Puštam mozak na pučinu, namazana visokim faktorom zaštite, zavučena ispod tamarisa. U blaženom sam trenutku drijemeža, između sna i jave: polusvjesno sanjam ili samo maštam, ne znam jer sve je nekako izmiješano pa skačem u more da dođem k sebi.
Već smo dobrano u drugoj polovini kolovoza i opet mi nije jasno kako to bezbrižno ljeto uvijek tako prekratko traje. Čekaš ga svih onih maglovitih mjeseci kojima duge noći kradu dane vlažeći ih sumornim oblacima, a proleti u tri slana, mirišljava, zavodljiva treptaja.
Odmor od starih navika
S druge strane, imam jednog dragog poznanika kome će ovo ljeto trajati najduže ikad. Dotični je prijatelj za poželjet, ali se ogriješio o pravila i norme pa mu je određeno tromjesečno ljetovanje s ciljem promišljanja o svojim (ne)djelima i planovima što dalje sa životom. Jednog ranog jutra početkom lipnja, bez kave i kofera, imao je direktan, besplatan prijevoz do Remetinca na svoj odmor od starih navika.
Na nekoliko rukom ispisanih stranica priča mi o ljetovanju na Osmom odjelu. Zahvaljujući poznatom odvjetniku, počinje on svoje doživljaje, pri dolasku na odredište izbjegao je privremeni smještaj u ‘buhari’, sobi u kojoj obično grupno borave oni na kraćem ‘odmoru’ zbog manjeg lopovluka, beskućnici koji rade metež, prekršitelji u prometu i oni koji čekaju. Prvih se dana tako imao sreće privikavati u tzv. sobi za ‘starce’ u društvu nekoliko penzića prijestupnika, uz luksuz WC školjke umjesto čučavca.
Utješno je znati da unatoč dugovima društvu, ovo mjesto nastoji respektirati osnovne potrebe starosti. Privikavanje na novo mjesto i uvijete zna biti zahtjevno, ali ga domaćini olakšaju šarenim pilulama koje opuštaju živce, smiruju rojeve misli i uspavljuju kako bi gosti za svoj preobražaj bili odmorni. Priviknuvši se malo, vrijeme je bilo da ga smjeste u njegovu rezidenciju na Osmom odjelu, gdje će sa svojim cimerima novoj rutini robovati cijelo ljeto.
Summer City Style: U čaroliji ljetne romanse nema maženja bez paženja
Novo normalno znači buđenje u 6,30 ujutro kada se pali struja
Ekipa je šarolika. U rezidenciji je trenutno glavni jedan drag dečko izuzetno teške naravi, sklon širokom spektru radnji opasnih po život. Tu je par sitnih moćnika na besplatnom godišnjem odmoru od unosnih poslova i projekata poput Fimi medije manjih od makovog zrna. Imamo i čovjeka na odmoru od prodaje duhana bez računa, te jednog kojeg su smjestili zbog teškog neslaganja s bračnom partnericom za koju se nadam da mu nikad neće oprostiti i da će ovaj morati potražiti treći smještaj nakon ovog.
Najkreativniji među njima djelovao je kao slobodni umjetnik čija se umjetnost sastojala od toga da virtuozno omogući rodbini nekog imućnog pokojnika doživljaj opraštanja od najvrijednije imovine pohranjene u sigurnosti praznog doma u trenutku posljednjeg ispraćaja. Pokojniku ionako ništa više neće trebati, a nasljednici će više cijeniti imovinu koju steknu sami, od ove koja bi im bila darovana.
Novo normalno znači buđenje u 6,30 ujutro kada se pali struja. Moja Milena se budila i ranije, a pitanje je je li stigla redovito doručkovati mliječni ili kakav drugi namaz, nekad paštetu ili jeftinu salamu poput naših aktera ili bi samo usputno zagrizla jabuku sa stola na koju onda cijeli dan miriše. Solidarnost među gostima na retreatu je velika. Svak’ će svakom pomoći koliko može. Netko će dati majicu, netko gaće i čarape jer si već tjedan dana u istoj robi u kojoj su te odveli. Domaćini će se pak pobrinuti da imaš četkicu za zube, žlicu i slične potrepštine poput zajedničkog čučavca ili tople vode na malom lavabou. Obzirom da smještaj ne nudi tuš, gosti su se dosjetili izbušiti rupice na velikoj plastičnoj boci koju će nataknuti na grlo od pipe i mlaz usmjeriti na čučavac na kojem će stajati dok se tuširaju.
