Film ‘Free Guy’, s Ryanom Reynoldsom u glavnoj ulozi, koji je zapravo u ulozi jednog sporednog lika u videoigri, jedan je od najzabavnijih filmova kojeg ćete ikada vidjeti, a koji poštuje inteligenciju gledatelja.
U početku će vas možda podsjećati na mnoge druge filmove – poput ‘Trumanovog showa’ s malo ‘Matrixa’ i ‘Groundhog Daya’. Ali to se sve pretvara u užurbano, slatko putovanje vašim umom. Poput filma Christophera Nolana, koji vas zapravo samo želi zabavljati.
Život totalno hipnotizirane nestvarnosti ili virtualne stvarnosti
Ono što je zarazno u ‘Free Guyu’ jest to što je to pametna kinetička komedija o tome što je stvarno, a što nije.
Reynoldsov lik, po imenu Guy ili ‘Tip’ (poznat i pod imenom Blue Shirt Guy), živi životom totalno hipnotizirane nestvarnosti ili virtualne stvarnosti; misli da je to što ujutro uzme svoju kavu i ode na posao u banku, gdje govori stvari poput ‘Nemoj imati dobar dan – imaj super dan!’, zapravo ono što je prava sreća. Ali kad stavi posebne tehnološke sunčane naočale i počne gledati ono što vide junaci videoigara, odmah se probudi iz ovog neugodnog sna. Njegove kodirane sinapse počinju se neovisno aktivirati. Oživljava vlastitom voljom. Dodiruje stvarnost s druge strane igre te ljudi koji su osmislili igru počinju uviđati stvarnost koju su stvorili u njemu.
U režiji Shawna Levyja, ‘Free Guy’ je digitalna bajka o percepciji virtualnog u stvarnom i obrnuto. To je halucinacija za naše vrijeme. A s obzirom na to da se radi o filmu o križarskom pohodu jednog lika povezivanja sa stvarnim, postoji nešto u vezi s tim što izgleda gotovo poetično: ‘Free Guy’ je premijerno pušten samo u kinima (to je rijetki film ovog ljeta koji se ne natječe sam sa sobom na streaming platformama).
Jedan od najoriginalnijih filmova ovog ljeta
Ujedno, to je jedan od najoriginalnijih filmova ovog ljeta, zbog kojeg morate otići u kino da vidite, a sve to dodaje osjećaj je da je ‘Free Guy’ postigao upravo onu mističnost kulturološkog događaja. A to je ta klasična forma umjetnosti: film!
Jedan od onih koji vam neće doći u vašu kuću. A ako ga potražite, kao što je publika nekad radila, možda ćete se iznenaditi koliko vam to daje. Biti izvan kuće, i izvan vlastitih očekivanja. To je film! To je gledanje filma u kinima!
‘Free Guy’ je imao solidan otvarajući vikend u kinima, sa zaradom od 28 milijuna dolara, ali u onim čudnim nedavnim vremenima prije nego što je Netflix promijenio pravila igre, često se govorilo da je drugi vikend otkrio sve o kvaliteti i uspješnosti filma, a sa ‘Free Guy’ to je doista tako. Proteklog drugog vikenda, film je zaradio 18,8 milijuna dolara, što je pad od samo 34%, a to ne znači samo da sada ima priliku i dalje solidno zarađivati novac. To znači da je publika prihvatila film. Žele izaći iz kuće i vidjeti ga!
U kojoj video igri odjednom zapravo živimo? Da stvar bude zanimljivija, ovako mali pad gledanosti je bio i u ostatku svijeta. U Hrvatskoj je Free Guy imao pad gledanosti u drugom tjednu od samo 37% i ukupnu gledanost od 17.497 kino posjetitelja.
Zašto je ‘Suicide Squad’ postao komercijalno razočaranje?
Unatoč zbroju faktora bez presedana koji su se ovog ljeta odigrali na kino blagajnama – polagani pad pandemije, zatim praćen porastom delta varijante virusa, te iznenadna prisutnost novih i atraktivnih studijskih streaming servisa za kućnu upotrebu u SAD-u. I sve to praćeno analizama koje pokušavaju pročitati uspjeh ili neuspjeh bilo kojeg filma koji ide u analizu kvalitete samog filma.
Zašto je ‘Suicide Squad’ postao komercijalno razočaranje? Zato što je bio previše mračan i nasilan i nije imao Willa Smitha! No, da je film bio hit, svi bismo govorili o tome zašto je bilo dovoljno samo biti mračan i nasilan i zašto mu nije trebao Will Smith.
A kad pogledam što se ovo ljeto izvodi u Americi, a što ne, jedan trend je toliko očit da ga možda samo treba ponavljati, uvijek iznova, dok cijeli svemir to ne čuje: Otvaranje filmova istodobno u kinima i na streaming servisima je loša poslovna odluka – Točka.
Filmski studiji analiziraju metodologiju je li takav i takav film napravio ovoliko u kinima, a toliko na kućnom gledanju te je li se sve zbrojilo više nego što bi film napravio da je pušten samo u kina. Ali s takvom vrsta matematike ne vidi se šuma od drveća.
Pouka filma “Free Guy” je upravo u naslovu
A ‘šuma’ je sljedeća: film, čak i kad se gleda čisto iz poslovnog kuta, više je od proizvoda koji rezultira bilancom iz tjedna u tjedan. Film ima populistički identitet. A taj je identitet sastavni dio njegove stvarnosti kao pokretača profita. Kad otvorite film i u kinima i kod kuće, šaljete poruku: Ovaj film ne vrijedi izlaska iz kuće i malo socijalizacije. Dajete ljudima razlog da taj film ne gledaju u kinima.
Da je “Suicide Squad” u Americi bio ekskluzivno prikazivan samo u kino distribuciji, zaradio bi više novca u kinima u prvom vikendu nego što je to učinio, a da jest (da nije označen kao “razočaranje”), to bi bio poticaj ljudima da izađu van i pogledaju ga.
Umjesto toga, film je osakaćen, na isti način na koji su ostali filmovi ovog ljeta, od “Black Widowa” do “In the Heights”. Pokazalo se da je pouka filma “Free Guy” upravo u naslovu. Lik Ryana Reynoldsa ne želi biti okovan programom; želi biti slobodan. A filmove, ako su umjetnička forma koja će napredovati, treba staviti da počnu svoj ‘život’ u kinima, a ne u dnevnim sobama – kako bi publika mogla s njima uspostaviti vezu koja znači više, a ne manje.