Dok se nogometna reprezentacija priprema za završnicu Lige nacija, a javnost dijeli oko toga je li za ili protiv individualca intolerantnog na dobacivanja sa strane treba reći i ovo. Uvijek će biti nekulturnih pojedinaca na stadionu koji će iz antagonističkih pobuda, koje će se svesti pod nazivnik navijačkih vikati, vrijeđati, biti glup. Najbolji bi odgovor bilo pregristi to, progutati, izvući najbolje od sebe, zaigrati za reprezentaciju, po mogućnosti zabiti gol -jer je to jedini zadatak – i nema problema.
Jer je reprezentacija i Hrvatska u cjelini iznad svega. No, intolerantni Marko Livaja misli drugačije i odlazi iz reprezentacije jer “ne može dati svoj maksimum”. Realno, bolje da smo to doznali ranije, nego kasnije. Dijelu javnosti to nije bitno jer ih vodi navijačka strast, pa će ljubav prema klubu potpuno nerealno nadjačati onu prema reprezentaciji, a posljedično i prema državi u cjelini. Sektaški pristup doveo je do toga da je spomenuti igrač amnestiran u trenutku kad je s megafonom u ruci slavio pobjedu u Kupu, vrijeđajući osjećaje nekih drugih pojedinaca. Karma je brzo odradila svoje, ali posljedice snose i oni koji za to nisu nimalo krivi.
Sportaši iz prošlosti
U prošlosti smo srećom imali i one sportaše koji su nas razveseljavali za tisuću generacija. I trideset godina od preranog odlaska Dražena Petrovića, Mozart i dalje živi oko nas i uči nas da se upornost i iskrenost uvijek isplati. Najbolji je košarkaš svih vremena na ovim prostorima, no ovih dana svjedoci vremena i čitava struka govore o njegovom posebnom karakteru i karizmi koja ne blijedi. Dokumentarni film Ivane Guberine govori o tome, a sigurno će i film Danila Šerbedžije koji se tek treba snimiti.
Svijet tenisa mislio je da je s karizmom za film gotovo u trenutku kad je karikeru okončao Roger Federer – baletan na terenu, gospodin izvan njega, onaj koji će zauvijek biti posebna kategorija.
Tko ima kombinaciju najvećih?
No, već imamo onog koji, kažu teniski analitičari, ima u sebi kombinaciju onih najvećih. Carlos Alcaraz neopisivi je šarmer i teniski velikan već sada. Lakoća njegove veličanstvene sportske izvedbe očarava na prvu. Mirnoća njegove osobnosti i iskra u oku zalog su svijetlih vremena tenisa, a način na koji se Španjolac bodri i nagrađuje stisnutom šakom i urlikom -Vamooos! prilikom svakog dobrog poena dječački je slatka i gospodski potrebna.
U trenucima nastanka ovog teksta Alcaraz lovi drugu pobjedu protiv Novaka Đokovića kako bi ušao u finale Roland Garrosa. Derbi je to nad derbijima, a dosadašnnja Carlosova dominacija u sezoni i ljepota igre navode na zaključak da tko god ga ikad pobijedi -zaslužuje medalju. Tenis je opet čaroban sport, a mi koji ga volimo imamo pravo trljati ruke i temeljito lizati prste zbog svih slasti koje nudi.