Doba je vrućina, festivala na otvorenom i iščekivanja. Dok s nestrpljenjem čekamo jesen i punokrvni program na ekranima, u tjednima anemije vesele štikleci i sekunde domišljatosti novinara. Okučani su ovoga tjedna okupili Savjet za Slavoniju, Baranju i Srijem, a u mozaik monologa premijera koliko svi zajedno skrbe o tome da istok zemlje pretvore u raj od kojeg istočnije postojati neće, upleo se momčina s juga. Toni Turčinov, junak Murtera i gužvanja austrijskih plahti na račun vlastitih mještana, uskrsnuo je kao tema dana.
Na novinarsko pitanje o tome, premijer je odmah rekao da Toni nije iz HDZ – a, a RTL-ov Ilija Radić uzvratio pitanjem – je li vam laknulo? Ne znamo je li laknulo premijeru, ali nama jest jer smo dobili zanimljivo pitanje tjedna. U svakodnevici u kojoj imamo dojam da gledamo stalno isto i slušamo ista pitanja, domišljatost Ilije Radića baš je zavibrirala. Odlično vibrira i RTL – ovih “sve u 19”, kako se komotno može nazvati njihova informativna središnjica koja je sjajna najava očito kreativne i kvalitetne jeseni na tom kanalu.
Dubrovačke ljetne igre su počele
Kreativno možda, kvalitetno svakako ne bilo je dio otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara povjeriti dvjema ukrajinskim glumicama koje su pokušale recitirati Himnu slobodi. Htjeli mi to priznati ili ne, Dubrovnik je iskon kulture u Hrvatskoj, Ljetne igre prvi redak identiteta hrvatske kulturne ponude, a Himna slobodi pjesma nad pjesmama hrvatske književnosti svakog doba. Zauvijek.
View this post on Instagram
Nije mudro misliti da će ju kvalitetno moći interpretirati bilo tko kome Hrvatska nije dom, jer i mnogi kojima jest nisu kadri to učiniti na dovoljno kvalitetan način. To nije mudro, a uvredljivo je egzibicionirati s Gundulićem samo zbog toga jer je Ukrajina, jer je rat, jer smo otvoreni, jer nemamo granica. Granica mora biti kad su svetinje u pitanju, a u ovom slučaju svetinja je Himna slobodi.
“Prodali smo Libertas, prodali smo Babin kuk, plaže i zrak, nećemo valjda prodati i Himnu slobodi”, reakcija je Andrije Jarka na ovu situaciju. Amadeus medija objasnio je, ako uopće objašnjavati mora, da to ne znači da Ukrajina nije trebala sudjelovati. Ali ovo nije način. Nitko nije zadovoljan – mi, jer je najvažniji trenutak ceremonije ostao nedoživljen, a glumice – jer nisu mogle dati sve od sebe u tom trenutku. One mogu bolje, a mi moramo mudrije, pouka je otvaranja. Ali, Igre traju i to je najvažnije.
Priznat ću javno, uvijek kad čujem Lijepu Našu oko se orosi negdje oko dijela kad rijeke teku, ali me je uvijek iskonski strah tko će i kako izvesti pjesmu. Tako je sa svetinjama. Pa predlažem – neka izvrsni snime sve što nam je utkano u krv i neka se to pušta. Da izbjegnemo stres i ružan osjećaj podilaženja. Bilo kome i čijim strastima.