I ovdje se možete osjećati poput ‘poštenog’ građanina
Kad se male ruke slože, sve se može pa se tako improviziraju sprave za vježbanje, karte za kartanje ili kuhalo za vodu. Za kilu šećera i kilu kave moguće je nabaviti špil napravljen od starih kartonskih fascikala, a da bi si priuštili magičnu crnu tekućinu budnosti i koncentracije, potrebna su dva kabela od struje, malo spretnosti da se spoje žice minus i plus između kojih se umetne plastični čep kako se one ne bi dodirivale. Potom se svi sastojci ubace u zdjelu s vodom, a struja će djelovati tako da zakuha.
Slobodno vrijeme na ovom retreatu, poput onog između doručka i ručka, ili ručka i večere, gosti provode trenirajući jer u zdravom tijelu je zdrav duh, pa šeću po sat i pol u smjenama – prvo Osmi odjel lijeva strana, pa Osmi odjel desna strana da bi se goste oslobodilo mogućnosti redovitog susretanja i dijeljenja supstanci koje bi ih mogle omesti u duboko koncentriranom promišljanju smisla i načina života, a opet im omogućilo upoznavanje i komunikaciju s gostima smještenim na drugim odjelima. Razonoda je gledanje televizije, a dobar film na programu često najočekivaniji i najzanimljiviji događaj dana.
Tjedni meni bude oglašen u ponedjeljak na vratima izlaza za šetnju i zadovoljava minimalne uvjete hotela s dvije zvjezdice ili nekog jeftinog odmarališta u Dramlju. Uglavnom, jestivo je, a za one koji žele i mogu drugo, u ovom odmorištu postoji mogućnost narudžbe. Malobrojni se gosti odlučuju za narudžbu, tek povremeno, možda jednom tjedno jer solidarni kakvi jesu, ne žele nabijati zazubice većini koja si to ne može priuštiti.
Oni koji naruče neku ukusnu hranu, osjećaju se se poput poštenog građanina, uglednog saborskog zastupnika jer baš poput njega s 1.000,00 kuna možeš kraljevski jesti cijeli mjesec fine bečke šnicle s prilogom, salatom i desertom za 30,00 kuna.
Možda nakratko dožive i poljubac…
Ipak, svakom sudioniku ovog retreata, pa tako i mom poznaniku najdraža i najočekivanija su pisma, onaj jedan poziv tjedno i dozvoljenih 5 minuta 5 puta mjesečno kada u posjetu mogu doći najmiliji. Kratki su to, ali slatki grupni posjeti jer vremena je malo. Iako ih tijekom susreta dijeli staklo, a razgovor se odvija putem telefonske slušalice, preobraženici tu dobivaju prijeko potrebnu podršku i dodatnu snagu za svoje nastojanje da postignu mir i sklad u sebi.
Onima koji se posebno trude i zalaganjem zasluže, a temeljen službenog zahtjeva im bude odobreno, otvori se staklena pregrada i imaju otvoreni posjet. Možda nakratko dožive i poljubac.
Da se razumijemo, akteri ove priče su krivi i dužni i svoje su kazne nastavili izvršavati kako im je dodijeljeno. Kazna je i prilika za neki novi život: početi ispočetka, živjeti po zakonu i više se ne družiti s prijateljima s kojima se uvaljuju u nevolje. Neće svima ići glatko što dokazuju istraživanja prema kojima jedna trećina zatvorenika biva ponovno uhićena unutar šest mjeseci nakon izlaska. Onima koji se vrate na pravi put želim svu sreću i brojna, duga, topla ljetovanja na šarenim morskim destinacijama.
________________________________________________________________________
Martina Matušin komunikacijska je profesionalka s poduljim stažem i CV-om. Privatno dosta čita, malo piše. Za vas će bilježiti gradske priče, crtice iz svakodnevice, iskustva ljudi i događanja zbog kojih volimo život u Zagrebu. (foto: Šime Eškinja)