Od vremena Blair Witch Projekta i Paranormal Activity franšize nije bilo ovoliko hypeanog niskobudžetnog horora koji je dobio kino distribuciju diljem Amerike i toliku medijsku pozornost. Snimljen za samo 15 000 $, debitantski eksperimentalni horor je intrigantna premisa i hrabar pokušaj gledano iz autorske filmofilske sfere. Iz pozicije prosječnog gledatelja navikle na stereotipe new age strave, riječ je o kandidatu za najgori film svih vremena. Unatoč činjenici da je zbog niskog inputa njegov kino rezultat blizu milijun dolara zarade već sad višestruko prebacio komercijalni razlog postojanja višestruko vrativši uloženo.
Usmenom predajom putem mreža među ljubiteljima festivalaca proširena je riječ o neobično (čitaj: nepravilno, asinhrono, neškolski) snimljenom filmu o dvije malodobne figure ostale same u stanu tokom noći. Radnja se zbiva 1995., a jedino logično pojašnjenje onoga što vidite, događa se prilikom čitanja plota filma. Iz percepcije gledatelja inače vam ništa ne može biti jasno osim da se komunicira kontra svih standarda i postavki komercijalnog filma. Što može do jedne mjere biti intrigantno, a ovisno o gledateljskom strpljenju, i izdržljivosti sto minuta pratiti samo redateljski postupak. Iz druge sfere imate naporan, linearan i dosadan film dobrih 30 minuta predugačak, koji svoj lo fi izgled odlično opravdava konceptom.
Dosadan koncept
No, prije toga internetski dobro reklamno pripremljenim jer se radilo o seriji “paranormalnih” klipova kojima je redatelj bildao svoju internet zajednicu potencijalno zainteresiranih gledatelja. Filmovi ovog tipa imaju odličnu publiku među snobovima kojima nerazumijevanje ili nedokučivanje viđenog automatski znači art. Ili među umjetničkim žirijima određenog dijela filmskih festivala kojima se servirana nadnaravnost može podvaliti pod kvalitetu. Zadržite li pravo na distancu, riječ je o zanimljivom, drugačijem, ali dovraga dosadnom konceptu supetnatural horora kojeg ćete s razlogom propustiti.
5/10