Četvrtak, 28 ožujka, 2024

Pogled kroz ekran: Kad je teško oni se s mikrofonom bacaju na glavu

Tjedan je dokazao da doma uvijek trebamo imati praznu vazu. Spremnu za suncokret novinarstva koji će nas i u ružnim situacijama podsjetiti da su pojedinci naši glasnici s mjesta događaja uz koje je sve preživljivo

Meteoalarm pregorio od upozorenja zbog snježne mećave, Hrvati od želje za avanturom u snijegu. Vrijedila je ona – što južnije to  nedostižnije jer se ni s juga ni na jug nije moglo. Kad nitko ne može i ne zna kako s vremenom – zadarski TV junak Edi Škovrlj održi malu lekciju reportaže. Sjeo čovjek u ralicu i krenula je rapsodija u bijelom. I najveći mrzitelji bijelih pahulja ovog su ponedjeljka na nekoliko minuta zavoljeli situaciju zbog nekoliko rečenica burinog najboljeg TV prijatelja. Prst se pred nosom ne vidi, Edi će reći – kao da vozimo kroz mlijeko, a opisujući jednu od kritičnih točaka – Gračac – dvaput ustvrditi da – Gračac mora pasti. Na Prisavlju svašta može pasti, ali Škovrljev leksikon dosjetki ostaje ponosno uspravan. 
 
 
 
Punih je godinu dana od rata u Ukrajini, ona se ponosno brani. A mi uživamo gledati što nam s mjesta užasa donosi RTL-ova prva reporterska dama Ana Mlinarić. Herson, Irpinj, njoj je svejedno, sa svakog terena donese nektar novinarstva. Okom kamere i srcem novinarstva RTL je baš tamo gdje ih i intuitivno vodi instinkt građenja punokrvnog informativnog programa. Kako i ne bi kad nad nekima svojom energijom, znanjem, brzim mozgom i karizmom najvećeg među nama bdije Amadeus Andrija Jarak. Uz njega smo odavno navikli da su i najteže teme u tren oka savladivi dio života, jer svakoj gorkoj piluli pažljivo dodaje prstohvat šećera. Dovoljno da bismo lakše podnijeli. 

Uvijek trebamo imati praznu vazu

U Bosni imaju poseban odnos prema kavi i šećeru. Punokrvno smljevenu kavu umaču kockice šećera. Potres je dijelove Turske pretvorio u prah i pepeo, a Al Jazeerin Adnan Rondić donio je nadu u bolje razdoblje za Adanu i drhteća područja. Teško je i nezahvalno opisivati njegovu reportažu kao što je nemoguće učeniku objasniti što je pjesnik u svojim stihovima htio reći. Adnan je priču iz Turske donio na dlanu svima tako da se zapravo bojimo disati dok gledamo da ne bismo otpuhali latice tog raskošnog cvijeta koji prkosi nevoljama. 
 
 
 
Tjedan je dokazao da doma uvijek trebamo imati praznu vazu. Spremnu za suncokret novinarstva koji će nas i u ružnim situacijama podsjetiti da su pojedinci naši glasnici s mjesta događaja uz koje je sve preživljivo. 
 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime