Bližimo se polako kraju 2020., kako bi moj dobar prijatelj rekao ’prijelomne godine’. Premda je običavao već od starta ove nezaboravne godine govoriti tako, niti sam nije bio svjestan koliko će njegove riječi proročanski zvučati i koliko će nam „lomova“ donijeti ova tjue(20) tjue(20) – po norveški se broj 20 kaže tjue (t+j se izgovara kao š) pa prigodno kao dvije dvadesetice izgovaraju ovu godinu.
Po starom dobrom običaju rezimirat ću ovu ‘zaraznu’ godinu, i poželjeti joj da što prije ode te s nikad većim nestrpljenjem, kad već ne mogu neke drage ljude, prigrliti iduću godinu. Ovih se dana, tako, valjda po prvi puta otkada znam za sebe, ne priča o dočecima niti proslavama, ne čitamo niti o iznosima koji će se zaraditi u toj slavnoj večeri, niti putovanjima na koje bi krenuli…
NOVA GODINA BEZ DOČEKA
Sami Norvežani ne luduju previše oko dočeka, a petarde, vatromet ili bilo kakvo ispucavanje ovdje gotovo da i ne postoje. Čitam kako je hrvatski sabor usvojio odluku o zabrani petardi od slijedeće godine (eto jedne dobre vijesti i prije početka nove) pa u svijetlu navedenog kratko ću vam opisati kako je stanje stvari s navedenim u Norveškoj.
Dakle, ovdje vatrometi, petarde, rakete i svi oblici pucanja tijekom blagdana traju u prosjeku ravnih – sat vremena. A to znači da u novoj, iza ponoći pa do cca 01 sat imate pravo na vatromet i upotrebu ostalih pirotehničkih sredstava.
Pri tome morate paziti da ste na pristojnoj udaljenosti od objekata u kojima ljudi žive i da sve bude u skladu s propisima o zaštiti ljudi, životinja i okoline. Primjerice, u središtu Osla je vatromet zabranjen pa se tako novogodišnji ispaljuje sa posebno montirane pozicije u fjordu, koja je smještena na sigurnoj udaljenosti od gradske luke. Sve je gotovo za cca 30 do 45 minuta poslije ponoći i tu je početak i kraj upotrebe pirotehničkih sredstava.
Idealno za mene, jer sam petarde oduvijek – prezirao! Što se samih proslava Nove godine tiče ovdje postoje organizirani dočeci u kafićima i klubovima, no ne i na otvorenom. Prehladno je za takvo što pa Norvežani nemaju tradiciju dočeka po trgovima s glazbenim izvođacima uz pripadajući folklor. Ja već odavno ne slavim neke posebne dočeke, eventualno kakvo putovanje, zabava ili dobar party, kakvih je posljednjih godina sve manje. Ili možda samo starim, tko će znati…
REDOVI ZA ALKOHOL
Kada nam je u ožujku ove godine stigao ‘slavni’ virus sve ostalo više nije bilo važno. Krenuo je i potpuno novi način života, a svakodnevnicu smo okrenuli naglavačke. Kao jedna od najbogatijih zemalja na svijetu Norveška se spremno uhvatila u koštac s krizom koja traje i danas. To znači da su pripremljene milijarde norveških kruna pomoći za sve one koji su privremeno, ili trajno, ostali bez svojih radnih mjesta. Jer Norvežani doista imaju i mogu. Premda je norveška kruna (nacionalna valuta) značajno oslabila tijekom ove krize, a nezaposlenost porasla, zahvaljujući državnim rezervama i viškovima, ali i prirodnim bogatstvima poput nafte i plina koje izvozi, Norveška i dalje relativno bezbrižno brodi kroz izazove, a i u stanju je osigurati pomoć (čitaj novac) svima kojima je potrebno.
