Temeljito nas je protreslo nevrijeme kakvo još nismo vidjeli. Apokaliptične scene kojih se bojimo i u filmovima postale su stvarnost. Dijelovi Hrvatske ranjeni su i izmučeni vjetrom, kišom, tučom i svim onim na što bi u 21. stoljeću trebali biti upozoreni. Pogotovo kad znamo da imamo sustav koji je upogonjen i plaćen milijunima da bismo dobili poruku koja bi nam rekla što nam se sprema.
Za vrijeme nastanka ovog teksta pala je odluka tko će u budućnosti slati poruke u kataklizmičnim trenucima. Ako prijeti voda s tla Hrvatske vode, na prijetnju iz oblaka DHMZ, a ako smo ugroženi vatrom sms će poslati glavni vatrogasni zapovjednik. Nije baš posve jasno zašto toliko komplikacija, ali možda nije loše. Znamo da pojedinci nisu daltonisti, a nadamo se da svojstvo nije prijelazno jer u Ravnateljstvu Civilne zaštite daltonizam zamagli pogled pa crno nebo oboja narančasta nijansa i odmah krizna situacija nije vrijedna upozorenja.
Nešto najdosadnije što smo vidjeli
Neki komentatori pišu da bi izvanredna sjednica Hrvatskog sabora mogla “eksplodirati u lice vladajućima”, jer to oni jako žele, ali realno, sve to što gledamo ovaj vikend s Markova trga najdosadnije je i najbesmislenije što smo vidjeli, a konkurencija, svjesni smo nije mala. Predsjednik Republike u lepezi vlastitih ignoriranja života i ljudi oko sebe ne dolazi u Sabor na sjednicu koju je sam sazvao, na zahtjev oporbe. Neobično je da je čekao zahtjev jednog političkog pola, koji mu ni pokojem propisu ne treba za prekidamje godišnjeg našim parlamentarcima. No, možda flashevi nadirućih predsjedničkih izbora lagano tresu pa se počinje graditi kula podrške.
No, predsjednikov stan je kula koja ga čuva od svih sila i silnica. Dok se u Zagrebu spajalo nebo i zemlja, Predsjednik je spokojno živio običnu stijedu dok nije zazvonio telefon. Zvonila je Prva dama ne da kaže da ga voli niti da nareže kruh natanko nego da nešto makne s balkona. “Nije to došlo iz Duha svetog, ali nisam znao dok nisam izišao na balkon”, objašnjavao je Milanović. Tako je banskodvorska cijev u stanu izrečena u Gunji, dobila balkonsku inačicu s Pantovčaka. Zaključak je – isti čovjek funkcije mijenja, ali talent za izreći besmislicu u kriznoj situaciji ostaje neokrznut.