Petak, 22 ožujka, 2024

Psihologica Mia Flander Tadić: Čini se teško, ali evo kako ćete naučiti reći ‘ne’!

Psiholozi nude razne savjete i tehnike kako vježbati reći 'ne'. Počnite s malim koracima i ne odustajte. Sljedeći put kada se nađete u situaciji da trebate reći 'ne' bit će vam puno lakše i voljet ćete sebe zbog toga

Jeste li se ikada našli u situaciji da pristajete uraditi nešto, za nekog, a da pri tom sebe i svoje potrebe stavljate na drugo mjesto? Sigurni smo da jeste, kao i većina ljudi danas – nažalost. Riječi imaju vrijednost, a ‘da’ je postala valuta.



Cijenjeni smo zbog svog rada i učinkovitosti, odnosno koliko toga i kojom brzinom možemo obaviti u danu. Stoga nas ne treba čuditi da je naš zadani odgovor na svako pitanje i poziv odlučno ‘da’.

Za mnoge borba kako reći ‘ne’ započinje još u djetinjstvu

Radimo li to pokušavajući impresionirati druge, pokušavajući dokazati da mi to možemo – sebi ili drugima ili samo zato što je to naredba osobe koja nad nama posjeduje neki autoritet – razlozi su brojni, ali šteta koju pri tom nanosimo sebi uvijek je ista. O razlozima zašto nam je tako teško reći ne i na koji način možemo ‘vježbati’ reći ne razgovarali smo s magistricom psihologije i profesoricom na Edward Bernays University College – Mijom Flander Tadić.

Za mnoge od nas borba kako reći ‘ne’ započinje još u djetinjstvu. Od malih nogu uče nas kako je nepristojno nekome reći ‘ne’, posebno odraslim osobama, a posljedice toga vidimo u odrasloj dobi.
“Ako djecu učimo, nevezano o spolu, da odrasloj osobi ne smiju reći ‘ne’, postavljamo to na način da je odrasla osoba autoritet. Što kasnije u odrasloj dobi utječe na to da ćemo nekome tko nam je autoritet teže reći ‘ne’ i zapravo lakše pristajati na sve. Još jedna bitna stavka jest i razlika između muškaraca i žena. Naime, još uvijek u našoj kulturi žensku djecu odgajamo ‘da moraju biti pristojne i tihe, dok se mušku djecu odgaja da budu odlučni i da traže nešto za sebe’. U našoj kulturi je još uvijek normalno da se curicama u odgoju toleriraju emocije poput tuge, više nego dečkićima, stoga one manje govore ‘ne’, dok muškarci više u odrasloj dobi koriste to što su naučili u djetinjstvu, a to je da se izbore za sebe. Pogotovo ako odgajamo dječake da moraju, primjerice, vraćati agresiju – ‘ako netko tebe udari, ti njega udari duplo jače. Stoga prvo se treba usmjeriti na sam odgoj”, objašnjava Mia Flander Tadić.

Mag. psihologije i profesorica na Edward Bernays University College – Mia Flander Tadić

Nikada se ne smijemo prestati obrazovati, a iz te potrebe radimo stvari koje nam nisu ugodne

Sate koji bi trebali biti rezervirani za spavanje i brigu o sebi te o fizičkom i mentalnom zdravlju često provodimo rješavajući zadatke, čineći usluge drugima kojima smo rekli ‘da’ dok nam je tijelo vrištalo ‘ne’.
Zašto je to tako i na koji način ta negativna emocija utječe zavisi od svakog od nas.
“Ovisi o tome kakva je netko osoba i kako je odgojen. Ako radimo stvari koje ne želimo, a pristali smo na njih, trebamo razmisliti o razlogu zašto smo pristali napraviti to nešto što ne želimo. Razlog može biti autoritet, ali je moguće i da se radi o nekoj poteškoći unutar nas samih. Odnosno, da tražimo potvrdu izvana, potvrdu osobe kojoj želimo biti lojalni, kojoj želimo nešto dokazati. Ako se pak ne radi o potvrdi izvana, razlog može biti samo to da smo si zadali puno zadaka koje želimo napraviti istodobno, a koje jednostavno ne stignemo odraditi. Danas je to većinom i normalno s obzirom na to koliko se vještina zahtjeva da osoba ima i u privatnom i u poslovnom svijetu. Danas se puno očekuje od nas samih, očekuje se da možemo istodobno i pratiti više ekrana i raditi više stvari i učiti više vještina. Cjeloživotno obrazovanje je nešto što je jako popularno u današnje doba. Nikada se ne prestajemo obrazovati, pa onda iz te borbe za uspješnost u svim segmentima života pristajemo na stvari koje nam u nisu ugodne, kako bi bili u korak s vremenom i ljudima oko nas”, kaže mag. psihologice.

