Nakon uspjeha Spielbergovih senzacionalnih “Ralja”, svako ljeto se podžanr akcijskih filmova s morskim psima ušulja u kino blagajne ili na streaming video servise, eksploatirajući ljudsku potrebu biti prestrašen iz sigurne udaljenosti.
Uglavnom bedaste i stereotipne premise
Napetice s morskim psima u godinama nakon launcha spomenutog sjajnog originala predstavljale bi uglavnom bedaste i stereotipne premise u kojima skupina mladih izlazi na more, nešto zeznu i onda ih okruži jedan ili više morskih pasa koji će ih potamaniti sve do jednog ili dvoje zadnjih preživjelih. Pritom će uz kombinaciju CGI ajkula pokušati kod gledatelja izazvati uzbudljivi “don’t look down” moment.
Kliše nad klišejima
Ako ste u bilo kom trenu naivno pomislili da se “Mamac” po bilo čemu trudi biti drugačiji, prevarili ste se. Ne, nije. U slučaju britanske produkcije novog filma Jamesa Nunna, bez i jedne potencijalno prepoznatljive face s rostera novih glumačkih zvijezda, prepušteni se 85-minutnoj muci pokretne trake serviranja klišeja nad klišejima. Vrišti se, krvari, pucaju kosti, pada u more, potapa se, veliki bijeli je nemilosrdan.
Ono što nije kardinalno je zamjetan trud direktora fotografije i montažera da svojim dinamičnim radom pokušaju izvući potpunu bezidejnost autorskog teama filma. Isključite li mozak na sat i pol i natjerate se zaboraviti sve dosad viđene B filmove na spomenutu temu, ovakva vrsta filmova zapravo je potpuni kontraefekt od strašenja potencijalnih kupača jer s obzirom na stupidnost izvedbe, kupačima ostavlja širok prostor za još širi osmijeh.
Isključimo li one namjerno trashaste filmove C i D produkcije koje spajaju borbe megalodona s hobotnicama, sandsharkse i slične svinjarije o kojima smo pisali prošlog ljeta spremajući vas za sezonu kupanja, “Mamac” je legitimni kandidat za jedan od najglupljih shark filmova ikad.
Ocjena: 3/10