Prije nekoliko dana napravila sam malu anketu među svojim Facebook prijateljima i pitala ih koliko često idu preko svojih granica na satu joge. Dobiveni odgovori zapravo predstavljaju odraz našeg ponašanja i mimo joga mata, u svakodnevnom životu.
Naime, 79 posto ljudi odgovorilo je da je na joga satu prešlo preko svojih granica! I sama sam nemilo prelazila preko njih – kako na matu, tako i izvan njega.
Pitanje je kada je prelazak vlastitih granica neprihvatljivo, a kada poželjno. Kada počnete vježbati jogu – susrećete sa s puno novih pojmova, koncepata i pristupa tijelu i vježbanju.
Neminovno je da se podvuče neka greška u načinu na koji izvodimo asane, da odemo malo dublje u poziciju nego što bi trebali pa osjećamo neugodu… Sve to radimo s ciljem da se upoznamo sa svojim ograničenjima; učimo o sebi, o onome što nam je prihvatljivo a što nije. I to je proces.
Što radimo kada postanemo svjesni svojih granica?
Imamo obično dva smjera kretanja:
- Sramimo se izgovoriti ih naglas – da ne bismo ispali loši, nedovoljno dobri, smiješni ili da ne bismo nešto izgubili!
- Jasno ih komuniciramo.
Puno ljudi upravo iz osjećaja da nisu dovoljno dobri, ali i pogrešne percepcija da su svi oko njih puno bolji – imaju potrebu dokazati sebi i drugima da nešto mogu, ne bi li se uklopili u sredinu. I tada na joga prostirci često (posebno na početku) idemo preko svojih granica ulazeći u zonu boli i neugode, pigajući svoje tijelo, zaustavljajući dah i grčeći se da si pokažemo da nam nešto baš ide. (ovo slobodno prenesite na bilo koji drugi aspekt života!)
I tada – riskiramo da se ozlijedimo. Fizički, emocionalno ili mentalno. Fizički – previše istegnete neki mišić ili napravite nezgodan pokret koji izazove bol. Emocionalno – osjećate se isfrustrirano i nezadovoljno (jer tijelo koje je u grču ne može napraviti željenu poziciju). Mentalno – počinjete se, primjerice, kritizirati. I da, na ovaj način zaista ozljeđujemo sebe.
Istine i zablude: 7 najčešćih, a često i sasvim oprečnih, mitova o jogi
Vježbajte biti Vi – sa svim svojim ograničenjima
Zato obožavam jogu. Obožavam mogućnost da na jednom neutralnom terenu, daleko do očiju drugih (ili blizu samo paru onih koji su u istom ‘sosu’ kao i vi) vježbamo biti Mi, sa svim svojim ograničenjima, sa svim svojim tjeskobama, sa svim svojim nesigurnostima.
Stoga, dolazak na joga praksu predstavlja ispitivanje vaših granica (a fizičke granice samo su odraz onih mentalnih).
Dotaknite te granice. Upoznajte ih. Iskusite ih. Prihvatite ih. Budite danas tu s njima. Dišite u njih, opustite tijelo, otpustite očekivanja. Recite sebi da je u redu biti tu – po cijenu toga da vas vaš unutarnji kritičar pozove na red!
Važno je da znate gdje ste, da se ne forsirate, da ne idete dalje od onoga što možete jer na taj način čuvate sebe. Važno je poštovati svoje mogućnosti. To je ultimativni izraz ljubavi prema sebi.
Uostalom, ono što ne možete danas, ne znači da nećete moći sutra. To samo znači da ćete sutra moći mudro odlučiti možete li i želite ići dalje i dublje. U joga poziciju, u neki odnos, ili u nešto treće.
Sada je pitanje – a kada trebamo ići dalje, preko svojih granica?
Ovdje je riječ o zoni komfora. Kad god osjetimo da smo se uljuškali na jednom mjestu i da se ne mičemo neko duže vrijeme iz njega – to nam je znak za akciju! Stagnacija zapravo znači nazadovanje. Zamislite da ste krenuli na put, zaustavili ste na Janjču da popijete kavu, kako biste se odmorili i razbudili, i ostali tamo iduće 3 godine.
Izlazak iz zone ugodnosti, pomjeranje svojih granica jest kretanje prema vašem boljem mjestu, prema vašim potencijalima, prema vašim snagama. To bolje mjesto može biti to sjajno mjesto na moru, na koje ste krenuli; plivanje, uživanje i odmaranje zbog kojih se snažite i pripremate za ono novo što dolazi.
U jogi to je građenje svog samopouzdanja svaki put kada vidite da možete više, da vaše tijelo ima veći potencijal nešto što um misli… Ali to ćete znati samo ako probate! Samo ako iskoračite iz svoje zone komfora. To su trenuci za pomicanje svojih granica.
8 razloga zašto bi poduzetnici i menadžeri trebali vježbati jogu
Indikatori koji nam otkrivaju gdje smo i što nam je sljedeći korak
U suprotnom, dugo biste mogli ostati na istom mjestu, u lažnom uvjerenju da vam je tu baš super. No, je li zaista?
Zato uvijek potičem svoje klijente da se pitaju kako su, da provjere kakav im je osjećaj u tijelu dok vježbaju, kakva im je kvaliteta daha, dišu li uopće (ne biste vjerovali koliko često zaustavljamo dah). Jer, sve su to naši indikatori koji nam govore gdje smo i što nam je sljedeći korak.
Pojednostavljeno to izgleda ovako: Prigrliti svoju krajnju točku (ograničenje) dok bol ili neugoda ne popuste, a onda iz točke ugode ići dalje do nove krajnje točke! I tako u krug.
Tako rastemo. Razvijamo strpljenje. Učimo da se više volimo i prihvaćamo.
________________________________________________________________________
Jassna Luna Jozić, karijerni nomad, svoja brojna poslovna i životna iskustva stjecala je u području ekonomije, marketinga, ali i glume i kazališta, da bi se skrasila na Dobrom mjestu kao učiteljica joge i life&executive coach. S više od 1000 sati rada s klijentima kroz individualne sesije, satove joge, predavanja i radionice stekla je veliko iskustvo za vođenje ljudi na njihovo dobro mjesto. Više informacija na www.dobromjesto.hr