Nedavno je premijerka Erna Solberg (inace desničarka u svom drugom mandatu) s laganim osmijehom dodala kako je norveški mirovinski fond unatoč krizi, a zahvaljujući i kretanju na svjetskim burzama, porastao i kako se u idućoj godini očekuje dodatan rast. I to je ključan trenutak norveške države koja, pogotovo u kriznim situacijama, vodi računa o svojim građanima, poglavito onim najosjetljivima. Pa koliko god nam kiše padalo i tmurnih oblaka dolazilo jedno je sigurno, sunce nam ovdje sija tamo gdje je danas napotrebnije: iznad plaća i mirovina.
A nove mjere, između ostaloga, donijele su i redove pred trgovinama, poglavito u onima alkoholnih pića Vinomonopolet (popularno zvani Polet) u kojima Norvežani kupuju vino i žestice. Nekada se kod nas čekalo u redovima za kruh, mlijeko, kavu i ostale namirnice dok danas Norvežani, i svi mi skupa s njima, strpljivo stojimo kako bismo kupili bocu omiljenog vina, najčešće talijanskog ili francuskog, ili pak vodke, gina, wiskeya…
UMJESTO PUTOVANJA – ŠTEDNJA
Ove su godine Norvežani gotovo prestali putovati u inozemstvo, a samim time stvorilo se nešto ekstra novca na računima (da, dobro ste pročitali). Tako mi je jedna starija gospođa ponosno rekla kako su eto nakon dugo godina Norvežani opet počeli štedjeti i kako su to u ovim vremenima, lijepe vijesti. Iako su apeli da se godišnji odmori provedu u Norveškoj (još uvijek su aktualni i za 2021. godinu) stizali sa svih strana čini se da nisu baš urodili plodom. Naime, broj domaćih turista u odredištima nije značajno (po)rastao, nacionalna aviokompanija i ponos drzave Norwegian je trenutno na koljenima i pokušava uz brojna restrukturiranja preživjeti ovo vrijeme…
Ja sam, primjerice, ove godine putovao vlakom do divnog Bergena, kišnog grada ispod sedam brda i najveće luke na zapadnom dijelu Norveške. I da, za samo putovanje, smještaj, hranu i izlet na najduži fjord (o tome više u nekoj od idućih kolumni) morate izdvojiti (po)priličan budžet. Norvežani su očito procijenili da im se ne isplati toliko trošiti na domaće destinacije, koje su već ionako istražili, nego da će radije štedjeti i čekati neka bolja vremena u kojima će putovati u omiljene tople i sunčane krajeve. No, zato su neke druge grane doživjele pravi procvat. Kako se više vremena provodi kući, prometi u trgovinama koje se bave uređenem interijera jednostavno su eksplodirali. Jedan lanac takvih dućana pohvalio se kako su ove godine imali 200% rasta prodaje u odnosu na prošlu godinu. Novi stanovi se grade brzinom svijetlosti jer je potražnja unatoč svemu velika, pa je građevina i dalje u plusu. Lanci prehrambenih trgovina također su zabilježili ekstremne profite jer su Norvežani, a i svi mi useljenici, prestali hodočastiti u obližnje granične shopping centre u Švedskoj, u kojima su cijene gotovo u pola jeftinije, a i izbor artikala je puno veći.
SLALOM KROZ ZABRANE
S druge pak strane industrija zabave je na koljenima, klubovi, a i većina restorana i barova, zbog aktualne zabrane točenja alkohola, su mahom zatvoreni baš kao i teretane, dok su sportska, a i sva druga okupljanja svedena na minimum. Škole i fakulteti su otvoreni, no dobili su preporuke za on-line nastavu dok vrtići rade normalno. Vlada u suradnji s Helsefolkeinstittutet (Norveškim institutom za zdravlje) donosi mjere koje se pak provode u lokalnim jedinicama ovisno o brojevima zaraženih. Logično, stanje u manjim sredinama je bolje pa se tamo živi uz djelomične zabrane, dok su u većim gradovima mjere strože. Mi u Oslu smo najgore pogođeni pa eto navigiramo slalomom kroz zabrane i stroge mjere koje su na snazi do 7. siječnja. Trenutno smo i jedna od najzatvorenijih zemalja na svijetu pa ukoliko ste nas eto poželjeli upravo sada posjetiti morat ćete za to ‘zadovoljstvo’ napraviti test koji mora biti negativan, te odsjesti 10 dana u tzv. Covid-19 hotelu u blizini aerodroma i to o vlastitom trošku.
