Kraj kolovoza i početak rujna posebno su izazovni iz nekoliko razloga. Zbog opuštanja na moru i ljetne sheme kako u medijima, tako i u mozgu gledatelja, doživljavam ih gotovo kao kraj jedne i početak druge, nove godine. Početak rujna još je stresniji jer se treba priviknuti na ‘jesenski mood’ funkcioniranja.
Umorni od naramka kolovoških bezidejnih TV repriza doživjesmo pravo prosvjetljenje kad smo vidjeli da će RTL Kockica, taj dječji upitno korisni kanal s još bezidejnijim programom od prva dva obojena žutim, početi s prikazivanjem ‘Života na sjeveru’, divne serije iz 1990. godine.
Status omiljene i kultne TV serije
Glazba koja prati sjajna zbivanja u seriji poznata je generacijama, a sad će konačno mlađa publika moći te bezvremenske note povezati s pričom o neurotičnom njujorškom liječniku koja je osvojila svijet te ukupno 25 nagrada i 57 nominacija. Među njima se ističu dva Zlatna globusa, 7 Emmyja te nominacije za Grammy. Bogatstvo i složenost serije, koja je majstorski spojila humor i dramu, u čitavom joj je svijetu zaradila status omiljene i kultne TV serije. Većina priča temelji se na karakterima, a radnje se zapliću oko ekscentričnosti živopisnih stanovnika dalekog malog grada.
Neodoljivo zanimljiv je Joel Fleischman, svježe diplomirani liječnik koji nenadano napušta New York jer ga je jednako nenadano napustila sreća. Naime, nepročitavši sitna slova svog ugovora o stipendiji, na iduće četiri godine osudio se na liječničku službu u divljini daleke Aljaske. Novi dom pronaći će u mjestašcu imena Cicely.
Svih 215 stanovnika dočekali su svog novog člana raširenih ruku. Dijeleći svakodnevicu s tim neobičnim no dragim ljudima, Joel shvaća kako je divljina i mir Cicelyja možda i veća civilizacija od buke Manhattna. Iako to nerado priznaje i vječito gunđa, Joel zapravo uživa u novom aljaskanskom životu.
Kao da smo na ploči društvene igre dobili šesticu
Fleischmanovo novo društvo čine bivši astronaut i bogataš Maurice Minnifield; živahna Maggie O’Connell; vlasnik restorana Holling Vincoeur i njegova slatka i naivna djevojka, konobarica Shelly Tambo, zatim bivši zatvorenik, lokalni radio DJ Chris Stevens i Joelova mudra i vrlo tiha recepcionarka Marilyn Whirlwind, ljubazna trgovkinja Ruth-Anne Miller i filmofil Ed Chigliak.
Rijetka je ovo prigoda da se uz Kockicu zabavljamo tako kao da smo na ploči društvene igre dobili šesticu. Previše bi bilo očekivati da ovaj kultni uradak vidimo na glavnom kanalu televizije koja svojim pristupom gledateljima čini sve da kvalitetu svede na tragove, a svako toliko dokazuje da ima problem s vlastitim identitetom. Dokaz tomu je prijenos euro nastupa NK Rijeke kad nitko drugi nije htio, ne bi li podigli vlastitu gledanost bar za koji promil sharea. Jer gledatelji tamo nisu navikli gledati nogomet, a i pitanje je kad će sljedeći put.
Uvijek Prvi – veseli i zdravi bili
Život u Hrvatskoj nije možda toliko zanimljiv kao onaj u Cicelyju, ali kakav god da je lijepo je na jednom mjestu čuti kolaž onoga što se zbiva. To nam nudi Prvi program Hrvatskog radija u emisiji Uvijek Prvi. U dva sata autoputem etera koji prođemo od Pule do Zagreba dobijemo lokalne sličice u nacionalnom zvučniku.
Ružičnjak Prvog programa prikazuje Hrvatsku u malim crticama iz regionalnih centara. Jedan od glasova kojem se posebno vjeruje jest onaj splitskog kralja etera Vedrana Očašića koji svojim ljudskim pristupom u naše uši donosi malo života na dlanu i kao takav je jedini istinski sljedbenik Jadrana Marinkovića – koji će zauvijek ostati dio radijskog DNK.
Kad vedri Očašić kaže – zdravi i veseli bili – cijepljeni ste od bilo čega lošeg taj dan, a što god čuli u nastavku djelovat će pozitivno ili bar podnošljivije. Glasova koji su sposobni promijeniti kurs dana i izlučiti zavidnu dozu serotonina nema puno. Zato ih treba prepoznati, cijeniti, pratiti i upijati.
Možemo napisati – zdravi i veseli bili – ali na snagu stupa tek kad Vedran glasom blagoslovi.
________________________________________________________________________
Saša Drinić je televizijski i radijski novinar koji kad ne radi sluša, gleda, zapaža, kritizira i hvali. Mixer će dio njegovih zapažanja oteti zaboravu kroz tjednu kolumnu posvećenu medijima.