Subota, 25 rujna, 2021

Zašto je dosada idealna prilika da preispitamo svoj život i očekivanja?

Više je uzroka dosade. No, ponekad je, pak, ona znak da si nikada nismo doista postavili pitanje 'tko sam ja' i uzeli si dovoljno vremena da na to pitanje odgovorimo, jer smo stalno ispunjavali očekivanja drugih

Dosada nije nova emocija. Ljudi se dosađuju već stoljećima i tisućljećima. Ljudi, zapravo, često žive nastojeći pobjeći od dosade. Jer dosada nije ugodna – više nego bilo koja druga emocija, ona nas podsjeća na neku unutarnju neispunjenost, prazninu, osjećaj besmisla.

I više nego bilo koja druga emocija, tjera nas da zbog toga osjećamo sram. Ako kažete da ste pod stresom, to na neki način podrazumijeva da ste drugima potrebni, zauzeti, možda prilično važni; reći pak da vam je dosadno sugerira kako vam nedostaje mašte ili inicijative ili sreće da imate posao koji odražava vaše “strasti”.

Redovna pojava u životima mnogih – osjećaj da nam nešto nedostaje

Okruženi različitim distrakcijama, u predpandemijskoj eri još smo se možda i uspijevali zavaravati da je dosada tek neki slučajni, rijetki i nepozvani gost kojeg lako možemo ignorirati, ali u posljednjih godinu dana ona je postala redovna pojava u životima mnogih, gotovo kao obris vlastitog lica kojeg svako jutro gledamo u ogledalu.

U novoj knjizi “Out of My Skull: The Psychology of Boredom”, James Danckert, neuroznanstvenik, i John D. Eastwood, psiholog, dosadu opisuju kao kognitivno stanje koje ima nešto zajedničko s onom pojavom kada kažemo ‘joj, ma na vrhu mi je jezika’ – osjećaj da nam nešto nedostaje, iako ne možemo točno reći što. To u nama, logično, izaziva nemir, pa je dosada nerijetko popraćena anksioznošću i frustracijom.

U nastojanju da izbjegnemo to iznimno neugodno i nedefinirano stanje kojem ne znamo niti uzroka niti rješenja, obično pribjegavamo tome da osjećaj dosade jednostavno – progutamo – bilo doslovno, tražeći utjehu u hrani i prejedanju, bilo bijegom u druge dostupne aktivnosti, kao što je surfanje društvenim mrežama.

Postpandemijski burnout: Kako spriječiti pogoršanje mentalnog zdravlja?

Zamka u koju se nije teško – uloviti

Dosada je nerijetko usko povezana i s našim visokim (i nerealnim) očekivanjima, naročito u pogledu toga koliko uzbudljiv i zanimljiv naš život treba biti. U ovu je zamku teško ne uhvatiti se, jer današnje doba nudi daleko mnogo više izbora nego što je to bio slučaj do prije samo 10-20 godina. Ako danas možemo birati između stotine različitih vrsta treninga, tisuće filmova na Netflixu, stotine tisuća odjevnih komada u online trgovinama, bezbroj potencijalnih partnera na dating aplikacijama i jeftinih avionskih letova u najdalje zakutke svijeta (ili, barem zasad, virtualne šetnje njima), morali bismo biti fit, njegovani, dobro odjeveni, dobro informirani, uz sebe imati partnera koji je također fit, zgodan, pametan i zna što hoće u životu, svake godine otići na barem jedno egzotično putovanje o kojem ćemo tjednima i mjesecima poslije pričati prijateljima i usput otkriti novi hobi poput slaganja ikebane ili uređenja stana po principima feng shuija.

I ako ste možda i uspjeli postići sve ovo, osjećate li na kraju dana kao da nešto nedostaje? Pitate li se: i zar je to sve? Jeste li ikada otišli na večeru na kojoj je hrana bila ukusna, muzika dobra i ljudi simpatični, ali niste mogli prestati misliti o tome kako vam je dosadno i samo želite što prije otići kući? Kao što Patricia Meyer Spacks piše u svojoj knjizi “Boredom: The Literary History of a State of Mind”, dosada je “stanje stvari u kojem se pojedincima daje sve veća važnost, a sve manje moći.”

‘Vježbanje’ mozga: Kako možete povećati svoj kapacitet za sreću?

Potražite uzrok vlastite dosade

Sugestije za ‘lijek’ protiv dosade pronaći ćemo tako što ćemo otkriti što ju je uzrokovalo, a odgovor za svakoga može biti drukčiji. Ponekad je dosada tek posljedica nedovoljno stimulirajućeg posla, hobija ili općenito okruženja u kojem se nalazimo. Ponekad je, međutim, dosada znak da potiskujemo neke druge emocije, obično tugu ili ljutnju koje bi nam, kada bismo sebi dopustili da ih osjetimo, signalizirale da neke odluke koje smo ranije donijeli i čije plodove sada ubiremo – nisu bile najbolje za nas. Ponekad je, pak, dosada znak da si nikada nismo doista postavili pitanje ‘tko sam ja’ i uzeli si dovoljno vremena da na to pitanje odgovorimo, jer smo stalno ispunjavali očekivanja drugih.

Pandemija, sa svojim iscrpljujućim i nepredvidivim tijekom, ipak nam je dala i jedan potencijalni poklon – mogućnost da ostanemo nasamo sa svojom dosadom i priupitamo je: zašto si ovdje?

Ako smo dovoljno strpljivi, možda doznamo neke stvari o sebi koje nismo očekivali, ali koje nas svakako mogu odvesti u neke nove, vjerojatno izazovne, ali svakako manje dosadne životne smjerove.

Svatko treba naučiti kako – prestati živjeti tuđe živote!

________________________________________________________________________

Andrea Gerčar rođena je 1986. godine. Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2010., a nakon toga je završila četverogodišnju edukaciju iz gestalt psihoterapije prema kurikulumu Instituta za integrativnu gestalt terapiju iz Würzburga pri IGW centru Zagreb. Dodatno se usavršavala u području art terapije, transakcijske analize, kognitivno-bihevioralne terapije te terapije usmjerene na samo-suosjećanje.
Ciljne skupine s kojima radi su adolescenti i odrasli s poteškoćama kao što je anksioznost, depresija, nisko samopoštovanje, izloženost traumatskim iskustvima, problemi u komunikaciji i bliskim odnosima, sagorijevanje i/ili konflikti na poslu, problemi identiteta i životnih faza.

Pročitajte još...

SAVJET PSIHOLOGINJE: Kako biti što suosjećajniji prema sebi?

Teorije privrženosti govore nam da je jedan od glavnih preduvjeta psihičkog zdravlja to da smo imali iskustvo bezuvjetne prihvaćenosti od strane barem jedne bliske osobe tijekom djetinjstva. Nažalost, mnogi ljudi to iskustvo nisu imali, što se kasnije manifestira kao pretjerana kritičnost prema samome sebi, krivnja i osjećaj manje vrijednosti.

Razvijte psihološku otpornost: kako iz krize izaći kao snažnija osoba

Vjerojatno ne postoji osoba na svijetu kojoj pandemija koronavirusa nije donijela neke negativne promjene, bilo to odgađanje ili otkazivanje planiranog putovanja, smanjenje plaće ili suočavanje s nezaposlenošću. Ljudi se pri tome međusobno razlikuju po tome koliko se dobro i brzo mogu prilagoditi (iznenadnim i brzim) promjenama

Naučite se smijati sami sebi: Humorom protiv straha od koronavirusa!

Njegujte svoj smisao za humor i ne oklijevajte smijati se bar ponekad i samima sebi! Smijeh nam pomaže da teške i zbunjujuće životne situacije učinimo podnošljivijima

Savjet psihologice: Zašto nam je tako teško reći drugima – oprosti?

S obzirom na to da je jedan od najčešćih obrambenih mehanizama koje koristimo kako bismo se zaštitili upravo projekcija, odnosno okrivljavanje drugih za vlastite neprihvatljive osobine, sklonosti i ponašanja, nije čudno da su iskrene i autentične isprike zapravo rijetkost

Povezano

Kako se manjak vremena reflektira na naše mentalno zdravlje?

Ponekad je za više slobodnog vremena potrebno odrediti priorite, možda se odreći u nekom trenu nečega i biti dosljedan raspoređivanju vremena. Za postizanje cilja, naime, potrebno je promijeniti način razmišljanja, a ne besmisleno trošiti svoje vrijeme

Svatko ima svoj kotačić života – a što je ono što tebe uistinu pokreće?

S ciljem promocije kvalitetnog života i širenja poruke o tome kako moramo pronaći i probuditi #onostomepokrece, Mixer.hr i organizatori kostimirane humanitarne utrke Zagreb Advent Run pokrenuli su kampanju istoimenog naziva koja će se predstaviti na 14. Weekend Media Festivalu, koji počinje danas u Rovinju

Nismo sitničavi: Postoje razlozi zašto trebamo žaliti i zbog sitnica u životu

Iako je tugovanje okarakterizirano kao nešto negativno, ipak ima svrhu i može utjecati za nešto bolje. U nekim slučajevima, tugovanje može biti put prema rastu, osobnoj promjeni i dubljem razumijevanju koliko vrijedimo i što je važno za nas

7 pozitivnih afirmacija koje će vam pomoći u trenucima sumnji u sebe

Svi smo skloni manipuliranju vlastitog uma. I ako se uvedemo u stanje anksioznosti i vlastite sumnje, možemo vlastiti um navoditi prema pozitivnim afirmacijama

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime