Nije lako Jošku Lokasu. Prvo ime kvizova na televizijskoj sceni u eri nakon Kviskoteke u Superpotjeri žonglira nekoliko stvari odjednom. Namjera je tom profesionalcu od formata natjecatelja staviti u prvi plan, jer tako treba biti, ali petorka lovaca na galeriji vuče na svoju stranu. Jedini koji bi prošao naš strogi sud za biti dio ovog kviza je Dean Kotiga. Kombinacija njegovog šarmantnog javnog nastupa, širine znanja i talenta i volje za igru dobitna je za ovaj kviz. Ostatak ekipe iz emisije u emisiju padaju na ljestvici gledljivosti jer svoje zadatke u emisiji shvaćaju preozbiljno.
Tu prednjači Krešimir Sučević Međeral koji bi svoj na svome bio u tijelu antijunaka osrednjeg horor sinkroniziranog filma. Kad pogriješi, neritmično maše rukama ne bi li se kaznio, a kad pogriješi tkogod od njegovih sudruga, gori je od bilo koje učiteljice koja ima dati jedinicu rastresenom tinejdžeru. Čovječe, ne ljuti se, to je samo igra. Ali, ego gura da budeš negledljiv.
Neke stvari neki nikada neće shvatiti
Vrhunac dosadašnjih nastupa zbio se u zadnjoj epizodi kad su uvjerljivo svladali tremom onemoćalog natjecatelja. Dok se igrač koprcao i gubio u žrvnju pitanja i klizećeg vremena, lovci su rafalom točnih odgovora pobijedili. Netaktični čovjek s dva prezimena i dvostrukim egom imao je potrebu prokomentirati – “mislim da je ovo rekord, da smo u svega sedam sekundi uspjeli…..”…. vraćam dvaput i dajem šansu da buncam, ali ne. Lovac je to zaista rekao natjecatelju zbog kojeg kviz postoji. Sjajno je na to reagirao dobri Joško – “zar je stvarno bitan skor lovaca nad natjecateljima?” Nije i ne bi smio biti. Neki to nikada neće shvatiti.
Tko je najbolji novinar u Hrvatskoj najlakše je pitanje i za regiju. Odgovor je najjasniji na svijetu. Andrija Jarak. Druga tema zlatnog Dosjea Jarak ubojstvo je Ivane Hodak. Nakon 15 godina Amadeus medija ubavi se i ovim zastrašujućim slučajem, a dokumentarni film pratimo na RTL- u 14. prosinca u 21,15 sati. Spoznaja da je mlada djevojka ubijena na najokrutniji način bez razloga i danas izaziva jezu, a suze na oči dolaze same. Nisu zaobišle ni Amadeusa koji, emotivan kakav jest, ne krije da je plakao dok je pred njim sjedio Zvonimir Hodak. Andrija Jarak dokaz je da bez srca nema ničega. Nema sjajnih emisija, nema ljubavi prema poslu, nema neuništivih prijateljstava i temeljitih tv priča. Upravo zbog toga Gospodin kategorija zauvijek će biti nedostižni kvisko medijske scene u regiji.