Istraživanja u području psihologije odavno su pokazala da je stres kojeg osjećamo to jači što je nepredvidljivost situacije u kojoj se nalazimo veća i što je manja mogućnost našeg utjecaja na konačni ishod.
Nažalost, trenutno se nalazimo baš u jednom takvom periodu, kada su vanjski faktori (epidemija korona virusa i ekonomska kriza) poprilično uzdrmali naš osjećaj sigurnosti. U takvim uvjetima mnogi su ljudi preplavljeni strahom, osjećaju se bespomoćno, imaju teškoće sa spavanjem i apetitom.
Pitanja koja si postavljamo i katastrofični scenariji koje zamišljamo često dovode do toga da imamo osjećaj kao da se ‘vrtimo ukrug’. Misli koje počinju sa ‘što ako…’ zapravo predstavljaju naše pokušaje uspostavljanja kontrole.
Međutim, kao što smo i sami mogli svjedočiti posljednjih mjeseci, život je nepredvidiv i za većinu stvari nema smisla brinuti dok se, i ako se, ne dogode. U suprotnom trošimo ogromne kapacitete na prežvakavanje stalno istih pitanja, uzrokujući nepotreban stres koji nam narušava imunitet i dovodi nas u ranjivu poziciju za razvoj bolesti. 
Što ako vas uhvate epizode beznađa i letargije?
U uvjetima u kojima nemamo puno kontrole, važno je usmjeriti se na ono na što možemo utjecati. Možda ne možete kontrolirati trenutnu situaciju s koronavirusom i tržištem rada, ali možete promijeniti način na koji percipirate stvari, dodatno se educirati u području koje vas zanima i time povećati svoju konkurentnost na tržištu rada, povezati se s osobama koje rade ono što i vi želite, vježbati svoje prezentacijske vještine…
Ako vas uhvate epizode beznađa i letargije u kojima počnete dovoditi u pitanje smisao ulaganja ikakvog truda – prisjetite se da su vještine i znanja koja usvajate s nekim određenim ciljem prenosive i na druga područja vašeg života; tako je npr. dobra komunikacija bitna i u profesionalnom i u privatnom životu, poduzetničke vještine nam pomažu da brzo uočimo i iskoristimo mogućnosti koje drugi ne prepoznaju, dok je svladavanje tehnika relaksacije nužno želimo li efikasno upravljati svojim emocijama i onda kada trenutna kriza prođe.
Osim toga, puno razmišljanja u smislu ‘što ako ovo, što ako ono..’, zapravo nas pretjerano usmjerava na sebe – zatvaramo se u svoju glavu, pokušavajući doći do nečeg novog, ali s obzirom da cijelo vrijeme razgovaramo sami sa sobom, niti ne možemo doći do nekih naročito drukčijih ili kreativnih rješenja. Zbog toga nam usmjeravanje na druge, npr. kroz podršku drugima ili jednostavno neformalno druženje može pomoći da barem nakratko ne razmišljamo o stvarima koje ionako ne možemo kontrolirati; i s druge strane, bivanje u kontaktu s drugima možda otvori neka nova vrata, inspirira na nove ideje, proširi repertoar postojećih strategija suočavanja sa stresom.
Važno je imati dnevni plan i strukturu
Na razini svakodnevnice, stvorite rutinu ali s dozom fleksibilnosti – to znači da imate dnevni plan i strukturu, ali istodobno ostavljate dovoljno prostora za nepredviđene okolnosti i manje promjene – jer i pretjerano rigidan plan može pojačati anksioznost, baš kao i nedostatak plana.
Generalno, važno je da prihvatimo neizvjesnost kao sastavni dio života, kao i činjenicu da je vještina brze prilagodbe novim situacijama jedna od ključnih vještina ne samo za preživljavanje, već i kvalitetu života i naše mentalno zdravlje.
Andrea Gerčar rođena je 1986. godine. Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2010., a nakon toga je završila četverogodišnju edukaciju iz gestalt psihoterapije prema kurikulumu Instituta za integrativnu gestalt terapiju iz Würzburga pri IGW centru Zagreb. Dodatno se usavršavala u području art terapije, transakcijske analize, kognitivno-bihevioralne terapije te terapije usmjerene na samo-suosjećanje.
Ciljne skupine s kojima radi su adolescenti i odrasli s poteškoćama kao što je anksioznost, depresija, nisko samopoštovanje, izloženost traumatskim iskustvima, problemi u komunikaciji i bliskim odnosima, sagorijevanje i/ili konflikti na poslu, problemi identiteta i životnih faza.