S autorom i koautorom knjiga “Prešućeni trijumf liberalizma: o praktičnoj važnosti slobode 1989. – 2019.”, “Euro u Hrvatskoj: za i protiv” i “Koronaekonomika: pet jahača apokalipse”, te direktorom tvrtke Arhivanalitika, Velimirom Šonje, popričali smo o aktualnom trenu i pripremama za pretvorbu kune u euro najavljenu za 1. siječnja 2023. godine.
Početkom 2023. Hrvatska planira ulazak u eurozonu, no prema nekim medijima poput izjava bivšeg člana Izvršnog odbora Europske središnje banke (ESB) Otmara Issinga za njemački Deutsche Welle – naša država još nije spremna za takav ekonomski korak. Kakvo je Vaše mišljenje?
Kriteriji spremnosti ili nespremnosti su poznati i propisani Europskim ugovorom. Riječ je o takozvanim kriterijima iz Maastrichta koji se odnose na deficit proračuna, javni dug, inflaciju, kamatne stope i stabilnost valute. Konačno mjerenje tih kriterija bit će obavljeno sredinom ove godine, no prema sadašnjim kretanjima Hrvatska će zadovoljiti kriterije za zamjenu kune eurom.
Glavni faktor rizika – zaokruživanje cijena prema gore
Koje su faktori rizika i mjere opreza na koje se ekonomisti pozivaju pri uvođenju Eura kao osnovne monete umjesto kune?
Glavni faktor rizika je da zamjena bude iskorištena za zaokruživanje cijena prema gore. Na primjer, nešto što košta 14 kuna sada košta 1,87 eura i postoji realna opasnost da proizvođač ili trgovac u trenutku konverzije to zaokruže na 2 eura. Međutim, iskustva drugih država pokazuju da takva “zaokruživanja”, ako ih bude, ne donose ni veliku ni trajnu inflaciju.
Postoje načini kako se to može kontrolirati: dvostruke kotacije cijena bit će uvedene nekoliko mjeseci prije zamjene valuta kako bi potrošači mogli transparentno uspoređivati cijene u kunama i eurima i ne kupovati kod nepoštenih trgovaca, a država, ako ima mudrosti, ima prostora da u trenutku zamjene smanji PDV i time stvori dodatan pritisak na kontrolu cijena pri konverziji.
S gledišta potrošača ništa se neće promijeniti. Platni promet 1. siječnja 2023. odvijat će se na isti način kao i 31. prosinca 2022. godine. Mijenja se samo broj jedinica nacionalne valute
Što se pritom konkretno događa s platežnim prometom i kako se isti reflektira na kupovnu sposobnost i moć građanina RH naviklog na kunu? U kakvom su odnosu kuna i euro, mimo činjenice da je na dan ovog razgovora 1 euro iznosio 7.52 kuna?
S gledišta potrošača ništa se neće promijeniti. Platni promet 1. siječnja 2023. odvijat će se na isti način kao i 31. prosinca 2022. godine. Mijenja se samo broj jedinica nacionalne valute. Vjerojatni tečaj konverzije već je poznat i dogovoren u trenutku kada je Hrvatska u srpnju 2020. ušla u Europski tečajni mehanizam te taj tečaj iznosi 7,5345.
Kako se zamjena bude približavala i tržišni tečaj će se približiti toj razini, uostalom, on već dulje vrijeme ne odstupa značajno od 7,53. Treba naglasiti da pri konverziji nema nikakvih provizija i sličnih troškova, sve je automatski i besplatno. I na isti način se konvertiraju potraživanja i obaveze, dakle, ništa se neće promijeniti niti za vlasnike štednje niti za dužnike.
‘Kozmetička’ promjena skriva suštinu
Odražava li se promjena monete i na standard potrošača ili je to kozmetičke promjena više načelne prirode i samo u nazivu?
Promjenu doista možemo nazvati “kozmetičkom” u trenutku same konverzije. Međutim, na taj način se skriva suština, odnosno razlozi zbog kojih Hrvatska uvodi euro, a oni su rezultat našeg članstva u EU, odnosno shvaćanja da nam ta vrsta integracije donosi više koristi nego troškova.
Novac vam curi kroz prste? 5 financijskih planova kako ga trošiti – pametno
Što dugoročno taj monetarni switch nosi dobroga a koje su potencijalni rizici za Hrvatsku? Možete li usporediti neka iskustva drugih sličnih europskih ekonomija koja su već prošla kroz tu pretvorbu?
