Prije nekoliko mjeseci, kad su milijuni ljudi diljem svijeta gledali Netflixovu seriju ‘Emily u Parizu’ odmah s prvim scenama u mnogim se gledateljima probudila čežnja. Nekome za putovanjem, drugima za sređivanjem i oblačenjem najbolje odjeće, ali većem dijelu njih za opuštenim druženjima s prijateljima po kafićima i restoranima.
Tijekom pandemije vjerojatno ste se uspjevali viđati s prijateljima, ali ono što ‘Emily’ pokazuje je u potpunosti drugačije od svih druženja u zadnjih godinu dana. To što Emily prikazuje je izgubljeno.
Nostalgija za izgubljenim osjećajima
Dogodili se i vama da gledate neki film ili seriju u kojoj netko slavi rođendan, odjednom je 30 ljudi u malom prostoru, a vi se čudite kako je to moguće? I tako normalna stvar, kao druženje s prijateljima, u vama probudi tugu jer ne znate kada ćete ponovno moći biti bezbrižni i sretni?
Kada promislite tko vam sve nedostaje, a da toga niste ni svjesni, sjetite se raznih ljudi. Ako radite od kuće možda vam nedostaju kolege s posla ili prodavači u pekari u kojoj ste kupovali doručak svako jutro prije odlaska na posao. Ili vam nedostaje sjedanje za stolom s kojeg ste se nekada jedva čekali ustati, a sada jedva čekate dan kad ćete ponovno sjesti za njega.
Stvari poput odlaska na času vina petkom navečer smatrali smo normalnima i uzimali smo ih zdravo za gotovo, a sad provjeravate portale iz minute u minutu da saznate kad ćete opet uživati na omiljenom mjestu, okruženi omiljenim ljudima uživati opet u trenutcima smijeha i opuštenosti. Iako uz aplikacije poput Zooma i FaceTimea možemo održavati bliže odnose, one nam ne mogu stvoriti jednak osjećaj onome kad smo u blizini drage osobe ili nas vratiti u aktivnosti koje su nas s njima povezivale.
Ljudi na periferiji vašeg života – važni za mentalno zdravlje
Pandemija je izbrisala čitave kategorije prijateljstva i time iscrpila mnoge sitne radosti od kojih je satkan ljudski život – i naše mentalno zdravlje. Ali čini se kako nam je to otvorilo oči. Jer, više nego ikad počinjemo puno više cijeniti ljude koje imamo u svom životu…
‘Slabe veze’, izraz je kojeg je 1973. godine skovao sociolog sa Stanforda Mark Granovetter, obuhvaća poznanike, ljude koje rijetko viđate i bliske neznance s kojima dijelite neku vezu. Oni su ljudi na periferiji vašeg života; primjerice, tip koji je uvijek u teretani u isto vrijeme kad i vi, konobar koji vam donosi vaše omiljeno piće odmah kad uđete u kafić, kolega iz drugog odjela s kojim razgovarate u liftu… Oni su također ljudi koje možda nikada niste izravno upoznali, ali dijelite nešto zajedničko – idete na iste koncerte ili živite u istom kvartu i često posjećujete iste lokalne trgovine. Sve svoje ‘slabe veze’ možda nećete smatrati prijateljima, ali često su to ljudi s kojima ste prijateljski nastrojeni. Većina ljudi je upoznata s idejom uskog kruga prijatelja, no Granovetter je tvrdio da je i vanjski krug vrlo važan za naše mentalno zdravlje!
Tijekom prošle godine uglavnom smo održavali veze s nama najvažnijim osobama u životu. U širem krugu ljudi s kojima smo na određeni način povezani ipak postoje mnogi poznanici, pa čak i prijatelji za koje jednostavno niste opsjetili potrebu za održavanjem kontakata. Iako ne postoji točan naziv za njih, svi ih ipak imamo.
Kako se mijenjaju strukture veza i prijateljstava
Jednim dijelom na održavanje takvih veza utječu i činjenice poput mjesta u kojem žive, zaposlenja i spremnosti da izlažu sebe i druge riziku. No, čak i na mjestima gdje je moguće družiti se, puno manje ljudi sudjeluje u druženjima. Čak i ako odlazite na posao, vi i vaše kolege vjerojatno se pridržavate neke vrste socijalne distance. Sve to neminovno mijenja veze i prijateljstva.
Prijatelji su ponekad određeni načinom na koji smo se upoznali ili stvarima koje radimo zajedno – radni prijatelji, stari prijatelji s fakulteta, prijatelji sa sportskih druženja – ali svi su prijatelji. Ljudi ne moraju biti dobri samo s bliskim prijateljima, već mogu imati i kvalitetne veze s poznanicima koje će s vremenom postati prijateljstva.
Redovita interakcija s ljudima izvan užeg kruga prijatelja – začin života
Većina ljudi misli kako su bliski odnosi jedna od najvažnijih stvari u ljudskim životima, ali Granovetterovo je istraživanje dovelo do zanimljivog zaključka: slučajni prijatelji i poznanici mogu biti jednako važni za dobrobit obitelji, romantičnih partnera i vaših najbližih prijatelja. Primjerice, u svom je početnom istraživanju otkrio da je većina ljudi koji su novi posao dobili putem socijalnih veza to učinila preko ljudi s ‘periferije’ svog života, a ne u bliskim odnosima.
Psihološki učinci gubitka svih, osim najbližih veza, stoga mogu biti vrlo duboki. Periferne veze povezuju nas sa svijetom u cjelini; bez njih smo zarobljeni u mreži jednakih kontakata. Redovita interakcija s ljudima izvan našeg užeg kruga stvara osjećaj da smo dio zajednice ili nečeg većeg. Ljudi na periferiji našeg života upoznaju nas s novim idejama, novim informacijama, novim mogućnostima i drugim novim ljudima. Ako je raznolikost začin života, ovi odnosi su put za najbolji mix začina.
Kraj pandemije – vrijeme za nova prijateljstva
Gubitak tih interakcija mogao bi biti jedan od razloga za rast teorija internetske zavjere u prošloj godini. No, dok internetske zajednice svih vrsta mogu pružiti neke od psiholoških blagodati upoznavanja novih ljudi i sklapanja prijateljstva u stvarnom svijetu, nagli rast teoretičara zavjere može dovesti do daljnjih izolacija.
Naime, mnogo je istraživanja koja su dokazala da se, kada razgovarate samo s ljudima koji su poput vas, tako odmičete od stvarnosti i drugih skupina ljudi, te ulazite u začarani krug. Tako rade kultovi. A tako rade i terorističke skupine.
Zaključak? Prošlogodišnja ‘produžena pauza’ od druženja s ljudima izazvala je u svima nama dublje razumijevanje o tome koliko su nam prijateljstva svih vrst. Jer svi ljudi oko nas doprinose našem životu – čak i ako im samo kažemo dobar dan i nasmijemo im se u prolazu. A to znači da bismo i među mnogim ‘rpijateljima’ na društvenim mrežama mogli pronaći neke nove prijatelje.
Možda kraj pandemije označi početak novih lijepih životnih prijateljstava?