Nitko od nas nije imun na burne reakcije. Čak se i osoba s ‘istreniranim’ načinom razmišljanja s vremena na vrijeme bori s negativnim emocijama. Svi imamo trenutke kada smo umorni, nervozni i kad su nam baterije prazne, a u takvim trenucima najlakše i planemo.
Dovoljan je samo jedan trenutak da sve krene po zlu i da postanemo ‘žrtva’ svojih reakcija. Naime, kad smo povrijeđeni skloni smo reagirati kao da je sve što osjećamo u tom trenutku izdaja i samoća. A u biti, to je obično samo naša, jednostrana percepcija priče i najčešće je povezana s našom prošlosti.
Dodavanje ulja na vatru
Kad se netko osjeća napadnutim, u sekundi mu raste prirodna obrambena reakcija. A reakcija će često stvoriti podjednako obrambenu reakciju u onome tko je uključen u početak rasprave. I tako dolazi do lančane reakcije.
Kad se neka osoba osjeća kao da je u tom trenutku pretvorena u negativca, prirodno će se htjeti obraniti i opravdati svoje postupke. Tijekom napetih trenutaka ti su razlozi često na štetu jedni drugih. Kažemo: “Tako ste me naljutili”, tjerajući na nosobe koje su nas ‘optužile’ nelagodu. Ali oni uzvraćaju sa “Pa, ne bih to rekao da…”, braneći se. Takvo preusmjeravanje odgovornosti ili uzrujanosti, dovodi do ‘plesa’ krivnje i opravdanja koji nema pobjednike i često ostavlja sve strane s ranama.
Kad su obje strane aktivirane i defanzivne, niti jedna se ne bavi istinom tog trenutka. Možda nitko nije učinio ništa loše, ali obrana je zaslužna za eskaliranje emocija. I sada se obje strane bore na temelju različitih pogleda na istu situaciju, i nitko se ne bavi onim što se stvarno događa u trenutku. Što znači da se obje strane bave nekom prošlom bolnom točkom. Oboje dolijevaju ulje na vatru i nitko ne pobjeđuje. Prije nego što to shvatimo, dvoje ljudi koji se vole upravo su se posvađali zbog nečega – sasvim trivijalnog.
Reakcije su povezane s prošlošću
U tim su slučajevima točni detalji zašto smo uopće pokrenuli raspravu – uglavnom nevažni. Poanta je u tome da se, iako nas je komentar ili postupak mogao povrijediti, naša reakcija ne odnosi na stvarnu situaciju koja je trenutno dogodila. Istraživanja kažu kako ‘nam se samo prvih 20 godina našeg života život – događa’. A ostatak provodimo baveći se onim što nam se dogodilo.
Ali ako toga nismo svjesni – a nije ni druga strana – kako onda možemo pronaći rješenje? Nitko od nas ne može znati što se i kako događa s drugom osobom. U tom trenutku suočava se dvoje ljudi s različitim bolnim točkama i perspektivama. To je situacija slična onoj u kojoj razgovaraju dvije osobe – različitim jezikom – i pitaju se zašto ništa ne razumiju.
Važno je znati popustiti
Ono što nas je zaglavilo u takvim trenucima jest prelaženje preko stvari iznova i iznova. Zarobljeni smo u pokušajima da shvatimo istinu u sadašnjem trenutku koji jednostavno ne postoji, jer su sve te reakcije i burne emocije – proizašle iz naše prošlosti.
Dakle, da bismo nadišli ovakve situacije, moramo poraditi na svojoj svijesti. Ako nam netko upada u riječ ili ne sluša što im govorimo i to nas ljuti, trebali bismo se zapitati, tko nam je prvi to učinio? Je li to bio roditelj? Ili brat ili sestra? Kada se prvi put nismo osjećali saslušanima ili poštovanima u razgovorima?
Ako se možemo osvrnuti unatrag i povećati svijest o onome što trebamo u ovom trenutku, možemo nekome objasniti što nas sada ljuti, koja je naša bolna točka i što će nam pomoći da se osjećamo prihvaćeno.
Savjet psihologice: Zašto nam je tako teško reći drugima – oprosti?
Trajna vježba u jačanju naše svijesti i odvajanja od prošlosti
Također, vrijedi znati da ćemo se često vezati za ljude koji će ponavljati ponašanja koja nam se nisu sviđala dok smo bili mlađi, tako da moramo nastaviti razrađivati kako to riješiti i prerasti. To je podsvjesni izbor, ali onaj koji svi donosimo.
Jeste li ikad primijetili da se netko iznova i iznova bavi istim stvarima, iako u njemu izazivaju bijes i tugu i stalno govore kako neće više tako, ali nikako da odustanu?
Umjesto toga, želimo primijetiti trenutke kada smo isprovocirani. Ili kad možda isprovociramo nekoga drugoga. To nije lak podvig. To je trajna vježba u jačanju naše svijesti i sposobnosti da se odvojimo od onoga što je ovdje, da vidimo što se zapravo događa u našim mislima i našoj prošlosti. I što više to vježbamo, što više evoluiramo, to više jačamo i lakše ćemo popuštati u takvim situacijama, a s vremenom će burne reakcije prestati.