Kada naše tijelo govori jedno, a naše riječi nešto sasvim drugo, te kada pristajemo na stvari koje ne želimo, prisutna je velika tjelesna nelagoda. Vrlo lako nam se mogu pojaviti simptomi poput anksioznosti, koji kasnije mogu prijeći u simptome depresije. Ako dođe to toga da osoba ne može izraziti svoje potrebe i želje na glas, preporučuje se da se obrati nekoj stručnoj osobi kako bi naučila neke nove tehnike izražavanja svojih potreba i integrirala ih u svoj život.
Da bismo spriječili da do toga dođe, možda je vrijeme da postavimo jasne granice i prihvatimo ‘ne’ poput davno izgubljenog najboljeg prijatelja.

Kako to učiniti, a da ne povrijedimo ni druge ni sebe?

“Psiholozi jako vole ‘Ja poruke’, zato što nam daju mogućnost da izrazimo svoje potrebe i želje bez povrijeđivanja druge osobe. Formula Ja poruke je: JA + potreba i želja + prijedlog rješenja. U tom smislu ako vas neka osoba od autoriteta, poput šefa na poslu zamoli da napravite neki zadatak za koji vi trenutno nemate vremena i znate da ga ne možete odraditi kako se od vas traži, kažete: ‘Ja se trenutno osjećam preopterećeno pa vas molim da na nekog drugog prebacite ovaj zadatak ili odgodite rok.’ Bitno je da se ne izražavamo sa ‘ti’, da ne napadamo drugu osobu: ‘Ti meni daješ previše zadataka, vidiš koliko puno radim.’ Ključno je ne napadati drugu osobu, nego izraziti svoju želju uz potrebu i na kraju dati nekakvo rješenje problema ili neki prijedlog kao vi mislite iz vaše pozicije da bi se situacija trebala odviti. Time dajemo prostor da druga osoba osjeti koje su naše osobne granice te da se stavi u našu poziciju, bez da napadamo drugu osobu ili još gore da šutimo i ne kažemo ništa i samo pristajemo na glas, a u sebi vrištimo i želimo reći ne”, objašnjava psihologica Flander Tadić.

Počnite s malim koracima i ne odustajte

Psiholozi nude razne savjete i tehnike kako vježbati reći ‘ne’. Počnite s malim koracima i ne odustajte. Sljedeći put kada se nađete u situaciji da trebate reći ‘ne’ bit će vam puno lakše i voljet ćete sebe zbog toga.
“Najbolje je vježbati prvo na način da pogledamo što se događa u našem tijelu kada pristajemo na stvari koje ne želimo. Da sagledamo i probamo doći do nekog uzroka, iz kojeg razloga pristajemo na nešto što ne želimo. Kada pogledamo kakve nam se tjelesne reakcije javljaju, možemo pričati o tim emocijama, da vidimo što nam one žele reći, što te emocije vrište iz tijela, zašto se osjećamo toliko nelagodno u tom slučaju. Kada počnemo primjećivati što nam se u tijelu događa možemo ga bolje i slušati u budućnosti. Već spomenute ‘Ja poruke’ odlična su tehnika, vježbajte ih u sigurnom prostoru, sa sigurnom osobom. Vježbajte razgovore u kojima inače osjećate iste tjelesne reakcije i vježbajte kako bi sada postupili da možete ispočetka. Sljedeći put kad vam se dogodi takva situacija prepoznat ćete što vam tijelo vrišti i možete li sada sposobnije izraziti na glas koje su vaše osobne granice i do koje granice puštate drugu osobu da uđe u vaš prostor. Imajući sve ovo na umu i vježbajući tehnike sljedeći put ćete sigurno lako i bez straha reći ne”, savjetuje naša sugovornica.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime