2020. godinu pamtit ćemo kao godinu obilježenu koronavirusom. No osim koronavirusa, našu su zemlju pogodila i dva razorna potresa. Prvi je u drugoj polovici ožujka razorno pogodio glavni grad Zagreb.
Drugi je tek šest mjeseci i koji dan kasnije jednako tako snažno potresao jedno od najsiromašnijih područja Hrvatske – Petrinju, Glinu, te okolna mjesta. U takvim trenutcima tuge i suosjećanja s onima koji su stradali, postavlja se pitanje je li ispravno dijeliti sreću na društvenim mrežama?
Preispitivanje vlastitih objava na društvenim mrežama
Liječnici smatraju kako je sreća, osim za to da se osjećamo dobro, iznimno važna i za samo zdravlje ljudi. No istovremeno ‘trljati’ nekome nos na društvenoj mreži poput Instagrama fotografijama primjerice fine hrane dok su neki ostali bez krova nad glavom i mogućnosti da si uopće pripreme topli obrok, može se učiniti u najmanju ruku neprimjerenim. Mogućnost da se osobu koja je objavila takvu fotografiju smatra bezosjećajnom ovih je dana veća nego ikad. Ova situacija potaknula je mnoge da preispitaju svoje objave na društvenim mrežama. U centru pažnje našao se Instagram koji se oduvijek smatrao platformom na kojoj svi prikazuju svoje savršene živote.
Nakon što je godinama bio filter stvarnosti, mjesto redefiniranja odnosa s prijateljima, te platforma na kojoj javno iskazujemo svoje nadanja, želje i planove, Instagram je postao prozor u svijet kroz koji smo procjenjivali druge i dopuštali da oni procjenjuju nas.
Tamo gdje je sve savršeno
Objavama na Instagramu ove godine baš svi su imali priliku katastrofalno pogriješiti. Ako ste objavljivali svoje fotografije bili bi narcisoidni. Da ste objavljivali fotografije stradalih područja – patetični. Ako ste pozivali na akciju, bili ste revolucionari s društvenih mreža. Ako ipak niste okarakterizirani ste kao nezainteresirani i neangažirani. Zapravo što god ste činili, mogli ste učiniti krivo i biti prozvani.
Odličan primjer stiže iz SAD-a. Kad je u lipnju eskalirala podrška pokretu ‘Black lives matter’, ne objaviti crni kvadratić na Instagramu s pripadajućim hashtagom značilo je da vas automatski stavljaju u kutiju bijelih rasista. Podržati pak ovaj pokret crnim kvadratićem značilo je biti dio mainstreama. I još ste mogli biti prozvani zašto do sada niste reagirali i je li vaše objavljivanje crnog kvadratića jednostavno ‘linija manjeg otpora’…?
Posipanje pepelom na Instagramu
Nikada Instagram nije zabilježio više posipanja pepelom nego 2020. godine. Od isprika onima koji bi se našli povrijeđenima do deaktivacije računa zbog napada i izljeva bijesa prema onome tko je ‘pogriješio’. Tko je autentičan na Instagramu, a tko nije oduvijek je bila tema o kojoj se raspravljalo. Kako u medijima tako i u prijateljskim krugovima. Za mrežu koja je izgrađena na projekcijama zadovoljstva i uspjeha, ovo je moglo biti kobno. Pa se u nekom trenutku učinilo kako bi u 2020. godini najbolja odluka mogla biti – ne objavljivati ništa.
Dio korisnika Instagrama počeo je ili smanjivati svoj angažman na društvenim mrežama ili se odlučio potpuno ‘skinuti’ s društvenih mreža, jer im se samopromocija, toliko svojstvena Instagramu, nije učinila primjerenom u vrijeme pandemije zbog koje se čitav svijet mijenja. Drugi su nastavljali s korištenjem Instagrama kao što su ga koristili do početka pandemije. Bio je to vjerojatno njihov način da se nose sa stresom i pretvaraju se da se ništa nije promijenilo. Nije to ništa manje narcisoidno, ali je sigurno manji intenzitet projiciranja iluzije savršenstva i sreće. Pa da odgovorimo na pitanje koje smo postavili na samom početku…
Empatija i suosjećanje ne poništavaju našu sreću
Kako je istaknuo dr. Handl u intervju za Mixer.hr “važno je i nazdraviti i biti sretan što si živ, jer empatija i susojećanje za one koji su izgubili sve ne poništava našu sreću zbog svega što imamo i što smo živi”. Je li to potrebno isticati na društvenim mrežama, ovisi ipak o vama samima. Ponekad sreća može biti veća ako fotografiju koju želite objaviti na Instagramu sačuvate samo za svoje oči.
Fotografije: Pexels