U vrijeme održavanja socijalne distance, mnogima od nas nedostaje jednostavna gesta poput rukovanja ili zagrljaja s dragim ljudima. Jer, ne kaže se uzalud kako je dodir najsofisticiraniji i najintimniji od pet osjetila.
Jedna od posljedica pandemije će vjerojatno biti novi val tehnoloških rješenja koja će nam pomoći u smanjenju fizičke odvojenosti. No, je li to nešto što bismo trebali s radošću iščekivati, potpuno je druga stvar.
Naime, mnogo prije početka pandemije COVID-19, povećavao se interes za ono što istraživači nazivaju ‘haptika’. Haptička komunikacija je grana neverbalne komunikacije koja se odnosi na načine na koje ljudi i životinje komuniciraju i komuniciraju putem osjećaja dodira.
Ideje zamjene osjeta dodira
Primjerice, postoji uređaj koji pomaže slijepim i slabovidnim osobama da ‘vide’ preko posebnog pojasa koji sadrži vibracijske dijelove koji pružaju informacije o dolaznim podražajima. U međuvremenu, drugi uređaj ‘tongue display unit’ šalje impulse u usta i pomaže u navigaciji okolnim prostorom, a koristi se u neurorehabilitaciji.
Ovi novi alati mnogima omogućuju neovisnost i poboljšavaju kvalitetu života. Ostali haptički uređaji imaju za cilj preslikati blizinu majčinog tijela za nedonoščad na intenzivnoj njezi. Primjerice, postoji jedan koji stvara toplinu, pritisak, pa čak i zvukove koje bi majčino tijelo ispuštalo dok je beba na odjelu za njegu novorođenčadi.
Što je s uređajima usmjerenim na širu javnost?
Tehnologija nam već pomaže u komunikaciji na velikim udaljenostima, zašto nam ne bi mogla pomoći i u taktilnim potrebama? Možda mislite da tehnologija nikada neće zamijeniti ljudski dodir, ali komercijalne tvrtke se jako trude da postignu upravo to.
Nedostaju vam zagrljaji vaše bake? Pa, možda imamo rješenje za vas. ‘Majica za zagrljaj’ koja vibrira u područjima gdje je netko ‘spremio’ zagrljaj: sve što trebate jest zagrliti majicu i poslati je svojoj baki, a onog trenutka kada je ona zagrli ‘osjetit’ će vaš zagrljaj. Suludo, zar ne? Još su primamljiviji proizvodi usmjereni za održavanje intimnih odnosa na daljinu koji se nazivaju ‘teledildonics’ ili uređaji za seks na daljinu.
Važnost fizičkog dodira – i prije našeg rođenja
Haptički uređaji usmjereni na zadovoljavanje medicinskih potreba ili za zabavu čine se prikladnim, pa i zabavnim. No, važno je biti na oprezu – svaka tehnologija koja mijenja norme naših društvenih interakcija može imati neželjene posljedice.
Taktilni osjećaj igra važnu ulogu i prije našeg rođenja. Dodirom, od drugih i od sebe, razvijamo osjećaj za vlastito tijelo i pomaže nam da razlikujemo sebe i druge. Znanje ‘ovo sam ja’ i ‘to su drugi ljudi’ neophodno je za socijalnu interakciju. Tijekom svog života dodirom izražavamo osjećaje koje nije lako prenijeti riječima ili slikama.
Ako možemo poslati elektroničke zagrljaje, nećemo li se i na kraju grliti manje?
U ovom razdoblju socijalnog distanciranja, mnogi ljudi prvi put shvaćaju važnost dodira. Nažalost, ne postoji jednostavan način da se zamijeni fizički dodir. Nedostajanje zagrljaja možemo pokušati ublažiti samo zamjenom nekih aspekata onoga što čini zagrljaj. Primjerice, toplinu dodira druge osobe možemo zamijeniti tuširanjem toplom vodom ili sjedenjem na suncu i upijanjem njegovih zraka.
