“Kupit ću ti sat koji sporo otkucava vrijeme“, prije puno godina pjevao je Hrvoje Hegedušić. Za nestrpljive kaos, za aktere ljubavnih spektakala, za koje je i nastala pjesma, sasvim poželjno.
Prvi tjedan 2022. najsporije prolazi Nenadu Perišu, ocu 27-godišnjaka iz Splita koji je nestao u Beogradu pod okriljem predsilvestarske noći. Sva se sila novinara sjatila u Srbiju i prate potragu. To je sasvim očekivano, u redu i normalno. Dok je normalno. Prestaje biti normalno u trenutku kad zbog novinarske neinventivnosti ili uredničke utrke za senzacijom pred mikrofon stavimo oca koji traži sina.
Slučajni novinar
Ako je već tako onda nakon što otac zahvali svima i zamoli da svi koji nešto znaju pomognu, gasimo mikrofon, stisnemo ruku čovjeku u nevolji i idemo dalje raditi svoj pisao. A to je – tražiti informacije, pronaći relevantne i konkretne sugovornike koji iskustvom posla mogu dati informaciju više. U pojedinim trenucima, i ovom zgodom pali smo s puno uništa ispaljenih metaka. Prostor za ovaj tekst previše poštujem da bih ga posvetio onom pojedincu koji se došavši u Beograd jutrom budi da bi gostovao na tamošnjem mediju objašnjavajući slučaj. Reći ću samo – slučajni je to novinar.
Zato će prostor dobiti onaj koji ne traži crveni tepih, a isti je počašćen kad njime hoda on – Amadeus. Andrija Jarak u RTL-u danas na temu beogradske potrage razgovarao je s Alenkom Ribićem, voditeljem svih velikih potraga u Hrvatskoj, uključujući i onu za Antonijom Bilić koju je upravo Andrija pratio najtemeljitije od svih.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ključni jezičac na vagi kvalitete
Amadeusu je svejedno na kojem floru mixa. Studijski razgovor bio je precizan, punokrvan i konkretan s jedinim bitnim pitanjima – kakvi su uvjeti u kojima traže u rijeci, opisanom atmosferom i jednostavno objašnjenom tehnikom potrage. Jedan se zaključak nameće – Andrija Jarak je medij u mediju, a RTL je dobio ključni jezičac na vagi kvalitete.
Informativni program HTV-a odavno nije relevantan nizašto, nekad je na granici smijeha do suza ili samo suza, ali nekad i uspiju nasmijati. Potpis u kojem su, umjesto šefa diplomacije Grlića, potpisali glumca Daniela Craiga u središnjem Dnevniku nije nešto što je od krucijalne važnosti za čovječanstvo, ali je dokaz i rezultat tromosti, nezainteresiranosti, nebrige i inertnosti glavne karike javnog servisa – proizvodnje informativnog servisa.
Javna isprika je stigla, a odgovornog za ovaj propust vjerojatno će morati tražiti sam – 007.