Jeste li ikad bili u ovoj situaciji? U parku ste sa svojim psom i do vas dolazi još drugi vlasnik i njegov pas. Dok se psi njuškaju, vi i vlasnik razgovarate o njihovom ponašanju. I dok jedna strana ležerno gleda sa strane, smatrajući da upoznavanje prolazi u redu, druga je sumnjičava i razmišlja da može doći do sukoba. Posebno ako imate psa koji se voli glasati, tada možete čuti: “Vaš pas reži, doima se agresivno.”
Tri situacije u kojima psi reže
Naime, psi ne reže samo kako bi se obranili ili zaštitili svoje resurse. Režanje pasa bilježi se u tri različite situacije: dok psu prijeti neznanac, dok brani hranu od drugih pasa i dok se s vlasnikom igrao potezanja s konopcem. Također, važno je znati da razigrano režanje zvuči različito od režanja prilikom čuvanja resursa. Ova razlika potkrijepljena je akustičkim analizama zvukova režanja.
Istodobno je napravljeno i istraživanje u kojem je psu ponuđena ukusna kost. Naravno, pas se odmah počeo približavati kosti u želji za jelom, ali kako se približavao kroz zvučnik mu je pušten zvuk režanja. Kako je pas reagirao na režanje?
Ispostavilo se da su psi zapravo razumjeli različito režanje. Ako je iz zvučnika dopiralo agresivno režanje, psi su oklijevali mnogo dulje prije nego što su odlučili dodirnuti kost. Ako su čuli razigrano režanje, uopće nisu oklijevali. Stoga se može zaključiti da psi mogu razlikovati je li režanje agresivno ili ne.
Možemo li onda predvidjeti ponašanje pasa?
Iako se rasprave u psećem parku rijetko mogu lako riješiti i uvijek se najbolje složiti ‘da se ne slažete’, možda je važnije znati dobro protumačiti situaciju koja slijedi od one trenutne. Kako bi prikupili te podatke, Donnier i suradnici su napravili istraživanje koje je izašlo u časopisu Scientific Reports. Prikupili su video isječke stvarnih interakcija pasa, interakcija majmuna i interakcija djece. Zatim su sudionicima pokazali isječke i zamolili ih da predvide ishod promatranih interakcija. Sudionici su bili vlasnici pasa, roditelji ili ljudi koji rade s djecom i primatolozi. Iako su bili dobri u predviđanju situacija, došlo je do velikog iznenađenja.
Vlasnici pasa nisu bili bolji u predviđanju interakcije među psima, od osoba koji nemaju pse. Još je jedan rezultat bio zanimljiv, svi sudionici, bez obzira imaju li psa ili ne, prilično su loše predviđali agresivne reakcije kod pasa. Dakle, sudionici su bili bolji u predviđanju ishoda među psima koji se igraju nego kad su psi branili igračku.
Ponašanje je ipak nepredvidivo
Općenito, ljudi prilično dobro predviđaju ponašanje pasa, ali samo zato što je netko vlasnik istog ne znači da će time njegova sposobnost predviđanja biti bolja. Dok neki vlasnici pasa poprilično dobro poznaju svoje pse, oni su ipak životinje i nikada ne možemo 100% znati kako će odreagirati. Međutim, otkriveno je da primatolozi doista predviđaju ponašanje majmuna bolje od ljudi koji o njima nemaju znanja. Stoga možemo očekivati da profesionalci za ponašanje pasa mogu bolje predvidjeti situacije od ljubitelja istih.