Osobe koje imaju kućnog ljubimca u velikoj su prednosti u trenutcima kada je potrebno držati socijalnu distancu, ali ima im ipak ‘trebaju’ zagrljaji. Maženje s kućnim ljubimcem u osnovi je isto što i dodir s drugim čovjekom, pogotovo ako imate razvijenu emotivnu vezu sa svojim ljubimcem. Međutim, važno je imati na umu da to nisu dugoročne zamjene, već samo načini za lakše preživljavanje kroz pandemiju.
Čak i uz pomoć tehnologije, ono što je teško postići jest poticanje osjećaja koje imamo prilikom stvarnog, osobnog dodira. Maženje po ruci kod kuće nakon posla možemo doživjeti kao utjehu i sigurnost od nekoga koga volimo. Uz sav razvoj, tehnologija nam ipak to ne može zamijeniti.
Negativne asocijacije na dodir u budućnosti
Jednom kada pandemija završi, nažalost, možda će se biti teško vratiti našim starim načinima zagrljaja, držanja za ruke i druženju s mnoštvom ljudi. U zadnjih godinu dana smo dodir i blizinu počeli povezivati s opasnošću.
Stalno se suočavamo s vijestima o pandemiji i kako će nas socijalno distanciranje čuvati, pa bi bliskost s drugima u nadolazećim godinama mogla poprimiti drugačije značenje. Naravno, ispravno je i potrebno u pandemiji da se držimo distancirano. No, takav fokus na udaljavanju jednih od drugih stvorit će negativnu asocijaciju na dodir u budućnosti.
Ne podcjenjujte ovaj problem. Trebat ćemo ponovno osvijestiti da dodirivanje drugih ljudi nije nužno opasno iz zdravstvene perspektive. Moramo biti svjesni bilo kakve povezanosti između dodira i virusa i aktivno ih prevladati. Ako zadržimo negativne asocijacije, vjerojatno ćemo i dalje izbjegavati dodir, koji nam neće pomoći da se izliječimo, ali bi nas mogao dovesti do toga da se u budućnosti osjećamo izolirani(ji).
Vrijeme nakon pandemije moglo bi biti kritično: hoćemo li prebroditi svoj strah i sjetiti se kako je prekrasno zagrliti voljene? Ili ćemo se držati novog normalnog i pustiti da se nove haptičke tehnologije uvuku u naš život kako bi ispunile naše želje za dodirom?
Trebamo li se bojati da ćemo izgubiti stvarne dodire?
Potreba za dodirom temeljni je dio ljudskog bića. Postoji opasnost da, ako i kada ga počnemo zamjenjivati tehnološkim uređajima, na kraju smanjimo dodirivanja, kao što se to već događa u drugim oblicima komunikacije.
Neki od nas stvarne su razgovore zamijenili slanjem e-pošte ili poruka, pa mnogi sada manje razgovaraju. Ako možemo poslati elektroničke zagrljaje, nećemo li se na kraju i grliti manje? Nejasno je trebamo li se više brinuti oko inovacija koje se prilagođavaju našim načinima života ili zbog brze prilagodbe ljudi na nove uređaje.
Dopuštanje tehnologiji da zamjeni ljudski dodir nosi sa sobom (ozbiljne) posljedice. Bojite li se da će doći dan kada ćete pokušati utješiti svoje dijete, a ono će se okrenuti uređaju koji ga može utješiti na način koji niste mogli ni zamisliti? Možda bi trebali.
Napretkom tehnologije koja zamjenjuje dodir, socijalno distanciranje moglo si u potpunosti postati normalan oblik našeg života, a mi bismo mogli završiti u još većoj izolaciji nego danas. No, mi smo ipak sigurni kako ništa ne može zamijeniti našu potrebu za nježnošću i stvarnim dodirom/milovanjem!