Ponedjeljak, 10 siječnja, 2022

Pogled kroz ekran: Teniski vremeplov na TV-u i hrabrost koja nema granica

Sadašnji tinejdžer je sretan ako ima Sportklub na svom TV-u - u pa može slušati kako sve komentira Goran Stojanović. Čovjek koji točno zna kako se komentira tenis, kad se šuti, jer se sve vidi, a kad treba nešto staviti u kontekst

Televizijski program ponekad služi kao vremeplov. Ne mislim tu na poslovično ploveći TV kalendar, nego na ono što je kod Prousta mala madelaine. Trenutačno pratimo Davis Cup natjecanje u kojem je Hrvatska u finalu i svjesni smo da neće biti lako.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Davis Cup (@daviscup)

Nije lako pratiti tenis otkad nema Miće Dušanovića. Ovaj divni sport, u kojem imamo tako puno uspjeha, grande Mićo učinio je još gledljivijim u Hrvatskoj. Javna televizija ima puno križeva koje mora nositi da bi funkcionirala, a onaj službeni – Daniel Križ – na svojim leđima nosi breme komentiranja tenisa kojem nije dorastao. I onda krenu sjećanja.

Dobro došli u Wimbledon!

Godina 1994., nedjelja, čeka se finale Wimbledona u kojem Goran Ivanišević igra protiv Petea Samprasa. Desetogodišnjak je kod djeda na selu i jedva čeka spektakl i Mićino – “Dobro došli u Wimbledon!” Problem nastaje u trenutku kad shvaća da poslije bakinog ručka i after kave slijedi pakiranje i povratak doma. To pak znači sat vremena bez ekrana i informacija što se zbiva na terenu. U tom trenutku je i inače omražena “bakina domaća juha” dobrodošla jer što dulje zdvajaš nad masnom tekućinom kojoj nikad smisao dječak nije našao, dulje gledaš tenis. Kava je popijena, mora se doma. Dječak je ljut i moli Boga da meč što dulje traje kako bi gledao bar još malo kad se opet dokopa ekrana. Ćorak – stroj marke Sampras samljeo je protivnika sa 3:0.

Četiri godine kasnije isti scenarij. Dječak je istina tinejdžer i već u subotu nakon što se Zec probio u finale počinje lobirati da se nedjelja bolje isplanira. Da Mićo bude taj koji će označiti kad će se kretati doma. A ne masna juha. I bi tako. Kad je bilo jasno da će meč dugo trajati, krenulo se, ali i stiglo na zadnji set. Zec je izgubio 3:2, ali tinejdžer pamti Miću Dušanovića kao instituciju komentiranja ovog sporta.

Pogled kroz ekran: Moć medijskog glasa kao putokaz

Sadašnji tinejdžer je sretan ako ima Sportklub na svom TV-u – u pa može slušati kako sve komentira Goran Stojanović. Čovjek koji točno zna kako se komentira tenis, kad se šuti, jer se sve vidi, a kad treba nešto staviti u kontekst. No, i Goran i ranije spomenuti Daniel imaju isti križ – komentirati mečeve Marina Čilića. Tu je toliko sportske nelogičnosti i frustracije kod gledatelja da je najbolje šutjeti. A to eter ne trpi. Pokoji uzdah i nada da će biti bolje jedino je što ostaje.

Novinarska pčelica Nove TV

Puno uzdaha prati i svaki prilog Maje Medaković u “Provjerenom”. Ova novinarska pčelica Nove TV u srcu nosi scenarije sa sretnim krajem bilo koje životne priče. Iz tjedna u tjedan otvara nam bombonjere s različitim postocima kakaa, a kad ispriča priču, svemir se pokrene na stranu dobra, a svijet bar na tren postane bolje mjesto. Akteri ovotjedne priče o ranim moždanim udarima Vanja i Tonka postali su tako dio Majina kataloga. Onog koji listate kako biste uvidjeli da postoji teže nego što je vama sad i ikad, te da hrabrost nema granica. Kao ni Majina misija da u živote unese svjetlo, vjeru, nadu i ljubav. 

Naslovna fotografija: @daviscup

Pročitajte još...

Pogled kroz ekran: 170 sekundi dugi monolog Aleksandra Stankovića

170 sekundi dugi monolog samo je jedan u nizu demagoških elemenata koji pokazuju da bi se Stanković uistinu trebao nedjeljom u dva posvetiti juhi, pohancima, mlincima ili pireu. Dva desetljeća bez toplog i svježeg nedjeljnog ručka očito je, ostavlja posljedice. I šteti struci

Pogled kroz ekran: Otkrivati godinama skriveno, mijenjati živote pojedincima…

Toliko prirodnog osjećaja za reakcije i topline za goste dugo nismo vidjeli. Dok ju gledate želite biti gost njene emisije jer ste u tom trenutku kod specijalista za dušu...

Pogled kroz ekran: Olimpijske igre pratiti s prstom na tipki – mute

Već smo na ovom mjestu kukali da je HRT u smjeni generacija sportskih komentatora, ali da će biti ovako bolno u bitnom trenutku nismo ni zamišljali

Pogled kroz ekran: Skromna braća Sinković i brzomisleća Daniela Trbović

Prije tjedan dana ugostila ih je Daniela Trbović u svom prisavskom dnevnom boravku. Sinkovići su poznati po mijenjanju disciplina, a u ovoj studijskoj nisu dopustili domaćici da ih prevesla

Povezano

Pogled kroz ekran: Jarak 001, Grlić 007

Informativni program HTV-a odavno nije relevantan nizašto - nekad je na granici smijeha do suza ili samo suza, ali nekad i uspiju nasmijati. Potpis u kojem su, umjesto šefa diplomacije Grlića, potpisali glumca Daniela Craiga u središnjem Dnevniku nije nešto što je od krucijalne važnosti za čovječanstvo, ali je dokaz i rezultat tromosti i nebrige

Pogled kroz ekran: U tjednu tužne godišnjice novinarstvo vrijedi, pomiče, gradi i mijenja

Kraj prosinca, dojam je, dugo će biti razdoblje u kojem će se spominjati "12:19, 29.12.2020". Nadamo se s vidljivim i opipljivim životnim pomacima nabolje

Pogled kroz ekran: Područje bez signala – signal da je Hrvatska dio svijeta

Ponedjeljkom od 21 sat pobrinite se da ste u području sa signalom koji lovi Prvi HTV-a i guštajte. I budite malo nestašni, dovoljno da Lipša ima potrebu reći – miruj! Slatkog li imperativa

Pogled kroz ekran: TV tjedan pun velikih iznenađenja

Ovaj TV tjedan bio je pun dobrih iznenađenja - regija ima najbolji europski film, svi zajedno imamo Andriju Jarka koji slaže kockice novog TV mozaika, Sestrunj ima Sanju Jurišić koja dostavlja 'štapiće poroka' stanovnicima udaljenog otoka

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime