Novi live action CGI Pinokio je pokazna vježba što sve ne valja s prilagođavanjem klasike 21. stoljeću. New modernism, holograms and stuff. Ali ne samo klasike i ne samo publici, tj nekim novim klincima. Umjesto učenja njegovanja i konzerviranja vrhunskih povijesnih djela poput animiranog “zastarjelog” Pinokija iz 1940. lakše je “modernizirati” i produkcijski “poboljšati” specijalne efekte, dodati Toma Hanksa kao Gepetta i Roberta Zemckisa na autopilotu kao redatelja – i pretvarati se kako su to dovoljni motivi za renoviranje.
Kad se Gus Van Sant prije ponešto godina uhvatio rekapitulirati Hitchcockovog “Psiha” u koloru ponavljajući scenu u scenu doslovno u kadar taj smo koncept mogli kupiti kao post modernizam ili whatsoever, ali je imalo neko opravdanje.
Film za djecu do 10 godina
Kad Robert Zemeckis pak, Spielbergov prijatelj, inače vrlo pouzdan i maštovit redatelj (Who Framed Roger Rabit, Povratak u budućnost, Forest Gump, Contact), uzme ponavljati crtanog Pinokija u CGI modernu verziju, opravdanje bi trebalo biti samo u imenima. Obzirom na Christmas Carol i Polar Express i spomenutog šarmantnog Rogera Rabbita i njegov blockbuster pedigre novi je Pinokio mogao biti upgrade prilagođena priča za sve generacije, kako to Disney obično voli zapakirati. No, umjesto toga ispao je još jedan u nizu potencijalnih Zemeckisovih flopova iz novog milenija (Beowulf, Vještice, …) u kojem mogu uživati klinci do desetak godina koji će više pažnje obraćati na atraktivne kompjuterske animacije nego slojevitost priče. Šteta, jer mašta autora originalnog predloška Carla Collodija iz 1883. “Avanture Pinokija” daje toliko prekrasnih mjesta za scenarističko razigravanje, a ne samo ponavljanje već viđenog.
Treba prearanžirati formu i sadržaj
Nova verzija lutkovih avantura je poput remasteriranog Mozarta, snimljenog još jednom, s namjerom “poboljšavanja” prošlosti, pritom ne primjećujući da je taj pristup renoviranju u slučaju ovog filma potpuno nepotreban i pogrešan. Na ovom mjestu nećemo ponavljati opće punktove priče, sponu Đepeta i lutka, maštovite potke i ideje oko rasta nosa i laganja, uloge životinja i završnih scena s kitom tj. morskim čudovištem, već se samo dotaći činjenice kako bi novi Pinokio imao svoj raison d etre trebalo je bitno prearanžirati, ne samo formu već i sadržaj, ne nužno mijenjajući klasik, ali ga domaštati u intrigantnijem novom ruhu, što pretvorba animiranih likova u CGI – nije.
6/10