U današnjem društvu postalo je sasvim uobičajeno da vrijednost svojeg života mjerimo u poslu. Irina, junakinja iz Čehovljeve drame “Tri sestre”, manifestno nas je prorekla kada je izjavila da treba raditi, da samo treba raditi i da je spas u radu! Do kraja drame, ona je kao i većina nas sagorijela.
Ono što radimo nas definira – barem to tako društvo nameće. 21. stoljeće se zauzima za ravnotežu, ali je ne promovira u praksi. Mi na poslu provodimo veći dio dana, a ako želimo biti uspješni (što je cilj kojem većina teži jer biti uspješan znači vrijediti, a svi želimo biti vrijedni), tada radno vrijeme ne završava ni kada konačno odemo kući. Ako radimo i kada nismo na poslu, znači da nam je više stalo (ili nas je netko u to uvjerio).
Važno je biti uspješan
Stres je normalan, ako ne osjećaš stres, onda vrlo vjerojatno, zgubidaniš. Normalno je biti opterećen bezbrojnim obavezama. Sve su to misli, demoni koji opsjedaju nove generacije koje odmalena osjećaju nevidljivi pritisak koji im je netko nametnuo, ali ne mogu točno reći tko. Pritisak da budu uspješni i savršeni, a to se postiže jedino radom. Puno mladih ljudi više ne računa da će se zaposliti u državnim ili gradskim tvrtkama, nego si sami stvaraju poslove.
Garancija i sigurnost je nešto na što su mlađe generacije prestale računati. Više ne možeš nikoga kriviti za svoju nezaposlenost jer si ti onaj koji si sam treba stvoriti posao. Kada si sam stvaraš posao, zaradiš, onoliko koliko radiš. Tebi je u interesu da provedeš cijeli dan radeći, da nemaš godišnjeg odmora, da štediš jer jednom, kada pređeš tu granicu uspjeha i kada napokon dostigneš taj cilj, onda ćeš početi živjeti onako kako želiš. I tako život prođe u čekanju i radu za nešto drugo što želimo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Stari koncept vremena je nestao
Naša tijela ne mogu podnijeti količinu stresa i informacija kojima smo konstantno izloženi. Stari koncept vremena je nestao. Više ne postoji razlika između dana i noći, ideja da ljudi rade do 17 sati i onda odu popiti piće s kolegama s posla i zaspu u 22 h.
Sada živimo u novoj eri, eri 24/7. Društveni mediji su dostupni 24 sata dnevno, komunikacija je dostupna 24 sata dnevno, Netflix je dostupan 24 sata dnevno, svijet je globaliziran i povezan i sve je 24 sata dnevno i ti moraš biti prisutan 24 sata dnevno, jer ako nisi, možda ćeš nešto propustiti. FOMO, Fear of missing out, najveći strah novih generacija. Ne postoje više fiksne granice, pogotovo ne otkad smo popularizirali rad od kuće.
U kojem trenutku je prekovremeni rad postao dio društvenog statusa? Kada smo se počeli hvaliti s činjenicom da radimo prekovremeno, a nismo za to plaćeni? Nove studije pokazuju da radnici diljem svijeta u prosjeku troše 9,2 sata prekovremenog neplaćenog rada tjedno, ali ono što je stravično da taj broj sati raste iz godine u godinu, jer je prošle godine on iznosio 7,3 sata.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Romantizacija rada postala je izrazito popularna
Milijuni nas preopterećuju se radom jer mislimo da je to uzbudljivo jer je prekovremeni rad postao statusni simbol koji jamči uspjeh. Na društvenim mrežama hvalimo se svojim uspjesima, a iluzija koju želimo prenijeti svima jest da mi živimo život iz snova s poslom iz snova. Romantizacija rada postala je izrazito popularna s društvenim medijima. Ako ne voliš ono što radiš, ljudi te žale, zato je bolje sve prikazati kroz ružičaste naočale i sakriti sav stres i umor koji osjećamo. Svi mi to radimo jer mislimo da će se jednom naš rad isplatiti i onda ćemo napokon imati vremena za druge stvari i uživanje u životu.
Koliko vrijede naše ideje i uvjerenja? Treba li za njih zaista sagorijeti?
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Bolest modernog društva simbolički je nazvana “burnout”. Mi ljudi živimo i sagorijevamo kao šibice, dok se na kraju više ne znamo sami upaliti. “Burnout” sindrom ili sindrom izgaranja na poslu označava progresivni gubitak idealizma, energije i smislenosti vlastitog rada, kao rezultat frustracija i stresa na radnom mjestu.
Izgaranje na poslu slično je sindromu kroničnog umora, ali pritom se mijenja i stav prema poslu, što za umor nije karakteristično. Stres vezan uz posao je situacija u kojoj čimbenici posla u interakciji s radnikom mijenjaju njegovo psihološko ili fiziološko stanje do te mjere da radnik više ne može normalno funkcionirati. Zabrinjava što mladi koji više nemaju sigurne poslove ne žele priznati kada su premoreni i kada su sagorijeli jer to vide kao znak slabosti i smatraju da će zbog toga dobiti otkaz, a to si ne mogu priuštiti te ne potraže pomoć na vrijeme.
Burnout ne nastaje odjednom, nego kroz dulje razdoblje u kojem smo pod kroničnim pritiskom i stresom. Ako mislite da ste sagorijeli, jedan od najboljih pokazatelja je da sami sebi postavite pitanje: Ako izvršim ovu obavezu, hoću li se nakon toga osjećati sretno ili ću i dalje biti pod stresom? Ako mislite da ćete i dalje biti pod stresom i nikada se ne možete odmoriti od pritiska koji si namećete možda razvijate burnout sindrom ili ste već sagorijeli.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ono što je dobro je da naše tijelo i naš mozak nas uvijek žele zaštititi i oni nam šalju signale da prepoznamo na vrijeme sagorijevanje i pokušamo ga spriječiti.
Koji su točno znakovi i simptomi “burnouta”?
Znakove možemo podijeliti u tri skupine: Znakovi fizičke i emocionalne iscrpljenosti, znakovi otuđenja, znakovi osjećaja neučinkovitosti i manjka postignuća.
1/ Znakovi fizičke i emocionalne iscrpljenosti
Kronično ste umorni? Odete na godišnji odmor i nakon njega se i dalje osjećate umorno? Naspavate se cijeli vikend, ali i dalje ste fizički i emocionalno iscrpljeni, a pomisao na bilo koju sutrašnju obavezu vas iscrpljuje? Najgore od svega je što uz umor imate i probleme sa spavanjem? Ne možete zaustaviti tok misli prije nego što zaspite i preopterećeni ste mislima o obavezama? Stalno ste ljuti jer ste kronično neispavani i nezdovoljni? Ušli ste u začarani krug nesanice i to je dovelo do problea s pažnjom i koncentracijom?
Smanjena koncentracija i zaboravljivost su jedni od prvih znakova sagorijevanja, a ti simtomi mogu se tijekom vremena akumulirati do razine da osoba više ne može ništa raditi. Kada sagorijevamo, naše tijelo se umara, ono je istrošeno i imunosni sustav je oslabljen. Osoba koja je pred burnoutom često počinje obolijevati postaje hiper osjetljiva na razne infekcije, gripe i bolesti.
Burnout može dovesti i do fizičkih simptoma bol u prsima, preskakanje i lupanje srce, vrtoglavica i česte glavobolje. Vrhunac fizičkih simptoma su kada osoba razvije anksiozni poremećaj ili oboli od depresije. U početku se javlja tuga i osjećaj beznađa jer ne možete više nastaviti ovim tempom, ali taj osjećaj krivnje i bezvrijednosti može se razviti u tešku depresiju.
2/ Znakovi otuđenosti
Izgubili ste osjećaj užitka u stvarima koje radite? Najprije je to izgledalo kao gubitak volje za poslom, potom je preraslo u bitak uživanja u slobodnom vremenu i vremenu za vašu obitelj i prijatelje. Prečesto se pitate zašto ovo radite, a nekoć ste voljeli svoj posao? Preplavio vas je osjećaj pesimizma, a niste prije bili takvi. Negativni ste prema svijetu oko sebe i imate manje povjerenja u druge, osjećate se samima i kao da na nikoga ne možete računati, osim na sebe?
Otuđenje je osjećaj koji se razvija kada se osoba osjeća isključena od svoje okoline i distancirana u svojoj blizini. To se može manifestirati kao gubitak volje za socijalizacijom. Ako dođete do mjesta u svojem životu gdje osjećate da ništa ne možete napraviti da poboljšate svoj život, to je red flag sindroma sagorijevanja. Ako se osjećate zaglavljeno, vrijeme je da potražite pomoć.
3/ Znakovi osjećaja neučinkovitosti i manjka postignuća
Ništa nije kako treba i ništa nije bitno. Nekada ste se držali zdrave svakodnevne rutine, bilo da je to bila 10-minutna meditacija, odluka da ćete vježbati svako jutro ili zdravo se hraniti, ali sada zbog posla, to ne činite jer nemate vremena. Dugi radni sati prvo su izgledali akutni, ali sada kada živimo u doba pandemije i svoj radni dan provodimo u pidžamama i radimo 12 sati jer su granice između kuće i posla spojene, više ne znate kada trebate prestati raditi. Pridržavanje zdrave rutine ključno je za sprječavanje izgaranja.
Bez obzira na mnogo vremena uloženog u rad, kronični stres sprečava dobru učinkovitost, što rezultira u nagomilavanju obveza. Stvari koje ste prije radili brže i efektivnije, odjednom vam više ne idu od ruke, to vas nervira i javljaju se osjećaji nevažnosti i beskorisnosti jer više nisi u stanju odraditi nešto jednako efikasno kao prije. Na sreću, ti nisi postao odjednom loš radnik i bezvrijedna osoba, već tvoje tijelo više ne može ići ovim tempom dalje.
Ako smatrate da ne možete sami riješiti probleme ili osjećate da postajete depresivni i ne vidite smisla u životu, nemojte oklijevati javiti se psihologu ili psihijatru za stručnu podršku i savjetovanje. Tražiti pomoć je normalno, a mi kao pojedinci trebali bismo se zapitati zašto pristajemo živjeti u svijetu koji normalizira sagorijevanje? Prevrijedni smo kao pojedinci da sagorimo radi posla i ugrozimo svoje zdravlje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.