Subota, 12 listopada, 2024

Postpandemijski burnout: Kako spriječiti pogoršanje mentalnog zdravlja?

No što ako se, umjesto da se s pojavom sunčanih dana osjećamo sve bolje, počinjemo osjećati sve lošije? Možemo li govoriti o postpandemijskoj depresiji ili postpandemijskom burnoutu?

S dolaskom sve toplijeg vremena i otvaranjem terasa, čini se da stres oko pandemije i negativne posljedice manjka socijalnih kontakata po naše mentalno zdravlje polako popuštaju.



No što ako se, umjesto da se s pojavom sunčanih dana osjećamo sve bolje, počinjemo osjećati sve lošije? Možemo li govoriti o postpandemijskoj depresiji ili postpandemijskom burnoutu?

Dugotrajan, intenzivan i izvanredan stres kojem smo izloženi

Kako ulazimo u drugu godinu borbe s koronavirusom, nove brzo raširene inačice uzrokovale su nagli porast infekcija u mnogim zemljama i obnovile blokade. Osim toga, činjenica je da smo već više od 12 mjeseci svakodnevno izloženi vijestima o oboljelima i novim smrtnim slučajevima, ekonomskoj krizi i ograničenjima vezanim uz socijalne interakcije.

Zbog tako dugotrajnog, intenzivnog i izvanrednog stresa kojem smo izloženi, svjetski istraživači se plaše da bi se pogoršanje mentalnog zdravlja moglo zadržati još dugo vremena nakon što pandemija popusti

I vjerojatno su u pravu. 

Za razliku od svakodnevnog stresa, koji je dio uobičajenog donošenja odluka i rješavanja problema, koji nas može motivirati da budemo produktivniji i povećava efikasnost, te se s njim nosimo rutinski, do takozvanog kumulativnog stresa dolazi kad smo kroz duži period izloženi različitim stresorima bez prilike za opuštanje i oporavak te se, ako se ne prepozna i ne rješava, razvija u burnout, odnosno sagorijevanje.

Lako je zanemariti prve znakove burnouta

Burnout je stanje emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti popraćeno osjećajem bespomoćnosti, obeshrabrenosti, nekompetentnosti i negativnim stavovima prema radu, životu i ljudima općenito. Često je prisutna i isključiva usmjerenost osobe na probleme, pri čemu se pozitivni aspekti u životu ne uzimaju u obzir.

Zbog činjenice da smo svi više-manje na globalnoj razini izloženi vrlo sličnim stresorima, lako je zanemariti prve znakove burnouta koji su zapravo uzrokovani uvjetima života u pandemiji i pripisati ih drugim faktorima. Ali nažalost, činjenica da smo svi ‘u istom loncu’ i da je u javnosti skovan termin ‘novo normalno’, ne znači da naš organizam pandemijske uvjete stvarno prepoznaje kao nešto normalno.

Stoga je važno da znakove iscrpljenosti shvatimo ozbiljno i pobrinemo se za svoje mentalno zdravlje, jer to nitko neće i ne može učiniti umjesto nas!

Evo nekoliko ideja kako možemo brinuti o sebi:

  • Svjesno odabrani bijeg u fantaziju: čitanje knjiga, gledanje zabavnih filmova, razgovor s prijateljima o temama koje nemaju veze s pandemijom, poslom i drugim obavezama
  • Odmor: vrijeme za sebe bez ciljeva i rokova, relaksacija (ležanje na travi i gledanje oblaka, jutarnji ritual ispijanja čaja ili kave, spavanje, masaža…)
  • Igra: upuštanje u aktivnosti koje vas vesele i nasmijavaju (druženje s prijateljima, igra s djecom, kreativne aktivnosti, ples…)
  • Ravnoteža: uspostaviti (bolju) ravnotežu između posla i privatnog života, ravnotežu između izrazito zahtjevnih i manje zahtjevnih radnih zadataka te između pružanja i primanja podrške
  • Osvještavanje i usporavanje: pomažu prakse tehnika disanja i relaksacije poput mindfulnessa, meditacije, vođene vizualizacije, autogenog treninga

I na kraju, najvažnije od svega, nemojte gledati kako se drugi ljudi osjećaju ili nose s krizom, vi ste vi i najbitnije je da osluškujete vlastite potrebe!

________________________________________________________________________

Andrea Gerčar rođena je 1986. godine. Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2010., a nakon toga je završila četverogodišnju edukaciju iz gestalt psihoterapije prema kurikulumu Instituta za integrativnu gestalt terapiju iz Würzburga pri IGW centru Zagreb. Dodatno se usavršavala u području art terapije, transakcijske analize, kognitivno-bihevioralne terapije te terapije usmjerene na samo-suosjećanje.
Ciljne skupine s kojima radi su adolescenti i odrasli s poteškoćama kao što je anksioznost, depresija, nisko samopoštovanje, izloženost traumatskim iskustvima, problemi u komunikaciji i bliskim odnosima, sagorijevanje i/ili konflikti na poslu, problemi identiteta i životnih faza.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime