U kolumni “KUHAČA & TELECASTER” Zlatko Gall tematski povezuje glazbu i hranu, donosi sezonske ili prigodne recepte te preporuke za slušanje – dok kuhate i blagujete!
Skrušeno priznajem, mada nemam „slatki zub“, ovisnik sam o čokoladi. Nisam, Bogu hvala, jedini. Recimo, Shel Silverstein, veliki američki kantautor, pjesnik, glazbenik ‘opće prakse’ ili, najkraće rečeno, velika ‘gubica’, u skladbi „Bigtime“ pjeva o zatvoreniku koji obećava da neće u zatvoru, gdje služi dugu kaznu, učiti od majstora kriminalnog zanata već će, jednom kad bude slobodan, živjeti mirnim životom uz kasni noćni programna TV-u i šalicu vruće čokolade. A baš vruće čokolade – tog i čarobnog i omiljenog napitka kojem su Inke davali magijska svojstva – obilje je u glazbenom svijetu. Japanski ženski pop-punk bend debelo nadahnut korijenskim punkom, harmonijama Beach Boysa i ženskim grupama iz šezdesetih također su posvetili pjesmu („Hot Chocolate“ vrućoj čokoladi. Uostalom, tu je i popularan britanski soulom ozračen bend iz sedamdesetih – a naravno riječ je o Hot Chocolate – koji je od 1970. do 1984. kao na traci redao hitove poput izvanvremenskog „You Sexy Thing“.
Megapopularna brazilska pjevačica Marisa Monte u skladbi „Chocolate“ (u kojoj se čokolada spominje koliko i riječ „more“ u istoimenoj skladbi grupe More) kune joj se na vječnu ljubav, švedski metalci Psycore pjevali su o „Chocolate Milkshakeu“, o tom sjajnom lijeku za loš dan i teški mamurluk…
Kad je ljubav prema čokoladi u pitanju, žanrovi očito nisu važni. Punk bend Soul Control 2004. su snimili hit „Chocolate (Choco Choco)“, bluesman Howling Wolf je zanosnu tamnoputu ženu opjevao u „Chocolate Drop“, o „Chocolate Woman“ su pjevali i Deacon Blue. Elektroničari Tosca pjevali su pak o čokoladnom Elvisu („Chocolate Elvis“), veliki Tom Waits (za kojeg vrijedi ona opaska Arsena Dedića o Dylanu koji „ne pjeva nego gribta, ali zvuči fantastično“)govorio je o čokoladnom Isusu („Chocolate Jesus“), grupa Hole o čokoladnom momku („Hot Chocolate Boy“), Tom Russell je pjevao o čokoladnim cigaretama („Chocolate Cigarettes“), Crowded House o čokoladnom kolaču („Chocolate Cake“), dok su Undertones na album „Hypnotised“ iz 1980. uvrstili i znakovitu „More Songs About Chocolate and Girls“… U moru ovih čokoladnih pjesama kao vic djeluje podatak da je urugvajska pop-grupa imena Čokolada najveći uspjeh doživjela skladbom – „Majoneza“.
Na čokoladno glazbeno nadahnuće nisu bili imuni ni glazbenici s prostora negdašnje države. Đavoli i Neno Belan, vraški talentiran skladatelj kojem u žilama teku beatlesovske harmonije i osunčani pop zvuci Beach Boysa, snimili su uspješnicu „Jagode i čokolada“. Poveznica s omiljenom slasticom Belanu je bila i skladba „Dorina“ pjesmu koju je, kao promotivni jingle za istoimenu čokoladu, posvojila zagrebačka konditorska tvrtka. Ako kod „Kraša“ danas nema tajni, uzgred rečeno, u prvoj zagrebačkoj tvornici čokolade „Union“ recept se čuvao kao top secret pa su je majstori čokolatijeri – Česi i Nijemci – spremali iza čvrsto zaključanih vrata. „Čokolada“ VIS-a Idoli i neprežaljenog Vlade Divjana, također se upisala na čokoladnu hitoidnu listu, a njihov istoimeni album iz 1983. imao je ovitak koji je bio parafraza tada popularne čokolade „Seka i Braco“.
Ipak, najbolja i najčvršća spona između negdašnje jugoslavenske te hrvatske glazbe i čokolade zove se – Marinko Biškić. Jedan od pionira punka, u čijem je splitskom bendu Fon Biskich karijeru započeo i Neno Belan, imao je zanimljivu glazbeno-gastronomsku genezu. Od začinjavca punka s tvrtkom „Nadalina“ postao je u devedesetima dalmatinski vladar začina. A onda mu se dogodila – čokolada. Čokolada je zapravo doslovna spona između začina – onih mahom ubranih na dalmatinskim poljima – i glazbe. Marinkove čokolade sa 70 postotnim udjelom prvorazrednog kakaoa, su naime oplemenjene gorkim bademima, maslinovim uljem, ružmarinom, lavandom, suhim smokvama, prošekom… da bi pravu eksploziju okusa doživjele u ‘ekstenziji’ kao svježe praline.
Tada je na red došla čokoladna gramofonska ploča. Singl ploča izrađena od čokolade s Marinkovom glazbom u izvedbi njegova garažnog benda ali i long-play ploča s glazbom Nene Belana , uglavnom bez greške sviraju na gramofonu, ali se također i s guštom jedu. Da bi se priča logično zaokružila, na splitskom Peristilu Biškić je napravio i izložio najveću čokoladu ikada napravljenu na otvorenome. Čokolada za „Guinnessovu knjigu rekorda“ težila je preko tone i imala 101 kvadratni metar, dok je za samu promociju Marinkov bend snimio naramak čokoladnih pjesama u svojoj garažnoj verziji ne izostavivši, naravno, ni „Čokoladu“ VIS-a Idoli.
