Alex Percan 29-godišnji je Puležan čija je sportska priča vrijedna slušanja. Dugogodišnje profesionalno bavljenje košarkom naučilo ga je disciplini te predanosti u radu, a višegodišnji život u inozemstvu donio mu je iskustvo koje je odlučio pretočiti u jedinstvenu priču AP LAB koji je sve samo ne tipični fitness centar.
Ovaj Puležan zarazne energije otkrio nam je na koje je prepreke nailazio tijekom svog sportskog života, koliko je žrtve i odricanja potrebno da bi se ostvarili osobni ciljevi te što se sve može postići vjerom u sebe i vlastite sposobnosti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Košarkaška karijera
Dugo ste igrali profesionalno košarku, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Kada ste se počeli baviti tim sportom?
Košarkom sam se počeo baviti kad sam imao 10 godina u Puli, svom rodnom gradu. Sa 15 godina sam započeo svoj profesionalni put preko Slovenije, Italije, Austrije, Hrvatske, Francuske te završetak karijere u Italiji. Imao sam priliku igrati i za mlađe kategorije hrvatske reprezentacije te sam sudjelovao na dva europska prvenstva. Oduvijek sam imao veliku strast i ljubav prema košarci koju mi je prenio otac Alen. Obožavao sam odlaziti na igralište i biti u “zoni”, tj. u sadašnjem trenutku gdje nije postojalo ništa osim mene i lopte. I dan danas u svom gymu imam samostojeći koš na Micheala Jordana, star više od 20 godina, te mi budi jako lijepe uspomene.
Talijani su strastveni i jako cijene svoje sportaše, a živjeti u Bologni, koja je najkošarkaškiji grad u Italiji (kao kod nas Zadar), je posebna priča i bio je užitak igrati u takvom ambijentu
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Može se reći da je Italija Vaš drugi dom budući da ste dugi niz godina igrali tamo. Postoji li razlika u pristupu prema sportu u Hrvatskoj i Italiji?
Postoji velika razlika budući da je Italija kao zemlja puno veća od Hrvatske te su i mogućnosti za sami razvoj veće u sportskom smislu. Kako bih vam opisao koliko je velika razlika, reći ću samo da imaju više od 10 liga u košarci (Serie A, A2, B,C1…). Ukupno sam u Italiji proveo 9 godina, gdje sam imao priliku živjeti i igrati u predivnim gradovima kao što su Rimini, Bologna i Ostuni. Talijani su strastveni i jako cijene svoje sportaše, a živjeti u Bologni, koja je najkošarkaškiji grad u Italiji (kao kod nas Zadar), je posebna priča i bio je užitak igrati u takvom ambijentu.
Bez obzira na to u kojoj ligi igrali, svi se trude omogućiti igraču uvjete prikladne za njegov razvoj, pa sam tako sa 17 godina prvi put u Riminiju živio u velikoj kući sa ostalih 12 igrača sa svih strana svijeta: bilo je tu Bugara, Dominikanaca, Argentinaca, Gruzijaca. Treniralo se 2 puta dnevno s vrhunskim trenerima, individualnim trenerima, kondicijskim trenerima; imali smo na raspolaganju vozača, 2 kuharice, čistačice koje su nam čistile kuću, ženu koja nam je pomagala oko školskih obaveza, tutora koji su pazili da idemo na vrijeme spavati i da izvršavamo sve obaveze na vrijeme. Kako bi nas nahranili, klub je izdvajao po 1000 eura tjedno za opskrbu namirnica. Jedini naš posao bio je da se školujemo i treniramo te da budemo posvećeni onome za što smo dovedeni.
Uvijek sam davao svoj maksimum
Bavljenje profesionalnim sportom iziskuje puno odricanja. Čemu Vas je bavljenje košarkom najviše naučilo?
Disciplini, kontinuitetu rada, strpljenu i zahvalnosti. I dan danas su mi ova 4 polja životne vodilje. Zahvalan sam jer malo tko ima priliku raditi ono što voli. Sport vam može pružiti mogućnosti brojnih putovanja, upoznavanja novih kultura, jezika, stjecanja novih prijateljstava…
Nemam za čime žaliti jer sam uvijek davao svoj maksimum te sam ponosan na svoj put koji sam imao
Koji je razlog prekida Vaše, nazovimo je tako, ‘mlade’ karijere? Je li postojalo više čimbenika?
Mislim da je prekid karijere došao u pravo vrijeme. Imao sam ispred sebe sigurno još desetak godina kvalitetnog igranja, ali sam odlučio da je došlo vrijeme da se posvetim nekim novim izazovima. Sa ovog stajališta mogu reći da je to bila prava odluka jer živim svoje snove i svoju viziju te svrhu postojanja. Uživam u radu s ljudima i mogućnost koju sad imam da ih uspijem potaknuti na aktivan život čini me neizmjerno ispunjenim.
Što Vam najviše nedostaje u ‘košarkaškoj mirovini’? Žalite li za nekim stvarima?
Iz igračkih dana jedino što mi malo nedostaje je to ekipno zajedništvo i natjecateljski duh. Košarka mi je puno dala i izgradila me u osobu koja jesam danas. Nemam za čime žaliti jer sam uvijek davao svoj maksimum te sam ponosan na svoj put koji sam imao.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U bavljenju sportom velika podrška bila Vam je, i dalje jest, Vaša supruga Gordana koja se također profesionalno bavila košarkom. Koliko Vam je teško bilo uskladiti sportski “suživot”? Koji je “recept” kojim se i dalje, nakon završetka sportskih karijera, vodite?
Žena Gordana je bila i ostala najveća podrška od igračkih dana pa sve do danas. Imamo vrhunsku komunikaciju između sebe i sve odluke koje donosimo pokušavamo da budu zajedničke. Razumijevanje s obje strane za suživot sportaša mora biti na razini kako bi uspješno uskladili slobodno vrijeme sa sportskim obavezama. Imamo puno zajedničkih interesa i životnih polja koji su nam važni pa tako svaki slobodni trenutak provedemo na putovanjima, u kinu, na moru, u isprobavanju novih delicija i kuhinja.
Željeli smo stvoriti zajednicu aktivnih ljudi
Fitness vas prati cijelu Vašu karijeru, kada se rodila ta ljubav koja Vam je iz hobija prerasla u posao?
Javila se još iz djetinjstva gledajući akcijske junake u filmovima, dok sam prve korake napravio sa 13 godina kada me otac prvi put odveo u lokalnu teretanu. Oduvijek sam osjećao da se time želim baviti kroz rad s drugim ljudima te sam u međuvremenu završio Kineziološki fakultet, edukacije, mentorstva, kao trener i voditelj teretane u Italiji, te sam puno uložio vremena na osobni razvoj kako bi danas imao priliku raditi s ljudima.
Jedinstveni sustav vođenih treninga uz nazočnost trenera i u skupinama s ograničenim brojem ljudi u ugodnom ambijentu jamči maksimalnu posvećenost trenera svakom sudioniku treninga
Koji je bio presudan trenutak, prekretnica koja Vas je nagnala da krenete u stvaranje priče AP LAB-a?
Nakon što smo žena Gordana i ja završili sa svojim košarkaškim karijerama, vratili smo se iz Italije u Hrvatsku. Oduvijek smo imali ideju otvoriti svoj gym, u kojem bismo imali priliku stvarati zajednicu aktivnih ljudi. Zbog pandemije (prosinac 2020. godine) sve teretane u Hrvatskoj su bile zatvorene, pa smo došli na ideju da počnemo voditi svaki vikend besplatne grupne treninge na otvorenome (usred zime). Od početnih 6 ljudi na prvom treningu; nakon 3 mjeseca besplatnih treninga i 8 termina tijekom tjedna, došli smo na osamdesetak ljudi.
Stvorila se jedna lijepa zajednica i odlučili smo nastaviti našu priču u jednom prostoru u sklopu Plesnog centra Pula gdje smo opremili prostor za individualne i poluindividualne treninge, te rad s osnovnoškolskom djecom. Nakon godinu dana rada došlo je vrijeme da otvorimo novi gym od 300 metara kvadratnih prvoklasno opremljene dvorane za individualne i grupne treninge za rekreativce, osnovnoškolsku djecu i vrhunske sportaše. Jedinstveni sustav vođenih treninga uz nazočnost trenera i u skupinama s ograničenim brojem ljudi u ugodnom ambijentu jamči maksimalnu posvećenost trenera svakom sudioniku treninga.
AP Lab smo zamislili kao mjesto gdje ćete doživiti nezaboravno iskustvo treninga. Samo su nam 2 parametra važna kod naših članova – vrhunski osjećaj i rezultat.
Važnost emocionalnog trenera
Službeno otvorenje AP LAB-a je ovaj vikend u Puli, gdje je i sjedište teretane. Koliko Vam je trebalo da Vaša ideja ugleda svjetlo dana?
Otvorenje će se održati u subotu, 18. lipnja, s početkom u 10 sati na adresi Ulica Jurja Žakna 4b u Puli. Pozivamo sve zainteresirane da isprobaju naš sustav rada na besplatnom treningu uz vodstvo naših trenera, a nakon treninga nam se pridružite uz vrhunske delicije i piće.
Projekt smo pripremali mjesecima i iza nas je puno rada uloženo. Sretni smo i uzbuđeni što imamo priliku u našem gradu stvarati jednu pozitivnu priču te pomoći građanima da ostvare svoje ciljeve i snove.
Jedna od zanimljivosti koje pruža AP LAB je i rad s osnovnoškolskom djecom, što nije tako čest slučaj. Kako ste došli na tu ideju? Koje su mogućnosti koje pružate u radu s djecom?
Kada smo se vratili u Pulu, shvatili smo da naša osnovnoškolska djeca imaju sve manje fizičkih aktivnosti i nedovoljno razvijena motorička znanja za njihovu dob. U sportskim klubovima većinom rade sport-specifične treninge za njihov sport, i malo vremena se ulaže na razvoj njihovih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Želja nam je potaknuti ih kroz edukacije i treninge da zavole fizičku aktivnost, da im to postane svakodnevnica.
Jedinstveni sustav vođenih treninga uz nazočnost trenera i u skupinama s ograničenim brojem ljudi u ugodnom ambijentu jamči maksimalnu posvećenost trenera svakom sudioniku treninga
Na treninzima kombiniramo svakakve igre, metode i tehnike da oni mogu postati jači, brži, okretniji, precizniji, snalažljiviji, koordiniraniji. Pozivamo sve roditelje da dovedu svoju djecu na jedan besplatni probni trening, a isto tako smo roditeljima na raspolaganju za bilo kakva pitanja u vezi fizičkog razvoja njihove djece.
AP LAB specifičan je po tome da njegov stručni tim, osim fitness trenera, čini i emocionalni trener. Odakle Vam ta ideja? Je li Vas na to potaklo vaše bavljenje profesionalnim sportom koje iziskuje emocionalno trošenje?
Rad s emocijama je tabu tema u našoj svakodnevnici, ali mi smo otvorenog uma i želimo pokazati našim članovima da je čovjek spoj tijela i duha i da su emocije sastavni dio naše svakodnevnice bile one pozitivno ili negativno nabijene. Važno ih je prepoznati i znati se nositi s njima pa smo zato angažirali našu fantastičnu Kristinu Bulešić sa kojom i osobno surađujem i koja ima više od 20 godina iskustva u toj sferi. Jedinstveni sustav vođenih treninga uz nazočnost trenera i u skupinama s ograničenim brojem ljudi u ugodnom ambijentu jamči maksimalnu posvećenost trenera svakom sudioniku treninga. Tek kad smo preispitali svoje navike i uvjerenja te pronađemo emocionalnu ravnotežu, možemo kvalitetno započeti s trenažnim procesom.
Važan je balans na svim životnim poljima
Na koje barijere najčešće nailazite u radu s Vašim klijentima? Koliko AP LAB svojim metodama olakšava klijentima u njihovom treningu i razvoju?
Barijera ili prepreka nema previše. Na početku su svi jako motivirani jer počinju trenirati, no često u praksi vidimo da motivacija nije dugoročno održiva i zato smo mi tu u ulozi trenera da potaknemo naše vježbače na jedan kontinuitet rada koji će im pomoći na duge staze. Naša glavna metoda jest princip individualnosti – dakle, svakome pojedincu pristupamo prema njegovim ciljevima i željama te skladno tome planiramo i programiramo trenažni proces.
Ne čekajte famozni ponedjeljak koji nikad ne dođe nego krenite iste sekunde, sve što vam je potrebno je čvrsta odluka da krećete sad.
Jeste li zadovoljni u kojem smjeru idete sa AP LAB-om buduću da ste ‘novi’ u svijetu fitnessa? Koje su stvari koje biste željeli poboljšati?
Vodimo se idejom da holistički pristup svakom pojedincu predstavlja jedini ispravni pristup nas kao trenera. Vizija nam je stvoriti zajednicu zdravih, aktivnih i sretnih ljudi. Holistički pristup svakom pojedincu podrazumijeva to da polazinici na raspolaganju imaju 5 trenera, emocionalnog coacha, kuhara i masera. Svakome pojedincu želimo omogućiti sve potrebne preduvjete kako bi na jednom mjestu mogli imati najbolje rezultate. Osim toga, u cilju nam je poticati članove na što aktivniji život pa tako organiziramo evente, edukacije, druženja, team buildinge a sve u svrhu promicanja zdravog života.
Postoji li savjet koji biste mogli dati ljudima koji žele promijeniti svoje životne navike, transformirati svoje tijelo?
Budite blagi prema sebi, strpljivi i ne očekujte rezultate preko noći. Budite vi prvi primjer vašoj okolini i potaknite i druge da se više kreću. Pokušajte pronaći balans na svih 5 životnih polja: energetskom, fizičkom, emocionalnom, duhovnom i mentalnom. Ne čekajte famozni ponedjeljak koji nikad ne dođe nego krenite iste sekunde, sve što vam je potrebno je čvrsta odluka da krećete sad.
Naslovna fotografija: privatan album