NORMALNO I NENORMALNO
Svašta smo ove godine otkazali, propustili ili izgubili. Meni su 2020. godine redom propali: Taylor Swift, Circus de soleil i Celine Dion, posljednja je doduše premještena za 6. mjesec 2021. tako da mi nada još uvijek umire posljednja. U svemu tome ne mazi nas niti vrijeme, ljeto je bilo kišno, a nije ništa bolje niti sada, no ipak nije sve tako sivo. Ja sam se, primjerice, odlučio za gotovo potpunu medijsku izolaciju (topla preporuka), uronio sam u serije i filmove, knjige, modu i trening, a otkrio sam svoju staru strast – pisanje. Počeo sam i trčati, pa sad posvećeno pratim vremensku prognozu kako bi uspješno odradio jednu od svojih trkaćih ruta. I zato; izgubite se u onome što vas veseli, posvetite vrijeme sebi i najmilijima, uživajte u prirodi i uz kućnog ljubimca, ponovno otkrite stare ili naučite neke nove hobije i radite na sebi jer je sada pravo vrijeme za to. A dok mi očajavamo nad svojim ‘first world problems’ postoje ljudi koji su izgubili svoje najmilije ili su i sami teško reagirali/podnijeli bolest. Zatim ljudi koji su ozbiljno pogođeni krizom, oni koji su ostali bez radnog mjesta, krova nad glavom i dostojanstva. Baš zato nam je u ovim trenucima potrebno puno više razumijevanja, razgovora te prvenstveno slušanja, a ponajprije empatije.
Jer su nas, uz sve ovo, pogodile su i prirodne katastrofe; staru domovinu potresi, a novu, uslijed obilnih oborina, klizišta zemlje. Stradali su stanovnici male općine Gjerdrum, udaljene 50-tak kilometara sjeverno od Osla, u kojoj živi približno 6500 ljudi. A gledajući slike razaranja, patnje ljudi u mojim lijepim domovinama te slušajući vijesti o izgubljenim životima srce ti pukne i suze se zakotrljaju niz obraze, jer tek tada shvatiš koliko smo maleni i nemoćni pred prirodnim katastrofama. No, već nekoliko sati nakon nesreće krene lavina dobrih dijela, a ruke i srca sa svih strana spoje se u jedno veliko i ljudsko, ono koje pomaže i daje, ne poznajući prepreke, pa nam se barem na trenutak ova godina učini posebnijom od drugih. I da, svaka je pomoć dobodošla i hvalevrijedna, no ipak imajte na umu da je pomaganje u prirodnim katastrofama gotovo uvijek maraton, a ne sprint, te da, ukoliko uplaćujete novac, nije na odmet sve dobro provjeriti.
Dozvolite mi i da kratko pojasnim par aktualnih izraza; ne postoji novo ili staro normalno, nego samo normalno, ono što danas provodimo je mahom fizička, a ne socijalna distanca, epidemije i pandemije su pak postojale otkad je svijeta i vijeka, a svakodnevni teror vijesti o zarazi, bolesti i smrti naprosto – nije normalan.
I kao što znamo da je higijena pola zdravlja, trebali bi znati da cijepiva štite organizam i da su zaslužni za suzbijanje virusnih bolesti poput dječje paralize, ili pak gripe. Zato je meni cijepivo stvar brige o vlastitom zdravlju, a bogami i dio opće kulture, no jednako tako poštujem druge i drugacije izbore.
„Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš” – famozne su riječi francuskog književnika, filozofa i pisca François Marie de Aroueta, kasnije poznatog kao Voltairea, i upucujem ih svima koji imaju drugačije mišljenje.
I za kraj sjetimo se da sve prolazi, da nam najprije treba biti gore kako bi nam bilo bolje, te da život uvijek pronađe put. Zato samo naprijed, hrabro i bez straha zakoračimo u novi početak i zaželimo 2021. – sve najbolje.