Susjedna Slovenija ima 15 godina iskustva s eurom, Slovačka 14, zatim su tu i države Baltika, da nabrojim samo one države koje su nam slične prema povijesnim kriterijima i veličinom. Euro uživa snažnu podršku javnosti u tim zemljama, 70-80% jer su ljudi shvatili kroz iskustvo da im je euro donio više koristi nego problema. Svi mi imamo premala domaća tržišta da bi se razvijali na toj osnovi, rast je moguć samo kroz integraciju, pristup većim, razvijenijim i stabilnijim tržištima.
Otklanja se valutni rizik, nestaje famozna valutna klauzula u kreditnim ugovorima, investitori lakše kalkuliraju poslovna očekivanja jer su im rizici manji, nestaju troškovi konverzije. Čak i udruga izvoznika otvoreno podupire uvođenje eura, već i to je važan signal o tome kako je nagnuta vaga koristi i troškova. Hrvatske državne obveznice postaju prihvaćene kod Europske središnje banke, dobivamo pristup financiranju kakav nikada u povijesti nismo imali, a time raste i kreditni rejting zemlje što također smanjuje rizik i troškove.
Hrvatskoj treba veće tržište i monetarna stabilnost, kao i spomenutim manjim državama, i kroz to treba gledati koristi od međunarodnih aranžmana u koje ulazimo. Nitko nije otok…
Što očekujete koliko će taj novi sustav trajati ili se uvodi s namjerom da bude permanentno ili do možebitnog prestanka EU i nekog političkog čina ukidanja iste?
Ne mogu predviđati daleku budućnost i bilo bi neozbiljno tvrditi da će institucije u EU ostati ovakve kakve su danas. Međutim, moramo znati da euro, povijesno gledano, nije “pao s neba”. Europa je razmjerno mali teritorij s brojnim državama koje su, s izuzetkom razdoblja ratovanja, uvijek surađivale u monetarnim pitanjima.
Plan uvođenja eura datira iz 1970., a već je 1978. stvoren prvi Europski monetarni sustav moderne koordinacije nacionalnih monetarnih i tečajnih politika. Suradnja je objektivan interes koji se kroz povijest uvijek manifestira u nekom obliku.
Dugoročno mogu čak zamisliti da neka zemlja izađe iz EU ili europodručja, a da se intenzivna suradnja u ovom ili nekom drugom obliku nastavi. Hrvatskoj treba veće tržište i monetarna stabilnost, kao i spomenutim manjim državama, i kroz to treba gledati koristi od međunarodnih aranžmana u koje ulazimo. Nitko nije otok.
I dalje u javnom sektoru postoji nekoliko segmenata koji slabo funkcioniraju. Preskupi su u odnosu na usluge koje društvu isporučuju, i to je ono što najčešće zovemo strukturnim problemima
Kasnimo s promjenama, nismo efikasni
Može li se, naime, predvidjeti situacija u kojoj, kako su referendumi popularni u RH u posljednje vrijeme, da se nađe kritična masa i skupina građana koji uspiju izboriti referendum i glasovanjem zaustave primjenu Eura?
Nedavni pokušaj Suverenista da organiziraju referendum o euru neslavno je propao. Hoće li netko pokušati i eventualno uspjeti sa sličnim naumom u preostalih nekoliko mjeseci, ne znam. Ne znam ni što bi to značilo u političkom smislu, ali znam da to u svakom slučaju ne bi bilo racionalno, bilo bi suprotno primarnom nacionalnom interesu, a to je razvoj.
Evo, svi su zabrinuti zbog iseljavanja, ali kamo se ti ljudi iseljavaju? Pa u zemlje koje su duboko integrirane u EU i koje imaju euro poput Njemačke i Irske. Vrijedi podsjetiti da smo 2011. imali referendum o ulasku u EU na koji je izašlo 2 milijuna glasača, od kojih su 2/3 glasali za. A EU je i euro.
Ivana Gažić: Sve više ljudi investira u kriptovalute, a to tržište nije regulirano ni kontrolirano!
Jeste li zadovoljni Vladinim ekonomskim mjerama i rezultatima i uopće stabilnošću kune kao nacionalne monete od vremena uvođenja do sada?
Ne možemo biti zadovoljni jer i dalje u javnom sektoru postoji nekoliko segmenata koji slabo funkcioniraju. Preskupi su u odnosu na usluge koje društvu isporučuju, i to je ono što najčešće zovemo strukturnim problemima. Mislim da javnu administraciju, pravosuđe, državna poduzeća, a za njima su tu i obrazovanje, zdravstvo, porezni sustav s jednom od najviših stopa PDV-a u EU.
Kasnimo s promjenama, nismo efikasni. Segment monetarne politike bio je jedan od najučinkovitijih u proteklih 20 godina. Nakon turbulentnih 90-ih mi smo jedina država članica EU koja nije trebala angažirati novac poreznih obveznika radi spašavanja banaka, a nismo imali ni prave financijske krize.
Fotografije: privatan album