IZVJEŠTAJ | Goran Bare & Majke uz kozmičke silnice u Tvornici

Sastale su se u nedjelju u Tvornici neke kozmičke silnice

Goran Bare & Majke / Tvornica kulture, 24.11.2019 / Foto: Ivica Drusany

Piše: Zoran Čutura

Sastale su se u nedjelju u Tvornici neke kozmičke silnice – trideset i pet godina karijere Gorana Bareta, trideset godina od prvog albuma, pa obljetnička jesen same Tvornice, pa knjiga Saše Dragaša o Baretu objavljena prošlog tjedna…

Nisam siguran jesu li te silnice imale ikakav utjecaj na koncert – nisam ga gledao/slušao uživo barem pet godina, pa taj nastup mogu usporediti samo s onima bitno starijeg datuma – ali je ugodno pomisliti da jesu, jer sam nazočio odličnom koncertu u krcatoj Tvornici, pa bih na taj način zaokružio koncept. Barem za sebe samoga… Goran Bare ne može se i ne smije zaobići kao izuzetan pjesnik, karizmatik – možda čak i prorok – u posljednjih tridesetak godina. Otkako sam prvi put čuo njegove pjesme poštujem ga, otkako sam prvi put povezao lik i djelo – malo ga se i bojim.

Bojim se toga da ću nekog xy dana svjedočiti nekom njegovom činu koji ću sanjati, i zbog kojeg ću se buditi obliven znojem do kraja vlastitog postojanja. I nisam jedini, jer su cijeli koncert dva zaštitara pažljivo virili iza zavjese kako Bare ne bi napravio neko nepopravljivo sranje, a na nekoliko minuta jedan zaštitar je (mišići titraju ispod uske majice, sve kako i treba biti…) i šetao pozornicom dok je Bare boravio u onom uskom prostoru između publike i stagea. No, to je bilo sve što se tiče divljanja ili ‘divljanja’ frontmena Majki. Konferansa, malo razumljiva, malo mumljajuća, puzanje, mahanje, čučanje, ritanje stolice na kojoj je sjedio tijekom prvog, mirnijeg, dijela koncerta – sve u rok službe, sve uredno, bez incidenata. Sve u službi predstavljanja onoga što radi i tko jest. Na početku se činilo da je malo izvan kontrole, na kraju je povezao sve konce i znalački manipulirao publikom.

Zanimljiv lik, sjajan. Iako se u jednom trenutku nešto obrecnuo na Mišu Kovača, s vremenom je i sam usmjerio mikrofon prema publici u Mišinom maniru, i pustio nas je da sami pjevamo ‘Budi ponosan’, ‘A ti još plačeš’, ‘Hajde, vrijeme da se krene’  i ostale himnične stvari iz prebogate ostavštine.

Krenuo je laganom i mračnom desetminutnom ‘Ljubav krvari’ s posljednjih ‘Nuspojava’, koja se transformirala u distorziranu psihodeliju, nakon pet minuta mi je bilo jasno da ću se dugo s osmijehom sjećati ovog koncerta, nastavio je šetajući poviješću – Majke, Plaćenici, solo, ‘i’ između njega i Majki. Nema više Čalića, nema više Kilmistera, ali bend je vrlo relevantan, a veteran Davor Rodik je onaj koji ‘radi razliku’, kako bi se to u košarci reklo, on je taj koji ‘steelom’ i ‘slideom’ daje country, americana, ‘cooderovski’ štih kad ga treba dati.

Goran Bare & Majke / Tvornica kulture, 24.11.2019 / Foto: Ivica Drusany

Davne 94′ je Bare zapisao ‘ja sam sudbina koja se ruga, ja sam podli đavolji sluga, ja sam istina koja je glupost, ja sam budućnost, da li ti se sviđam’, i evo nas u vremenu u kojem te riječi znače i više ne što su značile prije dvadeset i pet godina. Stigla nas je ta j…na sudbina, šamara nas svaki dan. Sad je ta budućnost, budućnost u kojoj na odlasku iz Tvornice vidiš plakat na kojem je Lepa Brena visoka tri metra, jedan koncert u Areni rasprodan, požurite po ulaznice za drugi. Frend mi je neki dan razrađivao tezu o životu na ‘slobodnom’ i ‘okupiranom’ teritoriju, neponovljiv i duhovit ekspoze; Tvornica je u nedjelju navečer definitivno bila dio tog slobodnog teritorija.

Ne mogu izdržati a da ne evidentiram jednu od nuspojava (kad smo već kod ‘Nuspojava’) odlaska na Baretov koncert. Susjede na koncertima ne možeš birati, kao što ni rodbinu ne možeš birati, pa sam htio-ne htio morao slušati jednu malu, plavu, zgodničku curu kako objašnjava frajeru s kojim je stajala kako se ‘rastala jer se želi seksati, a u braku nema seksa’. Na stranu to što se ne slažem, nije bitno… Emitirala je tako, ‘radio plavuša’ radi dvadeset i četiri sata,  vjerojatno i zbog toga što je mogla vidjeti samo leđa i glave onih ispred sebe pa joj je bilo dosadnjikavo. A onda je frajer rekao da ‘ide po cugu’, i nije se više vratio. Ili je htio gledati i slušati Bareta i Majke, a uz nju to nije mogao, pa se premjestio, ili se usrao od sudbine koju mu je plavušica namijenila te večeri, pa je otišao u noć, paranoja, arghahaha.

Mixer.hr zahvaljuje portalu Music-Box i Ivici Drusanyju na ustupljenim fotografijama