg u seriji tumači Marko Braić i verbalno glumačka igra Emira Hadžihafizbegovića najintrigantnije su činjenice prvih epizoda koje smo pogledali. A velike oči Tee Šimić i fatalnost Arije Rizvić također nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Upravo se s tim epitetom na leđima bore na Novoj TV. Jesenski karte su “lišo bez punta” – potrošeni Supertalent bez jasne definicije što se traži, akademski dosadni Masterchef i vrlo skliska treća sezona “Kumova”, serije koja koliko god glumačkog potencijala imala ne može kroz priču toliko dugo ostati kvalitetna.
Neke situacije ipak štrecnu
Takav već odavno nije nekad najgledaniji Dnevnik u zemlji čija su prva imena talentirano iritantna – Domagoj Mikić koji ostavlja lažni dojam dispečera koji sve informacije dobiva netom prije javljanja, a prezentira ih uvjerljivo kao da je u razgovoru sa suprugom uz opaki kompromis pristao da za ručak bude jedna od lošijih opcija i gastroprioritetima. I koliko god željeli izbjeći glumicu u ulozi novinarke – Sara Duvnjak je sveprisutna. I njen kolega Matko Knešaurek odjenut će kostim novinara i na HRT -u pratiti, kako je najavljeno, društveno bitna zbivanja. Koliko god smo prestali očekivati išta suvislo s prisavskog informativnog poligona neke situacije ipak štrecnu.
Radost slušanja pred ekranom donosi Mundobasket koji u naše domove donosi Sportklub, a način na koji ovaj sport prenosi Marin Mrduljaš je nešto najljepše što komentatori sporta mogu ponuditi. Teško je protom odrediti je li fascinantnije njegovo razumijevanje košarke, praćenje svake stotinke sekunde, odabir onoga što će prokomentirati ili pak čezernost i jednostavnost kojom će oplemeniti prijenos. I da prenosi seosku ligu, Babo bi ju pretvorio u Mundobasket, a kad je uistinu to natjecanje posrijedi onda se samo možemo nadati da će na sljedećem biti i naši košarkaši pa da užitak bude potpun.