POP GALLAKSIJA | Jugotonove “zlatne šezdesete” (2/6) -Autorski zamah domaćeg pop/rocka i uzlet diskografije

Najbolji albumi šezdesetih (50)

Grupa 220

Jugotonove “zlatne šezdesete” – 2. dio

Autorski zamah domaćeg pop/rocka i uzlet diskografije

Piše: Zlatko Gall

U drugoj polovici šezdesetih bile su sve prisutnije želje  za vlastitim autorskim brojevima. Ne samo kao instrumentalnim obrada tradicionala koje su bile popne (pa i alibi) na singl ili EP pločama smještene uz bok engleskim prepjevanim hitovima kao glavnim adutima. Zahvaljujući uspjesima Grupe 220, Kameleona iz Kopra ili sarajevskih Indexa ali i „protestnog“ trubadura Ivice Percla-Perice,  postupno sve više raste „autorska“ produkcija VIS-ova ali i šansonjera u otklonu od standarda tadašnje zabavne glazbe. Uostalom šezdesete su  godine uzleta domaće diskografije s moćnim Jugotonom  ali i tadašnjim sve jačim diskografskim pogonima i etiketama diljem Jugoslavije poput produkcije gramofonskih ploča Radiotelevizije Beograd iliti PGP RTB-a i aleksandrovačkog Diskosa. Jugoton na svom licencnom programu sve češće – doduše s poslovičnim kašnjenjem – objavljuje i licencna izdanja nastojeći udovoljiti sve glasnijim zahtjevima publike za pop i rock izdanjima inozemnih zvijezda. Na upit čitatelja zašto Jugoton ne objavljuje „ploče stranih VIS-ova“ u „Plavom vjesniku“ od 8.prosinca 1966. odgovorio je Slavko Kopun, tadašnji glavni direktor moćnog Jugotona: „Upravo imamo u pripremi nekoliko ploča stranih VIS-ova, kao što su The Animals i Rolling Stones, a u perspektivi su i The Beatles. Osim toga snimamo za long-play ploču deset domaćih VIS-ova , a najpopularnije snimamo na male ploče“. Direktor na kraju dodaje: „Cijene proizvodnje i licence za strane sastave su visoke, a cijene ploča su kod nas zamrznute, što je razlog da još ne znamo koliko će stajati takve ploče“.

Eto najboljeg odgovora na pitanje zašto su toliko kasnile i bile tako rijetko objavljivane. No stvari su se ipak mijenjale. I to nabolje. U „Plavom vjesniku“ od 30.ožujka 1967. objavljen je intervju s Kopunom povodom potpisivanja licencnog ugovora Jugotona s velikim EMI-jem. „Na vaše pitanje o ansamblima i solistima koje će publika moći da nađe na našim pločama, teško je iscrpno odgovoriti, jer gotovo da nema poznatijeg imena koje nije vezano za EMI. Spomenut ću samo neke od njih: Beatles, Hollies, Herman’s Hermits, Beach Boys, Four Tops, Easybeats, Seekers, Shadows, Cliff Richard, Little Richard…“ ponosno je kazao generalni direktor Jugotona. Dobra vijest je, veli, i podizanje kvalitete vinila jer „sada nam EMI daje besplatnu tehničku pomoć, njihovi nas stručnjaci stalno posjećuju, a naši odlaze u London. Imamo realne izglede da će se za vrlo kratko vrijeme naša tvornica postaviti uz bok najmodernije opremljenih tvornica ove vrste uključenih u koncern EMI“.

Jugoton je očito tih godina otvorio vrata svjetskim ali i domaćim pop/rock izvođačima; onima još uvijek na razmeđu festivalske zabavne glazbe i popa ali i onima „rokerskijima“.

Za ove potonje „Plavi vjesnik“ je u ljeto 1967. organizirao natječaj izbora najboljih/najpopularnijih jugoslavenskih VIS-ova. Na rang listu „10 velikih“ ušli su Zlatni akordi, Grupa 220, Kameleoni iz Kopra, Roboti, Crveni koralji, beogradske Siluete, šibenski Mi, splitski Delfini, mariborski Rdeči dečki te sarajevski Indexi.

U iščekivanju vinilnih albuma produkcija VIS-ova je – kako je to i kazao Kopun – uglavnom bila na singl pločama ili na extended-play (EP) formatu „male ploče“ sa dvije skladbe sa svake strane. Svjedoči o tome, rekoh, friška Jugotonova kolekcija iz 2020. od 9 EP-ja reizdanih na CD formatu koja popunjava negdašnju golemu diskofilsku rupu objavom nekih od esencijalnih ploča iz pred-albumske ere.