“U Austriji teleći mozak košta dvije marke, a tek ćemo vidjeti koliko vrijedi naš” izjava je ovo koju je 1995. u Saboru izgovorio Ivan Milas, i jedna je od tek nekoliko onih koje su ušle u VIP memoriju kroničara pa i površnijih pratitelja zbivanja na Markovu trgu.
Gram mozga Roberta Knjaza nema cijenu
Od tada do danas ne pratim cijene mozga na inozemnom i tuzemnom tržištu, ali pamtim i pratim zanimljive dosjetke i uratke u javnosti. Naš je portal kulturno mjesto pa nećemo kalkulirati o cijenama mozga aktualnog saziva parlamenta, ali zato vam jamčim da gram mozga Roberta Knjaza nema cijenu. Ta količina kreativnosti, medijske inteligencije i jednostavnosti u izvedbi spada u sam vrh ponude.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Serijal “Osjećaji” u prvoj se epizodi bavio emocijom koju svi volimo ignorirati – strahom. Od stručnjaka smo tako doznali da nalet straha navire u tristo do četiristo milisekundi, da ne možemo umrijeti od straha, ali i da on nastupa kao posljedica razmišljanja. Strah je, kaže Nataša Jokić Begić, ovo sada trenutačno, a strah od razvoja situacije u budućnosti spada u kategoriju anksioznosti.
A baš tako, anksiozno, osjećam se nedjeljom u dva svaki put kad gledam Prvi javne televizije. Strahujem od toga koliko će nepripremljen i nemušt ovaj tjedan biti domaćin i koliko će vremena trebati do prvog proklizavanja prema tome da antipatični gost postane simpatičan ili da imam potrebu simpatičnog gosta zagrliti i odvući s Prisavlja na mentalni oporavak.
Faca i zavodnik publike kojem je teško odoljeti
Minule nedjelje gost je bio Ćiro. Faca i zavodnik publike kojem je teško odoljeti. Jedan od dvojice najkarizmatičnijih ljudi koje sam upoznao. U teškom životnom trenutku, onom kad bi mnogi odustali, Ćiro stišće šaku i kaže – “pobijedit ću opet“, javno se razračunava s djecom zbog antivakserskih stavova, ispaljuje nekoliko epohalnih rečenica i nudi na pladnju da se emisija završi lijepo i nekako baš ljudski – u didaskaliji s onim “tko zna kad i tko zna gdje“, i onda nezainteresirani domaćin ispali nekulturno i barem isprike ako ne i kazne vrijedno: “Gdje će biti posljednje počivalište, Ćiro?” Šokiran, odgovor nisam zapamtio. Ali ono što jesam je da – glupih i nedopuštenih pitanja ima.
U Knjazovoj “osjećajnoj enciklopediji” doznasmo i da strah postoji da bismo preživjeli, ali i da je mozak naš najsloženiji organ koji ne može objasniti sam sebe.
Dugo sam pokušavao spoznati tajnu zanata Andrije Jarka i odustao shvativši da, dok ja slažem mozaik i pitam se – kako? – zlatne sekunde prolaze. I zato je postao Amadeus. Onaj kojeg se ne objašnjava. Ovoga smo tjedna Andriju vidjeli u ulozi onoga koji nam u “Dvogledu”, dijelu filma Tončice Čeljuske, objašnjava tko je i kakav je glumac Emir Hadžihafizbegović.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Bio je to baš dobar mixer razmišljanja o prijatelju u kojem je sudjelovala i sjajna glumica Daria Lorenci Flac. Svatko sa svojim razmišljanjima i štiklecima druženja uz jasnu poruku – Emire, ostavi se politike, budi ono najbolje što jesi – glumac. Na Emiru je da temeljito razmisli.
Naslovna fotografija: @knjazrobert