Srijeda, 25 siječnja, 2023

Kritika filma: SKINAMARINK: Zanimljiv promašaj eksperimentalnog horora i prvi hype 2023.

Filmovi ovog tipa imaju odličnu publiku među snobovima kojima nerazumijevanje ili nedokučivanje viđenog automatski znači art. Ili među umjetničkim žirijima određenog dijela filmskih festivala kojima se servirana nadnaravnost može podvaliti pod kvalitetu

Od vremena Blair Witch Projekta i Paranormal Activity franšize nije bilo ovoliko hypeanog niskobudžetnog horora koji je dobio kino distribuciju diljem Amerike i toliku medijsku pozornost. Snimljen za samo 15 000 $, debitantski eksperimentalni horor je intrigantna premisa i hrabar pokušaj gledano iz autorske filmofilske sfere. Iz pozicije prosječnog gledatelja navikle na stereotipe new age strave, riječ je o kandidatu za najgori film svih vremena. Unatoč činjenici da je zbog niskog inputa njegov kino rezultat blizu milijun dolara zarade već sad višestruko prebacio komercijalni razlog postojanja višestruko vrativši uloženo.



Usmenom predajom putem mreža među ljubiteljima festivalaca proširena je riječ o neobično (čitaj: nepravilno, asinhrono, neškolski) snimljenom filmu o dvije malodobne figure ostale same u stanu tokom noći. Radnja se zbiva 1995., a jedino logično pojašnjenje onoga što vidite, događa se prilikom čitanja plota filma. Iz percepcije gledatelja inače vam ništa ne može biti jasno osim da se komunicira kontra svih standarda i postavki komercijalnog filma. Što može do jedne mjere biti intrigantno, a ovisno o gledateljskom strpljenju, i izdržljivosti sto minuta pratiti samo redateljski postupak. Iz druge sfere imate naporan, linearan i dosadan film dobrih 30 minuta predugačak, koji svoj lo fi izgled odlično opravdava konceptom.

Dosadan koncept

No, prije toga internetski dobro reklamno pripremljenim jer se radilo o seriji “paranormalnih” klipova kojima je redatelj bildao svoju internet zajednicu potencijalno zainteresiranih gledatelja. Filmovi ovog tipa imaju odličnu publiku među snobovima kojima nerazumijevanje ili nedokučivanje viđenog automatski znači art. Ili među umjetničkim žirijima određenog dijela filmskih festivala kojima se servirana nadnaravnost može podvaliti pod kvalitetu. Zadržite li pravo na distancu, riječ je o zanimljivom, drugačijem, ali dovraga dosadnom konceptu supetnatural horora kojeg ćete s razlogom propustiti.

5/10

Pročitajte još...

Kritika filma: BULLET TRAIN (David Leitch) – najzabavniji film godine

Ni trenutaka originalnosti, ali svi dijelovi ubačeni u ovaj rollercoaster profunkcionirali su kao rijetko kada u američkom komercijalnom filmu posljednjih godina. Uz redaljku iznimno raspoloženih glumaca koji su 'Bullet Train', unatoč dvadesetak minuta viška od dvosatnog trajanja, prometnuli u jedan od najzabavnijih filmova ove godine

Kritika filma: CRNI TELEFON (Scott Derrickson): Sve je ostalo na pokušaju

Koketiranje s pedofilijom u ovom je obliku moglo završiti kao ozbiljan pokušaj plašenja i psihološkog trilera s primjesama supernaturalnog. Nažalost, ono što smo dobili na kraju tek je amputacija bilo kakvog uzbudljivog i referentnog bavljenja temom, nauštrb jeftinog pokušaja tenzije misterioznog trilera

Kritika filma: BLONDE (Andrew Dominik): Intrigantna mitologizacija i eksploatiranje famozne plavuše

'Blonde' je vrsta filma spram koje se morate odrediti – nema sredine. Ili ćete ga voljeti ili pljuvati i pokušati omalovažiti, a to je priznat ćete daleko veća kvaliteta nego ga neprimijetiti

Kritika filma: CLERKS 3 (Kevin Smith): Jer Devedesete…su bile godine

Šteta jeftine nostalgije jer zdušno navijaš da te jedan od favorit redatelja razveseli remek djelom, ali onda shvatiš da je to odavna prošlo svršeno vrijeme i da su Smithovi filmovi tek reciklaža internih fora u kojima se bar netko dobro zabavljao

Povezano

Kritika filma: OPERATION FORTUNE: PREVARA STOLJEĆA (Guy Ritchie): Zabavan i kad ne izgleda tako

'Operation Fortune' izgleda apsolutno isto i ovaj puta sterilno reciklirajući pravila žanra, ali ga spašava galerija Ritchiejevih omiljenih glumaca (zabavne pojave Hugh Granta, autopiloti Jasona Stathama) ili zaboravljeni asovi (Josh Harnett) ili nove nade i vruća imena (Aubrey Plaza)

Kritika TV serije: THE LAST OF US, II epizoda: Preživljavanje u svijetu koji su uništili ljudi

Poslije više od dva sata vremena s antijunacima nelijepe vizije svijeta budućnosti u prve dvije i preostalih sedam epizoda, među kojima jednu režira bosanskohercegovačka redateljica Jasmila Žbanić (Quo Vadis Aida, Grbavica, Na putu), herojske priče posljednjih predstavnika 'pokreta otpora' djeluju više nego zadovoljavajuće za TV serijski launch nove godine

TOP 10 filmova iz devedesetih koji imaju odličnu glazbu

U novijim filmskim franšizama poput Sumraka ili Transformera možemo čuti visoko etablirane izvođače kao što su Paramore, Muse ili Linkin Park, no ipak, kako prenosi Kerrang, zlatno doba soundtracka bile su devedesete

Kritika filma: SICK (John Hyamns): Blijedi postcovid pokušaj kopiranja Screama

Količina rabljenih scenarističkih klišeja je zaglupljujća, redaljka obrata i pokušaja bježanja ubojici stereotipna i dosadna, glumci ničim atraktivni niti interesantni, varijacije ubijanja i smrti neinventivne, a kompletna izvedba žalosna i zamorna

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime