Stara poslovica kaže ‘Ako nemaš ništa lijepo za reći, radije šuti’! Pa ipak, unatoč tome, svi tračaju. Bez obzira na to o kojem je okruženju riječ, kad se dijele informacije, bilo u krugu obitelji ili u grupnim razgovorima s prijateljima, neizbježno je da onaj tko govori, zapravo, govori o drugim ljudima.
Tračanje ne mora nužno biti negativno
Opće je mišljenje kako je tračanje sinonim za zlonamjerne glasine. Ali šira definicija kaže kao je to ‘pričanje o drugim ljudima koji nisu prisutni’.
“To nam je zapravo jako prirodno ponašanje – integrirani dio komunikacije, dijeljenje informacija i građenja zajednice. Ne mora nužno predstavljati nešto negativno, može biti pozitivno ili neutralno“, komentira David Ludden, profesor na psihološkom odsjeku u Georgiji Gwinnett, ujedno i autor knjige ‘Psihologija jezika’.
Prije dvije godine u analizi objavljenoj u časopisu ‘Socijalna psihologija i znanost o osobnosti’, otkriveno je kako 52 minute dnevno 467 sudionika provode tračajući, a 3/4 tog tračanja je neutralnog tipa. Primjerice, jedan ispitanik je govorio o nekome tko je stalno gledao mnogo filmova kako bi bio informiran o aktualnostima.
Samo mali dio od analiziranih razgovora, otprilike njih 15%, odnosio se na negativno tračanje (dok je pozitivno tračanje obuhvaćalo još manji postotak – samo 9%). Činjenica je da ljudi mogu provesti puno vremena na pričanje o kolegama, ali to se često smatra i pozitivnim brbljanjem.
10 dobrih razloga zašto bismo svi trebali češće biti – djetinjasti!
Kakve oblike tračanja treba izbjegavati?
Postoji nekoliko oblika tračanja koji bi se trebali izbjegavati, kao što je tračanje koje polazi iz zlobne namjere i ne služi svrsi. Primjerice, zločesti komentari o nečijem izgledu. U tom slučaju, nitko ne uči iz ovog iskustva i nitko nema koristi od njega.
Postoji distinkcija koja razlikuje aktivno i pasivno sudjelovanje u tračanju. Kada su sudionici čuli da se druga osoba ponaša neprihvatljivo, ili kada osjete nepravdu, njihov otkucaj srca se povećava. S druge strane, kada su mogli aktivno ogovarati osobu ili situaciju, to ih je umirilo i smanjilo im otkucaje srca. Iz toga se da zaključiti kako sam postupak ogovaranja, ‘pomaže u smirivanju tijela’.
No, tračanje može potaknuti suradnju širenjem važnih informacija. Kada ljudi kažu: “Prati vas reputacija…” to je zato što su čuli tračanje o toj osobi. No, širenje itračeva za koje znate da su lažni – nema društvene koristi.
Zbližavanje onih koji ogovaraju druge
Tračanje govori nešto i o odnosima ljudi s drugima. “Kako biste tračali, podrazumijeva se da ste bliski s tim ljudima”, objašnjava Stacy Torres, asistentica profesora na sociološkom odsjeku na sveučilištu u Kaliforniji. Ona je proučavala ogovaranje kod odraslih osoba i uočila kako ‘postoji bliskost’ u dijeljenju iskustava i osjećaja kada ste na istoj valnoj duljini s određenom osobom.
Njezino je istraživanje pokazalo da ogovaranje može spriječiti usamljenost, a neka druga su potvrdila kako ujedno i pojednostavljuje međusobno zbližavanje onih koji ogovaraju te mnogima služi i kao oblik zabave.
Stoga, nastavite razgovarati. Ali kada se razgovor počne pretvarati u tračanje, što je neizbježno, sjetite se da može imati i pozitivne učinke i da iz toga može proizaći nešto dobro (naravno, samo ako su vam namjere iskrene).