Negdje u isto vrijeme kad je odlučeno da brončani konjanički kip američkog predsjednika Theodorea Roosevelta flankirana s crncem (Afroamerikancem) i indijancem (američkim domorocem ili “native americanom“) ukloni s postamenta na ulazu u newyorški Museum Of Natural History (dobro znan iz Trencovog stripa, a onda i filmova “Noć u muzeju”) na našim se društvenim mrežama razvila rasprava o novom albumu Trama 11.
Naime, neki od brojeva zagrebačkog reperskog dvojca proglašeni su čistim govorom mržnje. Govorom krajnje političke nekorektnosti. Kao, primjerice u pjesmi “PŠK” (čiji tekst jasno govori da je riječ o skraćenici za “puši kurac”) koja je do srži nabijena žestokim i uvredljivim rimama.
Je li “Jedan i jedan” dobar album?
No je li, gledan u cijelosti, “Jedan i jedan” dobar album? Jest! Imaju li Tram 11 pravo u album utkati svoj svjetonazor koji je u čistoj suprotnosti s dominantnim lijevo-liberalnim (mrzim tu etiketu jer su mi je godinama lijepili koristeći je kao psovku) stavovima u mainstream medijima? Imaju! Posebice stoga što nisu apologeti aktualne vlasti niti guzouvlekači potencijalnim potkoženim mecenama.
No, “PŠK” je, unatoč tome, očiti primjer govora prepunog uvreda. Pa čak i govora mržnje. Eksplicitniji od Škorinih “čudnih ljudi čudnog imena“, Thompsonova “za dom spremni!” (koji je u vrijeme nastanka imao i kakav-takav alibi) i svega što bismo mogli iščeprkati iz arhive domaće najšire shvaćene estrade. Da na albumu nema tako eksplicitnih rima kao “tobožni pacifisti su antikristi”, “na čelu ti petokraka u oku dugine boje, u kolk’o si udruga što milijarde kuna broje,; puši kurac malo Titu malo Castru, k’o Anka si partizanka provaljuješ na terasu”, “svi ste tu zbog novca k’o mit iz Jasenovca”, “pušite kurac za ćirilicu na Ilici” , “k’o Plenki i Njonjo svi ste topla braća, olfo tolerantni orjunaški unučići”…
“Jedan i jedan” bi glatko prošao kao (dobrodošao) pomak reperskih kritičkih opservacija s – uvjetno rečeno – lijevih pozicija na desne. Sa “PŠK” on je pak tipičan “statement” jedne konkretne političke opcije. One koju zagovaraju Škorine pristaše iz Domoljubnog pokreta, Suverenisti i katolibanske udruge. Što je – kao izbor na koji dvojac Tram 11 također ima pravo – posve legitimno. Uostalom, njihove rime su se u proznom obliku mnogom puta čule i u Saboru, kod Bujanca i na političkim skupovima ili pročitale na desničarskim portalima i u Hrvatskom tjedniku. Hodajući po samom rubu (a nerijetko i preko) zabranjenog i utuživog.
Album koji je kritičan prema događanjima u hrvatskom parteru
Ako je Tram 11 želio – a očito jest – napraviti album koji je kritičan prema događanjima u hrvatskom parteru i u ložama gdje su smještene glavonje, tada je to uspio. No, je li on baš provokativan s pljuvanjem istina u oči kako ih do sada još nitko nije ispljunuo? Nije. Jer to su odavno uradili i El Bahattee, Edo Maajka, TBF, Dječaci, Vojko V… i mnogi drugi s “jezičave” hip-hop scene. Zapravo jedino što je provokativno i “novo” je spomenuta promjena početne svjetonazorne pozicije odnosno uvrede svjetonazornim neistomišljenicima u “PŠK”.
Je li to onda govor mržnje, odnosno kršenje elementarne političke korektnosti? Zacijelo jest, no prije svega on je uvredljiv i neukusan. No treba li ga sankcionirati? Da, ako se istim metrom mjere slični ili isti uvredljivi, gadljivi i neukusni reci ispisani u turbo-desnim medijima, izgovoreni u Saboru, za oltarom ili pak u notornoj “Bujici”. Konačno ako bivši ljevičar, pa liberal i tko-će-ga-znati-tko-je-danas Zoran Milanović može dodijeliti visoko odlikovanje biskupu koji se proslavio skandaloznim izjavama i odavanjima počasti ustaškim zločincima, zašto se onda i Tram 11 ne bi pribjegli desničarenju? Hoće li im se to isplatiti drugo je pitanje jer publika koja bi popušila rime iz “PŠK” zacijelo ne puši repere i hip-hop medij u kojem su plasirani.
No, vratimo se hudoj sudbini Rooseveltove konjaničke statue. Jer njezino micanje (premještanje) može se shvatiti i kao pretjerano – a suštinski licemjerno – prakticiranje nove političke korektnosti nakon eksplozije nezadovoljstva (ne samo) crnačkog stanovništva zbog i dalje prisutnog rasizma u Sjedinjenim Državama, Naravno potaknuto ubojstvom Georgea Floyda i pokretom “black lives matters“. Micanje spomenika nekih generala vojske Konfederacije koji su bili poznati kao gorljivi rasisti posebice u južnjačkim državama svakako ima smisla no riječ je ipak o smokvinom listu kojim se pokriva golotinja današnjeg američkog rasizma.
Nova politička korektnost
Jer, lakše je ukloniti desetak spomenika nego li se pokušat ozbiljno hrvati s rasizmom i segregacijom. Odnosno, grintati protiv Tram 11 i šutjeti kad se sa saborske govornice ili s TV ekrana i portala izljeva govor mržnje i bujica uvreda. Žmiriti kad se razbijaju ćirilične ploče, arlauče pred klinikama za pobačaje, bljuje i kune sa propovjedaonica, blagoslivlje i slavi ustaške zločince ili govori o Jasenovcu kao pitomom radnom logoru.
A da se sličan tip – gotovo karikaturalan – te nove političke korektnosti preselio se i u Hrvatsku govori nova navika medija da crnce – što ovdje nikad nije bio pejorativna odrednica – sada zovemo “tamnoputima”. Kao da ljudi tamne puti nisu silni bijelci južnjaci/mediteranci, ljudi iz Azije ili Južne Amerike… Ta nova politička korektnost koja kao da koristi Zuckenbergove Facebook algoritme, svojedobno je demonizirala i zbog rasizma kaznila splitskog Hajduka jer im navijači nose transparent “White Boys”. Navijajući za splitske “bijele”, a ne za američke redneckse, KKK, bijele suprematiste i naciste.
Naslovna fotografija: naslovnica albuma ‘Jedan i jedan’ – Zvonimir Rendeli