Niste znali da postoji čokoladna gramofonska ploča, no znate li koji je grad svjetska prijestolnica čokolade? Neki pitoreskni gradić u Belgiji ili Švicarskoj, New York u kojem su obnovljene mnoge stare čokolaterije? Ne, već – Barcelona.
Moglo bi vas zanimati: KUHAČA & TELECASTER | “Barcelona u znaku “mjuze i klope”
Naizgled čudno, no zna li se da je Barcelona bila jedna od glavnih luka u koje je iz „Novog svijeta“ stizao kakao, strast tamošnjeg plemstva i imućnijih građana prema čokoladnom napitku mnogo je razumljivija. A da je barcelonska elita u 18. stoljeću voljela čokoladu, potvrdio je i barun Maldà, jedan od najpoznatijih kroničara društvenog života Europe tog vremena. U Kataloniji se trgovinom kakaom, a kasnije i proizvodnjom čokolade, obogatio cijeli niz obitelji. I danas u Barceloni, tik uz znanu Gaudijevu Casa Batló, stoji Casa Amatller koju je za bogatog trgovca i proizvođača čokolade Antonia Amatllera 1898. projektirao još jedan veliki arhitekt modernist Josep Puig i Cadafalch. U Barceloni je bilo i velikih tvornica i mnogih manjih pogona za proizvodnju čokolada (poput „Chocolaterie Fargas“ koja i danas stoji u povijesnom Barro Gothico), ali i osebujnih cafea nazvanih granges. U njima je bio obvezan napitak kojeg su lokalci zvali suis. Točnije: vruća gusta čokolada kojoj je na kraju dodano tučeno vrhnje.
Još o delicijama iz Barcelona saznajte OVDJE: “Tapasi na njihov i naš način“
Čokolada očekivano ima posebnu ulogu u katalonskoj gastronomiji pa ćete ju naći i u gustim pikantnim umacima, često kao idealan par s ljutim čili paprikama, tradicionalnim receptima za pripremu zečevine na lovački, ali i u kombinacijama s piletinom, škampima, jastogom, lignjama… Čudno? Nimalo, jer čokolada je gorka. Zapravo, bila je gorka sve dok joj 1522. nisu u Europi počeli dodavati šećer. U Južnoj Americi, pak, gdje je ispijanje čokolade imalo i ritualni i ratnički karakter, u veoma gorki napitak najčešće se stavljao čili ili med.
RECEPT: LIGNJE PUNJENE GORKIM ČOKOLADNIM UMAKOM
Jedno od sjajnih barcelonskih lokalnih jela su lignje punjene gorkastim čokoladnim umakom. Ne mrštite se unaprijed jer okus ovog jela je sjajan pa ga vrijedi pripremiti i kod kuće. Uz 12 srednje velikih lignji, trebat će vam još dva luka, dvije zrele rajčice, jedna mrkva, 2 režnja češnjaka, list lovora, dvije žlice brandyja, deset grama čokolade (ne mliječne već one sa sedamdesetak posto kakaoa), 1 žlica zdrobljenih lješnjaka, vezica peršina i, naravno,maslinovo ulje. Za nadjev vam pak trebaju još dva luka, zelena paprika, mrkva, režanj češnjaka, šest kriški kruha, čaša mlijeka, nekoliko listića mente te sol i papar. Spomenute sastojke za nadjev ćete usitniti, dobro pirjati (smrvljeni kruh natopljen u mlijeku dodat ćete smjesi na kraju) pa njime napuniti očišćene lignje te zatvoriti otvore čačkalicom ili koncem. Potom lignje na lagano popržite i stavite sa strane. U međuvremenu pirjajte sve preostale usitnjene i narezane namirnice, a kad su omekšale flambirajte ih brandyjem, dodajte na kraju lješnjake i čokoladu pa u gusti umak stavite punjene lignje. Nakon petnaestak minuta kuhanja na laganoj vatri, jelo je spremno a užitak zajamčen.
**Dok kuhate i blagujete slušajte: TORI AMOS u skladbi „Chocolate Song“
I zec s čokoladom je barcelonska kulinarska klasika. Priprema se slično kao i sve druge inačice ‘na lovački’, no na kraju se u umak dodaju usitnjeni preprženi bademi i pinjoli, zdrobljeni češnjak te čokolada.
Naravno, bez čokolade gotovo da je teško zamisliti slastice, no ovog ću ih puta preskočiti. Osim one – meni osobito mile: čokoladnog moussea. Koji najbolje ide uz francuske vinske sorte: syrah, cabernet sauvignon, merlot… Pa ti odoli!
Zlatko Gall, novinar, pisac i glazbeni kritičar. Vrstan je poznavatelj strane i domaće pop i rock scene, a njegove recenzije glazbenih izdanja i biografije glazbenika priskrbili su mu titulu jednog od najboljih glazbenih kritičara. Autor je ‘Velike svjetske enciklopedije rocka’, ‘Pojmovnika popularne glazbe’, knjige eseja o pop kulturi ‘Kako Iggyju reći Pop a Dylanu Bob’… te više kataloga i likovnih izložbi. Piše monografske tekstove i bilješke za diskografska izdanja te je urednik niza diskografskih projekata nagrađenih ‘Porinom’, a kao veliki obožavatelj hrane, napisao je i više knjiga iz područja gastronomije.