Hrvoje (Kvar): “Dobra muzika je dobra muzika i ako nekog stranca zanima o čemu pjevamo, ima tekst pjesme ispod linka i google translate.”

Oglas

kvar_razgovarala: Maggie D’Franky

Na zadnjoj zagrebačkoj polufinalnoj svirci 18. HGF-a (Route 66), pobjedu su odnijeli dečki iz benda ‘Kvar’. Oni se zovu Hrvoje Pustajec (gitara, vokal), Hrvoje Milavec (bubnjevi) i Matija Požega (bas), a ovdje možete pročitati što je njihov vokal podijelio s nama…

Postojite već četiri i pol godine. Kako ste osnovali bend, zašto vas je samo trojica te što ste do sad sve postigli, na što se posebno ponosite?

A da, bend postoji već skoro eto 5 godina, al’ u prvoj postavi smo, uz originalne članove koji su i sad u bendu, imali i klavijaturista (Nikola Vranaričić) koji je skupa sa mnom osnovao bend tad… Al’ eto, kak je vrijeme odmicalo, sve više probi je bilo, a on nije mogao baš dolazit pa smo s prvobitno melodičnog ska-punka prešli na malo više distorzirane „masnije“ riffove, malo se metalizirali i zamijenili klavijature tom mješavinom distorzija-clean riffova da popunimo nedostatak još jednog instrumenta u bendu… Ispalo je zanimljivo, barem nama. Dosadašnja postignuća su nam u rangu snimljenog demo albuma, tada još s klavijaturama iz 2011., imamo jedan live album iz 2012. naziva „Napad na Attack“ te EP naziva „Loša Godina“ iz 2013. i trenutnog singla s albuma kojeg smo izbacili eto baš simbolički, s obzirom na tematiku pjesme, na Prvi maj. Najviše se ponosimo na suradnju s nama jako dragim bendovima i prijateljima, ekipom iz No more idolsa, Stigme, Biciklića, Svinja, Bakterija, Abergaza itd…

Kako to da ste promijenili ime iz engleskog ‘Bad Choice’ u hrvatsko ‘Kvar’, tko se toga sjetio i krije li se iza toga neka priča?

Pa nije sad baš neka spektakularna priča oko toga; bivši klavijaturist je nazvo bend Bad choice, a mi, s obzirom na to da smo imali manjak ideja za ime od početka, smo rekli zakaj ne… Nakon što je on izašao iz benda, počeli smo malo štundirat oko imena: bilo je fakat svakakvih prijedloga, od Samoubojstva iz zasjede do ne znam čega sve ne, dok basist (Matija Požega) nije bubnuo nešt’ tipa kvar na mozgu il’ tak nešt’ i kvar nam se činilo jednostavno, bez nekih kompliciranja i relativno zvučno ime, i tak je i ostalo…

Na vašem FB profilu nabrojano je više žanrova, no u većini se ipak nalazi punk. Zašto ste se odlučili za sviranje tog žanra, a ne recimo popa?

Mi ustvari ni nismo po nekoj definiciji punk bend, ali Punk je najčišći oblik glazbe za nas… Može biti kompliciran dozlaboga, a može biti i užasno jednostavan, ali je u većini slučajeva iskrena glazba. I kolko je god bitan dobar riff, mora i tekst imati smisla, makar i iznimke potvrđuju to pravilo. A o pop glazbi, iskreno, i to kad govorim, mislim da kažem u ime svih članova benda, mislimo apsolutno sve najgore. Zakaj? Zato. 🙂

S kolikim repertoarom pjesama baratate i na čemu trenutačno radite? Što je s albumom, kada će ugledati svjetlo dana?

Repertoara imamo čak i do skoro dva sata svirke kad bi zbrojili sve pjesme koje smo napravili od početka pa do danas, ali smo to suzili na nekih sat i pola. I eto, trenutno smo u fazi miksanja albuma koji je u cijelosti snimljen prije neka dva tjedna, a trebao bi izaći na „svjetlo dana“ kroz nekih tjedan i pol do dva…

Kako vam je bilo u Route 66, jeste li zadovoljni odrađenom svirkom, publikom i cjelokupnom atmosferom? Je li bilo treme?

Haha, u Route-u treme nemre bit ni da hoćeš, k’o da sviraš doma u dnevnom boravku… Svirka je bila odlična, ekipa je bila super i bendovi su bili odlični… S većinom ljudi iz bendova koji su nastupali smo i prijatelji, znamo se vidjeti vani, popričati po koju i tak…

Kakve su dosad povratne informacije s nastupa, jesu li ljudi zadovoljni s vašim svirkama? Koliko je punk zapravo „tražen“?

Pa eto, uvijek je drago za čuti poslije svirke koju riječ hvale. Ljudi većinom nisu kod nas navikli na vrstu glazbe koju sviramo pa ima raznih reakcija, od komentara da bi bilo puno bolje da izbacimo ska do recimo zahtjeva da se više svira ska, haha, ali većinom su pozitivne reakcije i to nam je drago. A kaj se tiče punka i koliko je tražen, pa tražen je dosta, uvijek je i bio… Ima jedna stara stvar od jednog dragog mi zagrebačkog benda koja počinje sa stihovima: „svakim početkom srednje škole, neki novi klinci otkriju punk“. I točno tako se i dogode izmjene generacija, novi panksi stalno pristižu, tako da se muzika definitivno sluša. J Jedino bi si trebali malo prioritete posložiti jer ak si panker, barem po mom mišljenju, muzika ti je ipak malo bitnija od nacugavanja pred klubom i eventualno ulaskom na zadnji bend te večeri.

U moru drugih demo bendova i stvaranja tekstova na engleskom s težnjom da se probiju i na vanjsku scenu, kako to da vi stvarate na hrvatskom?

Pa imamo i mi par stvari na engleskom, ali se ne zamaramo s time previše… Dobra muzika je dobra muzika i ako nekog stranca zanima o čemu pjevamo, ima tekst pjesme ispod linka i google translate. Tak sam i ja radio s par ruskih bendova, tak da mogu i oni. 🙂

Što mislite o HGF-u i ostalim bendovima (za koje znate) koji se natječu? Kakva je konkurencija te je li vam netko posebno zapeo za oko, barem što se tiče punka?

O HGF-u do nedavno nismo bili baš ni informirani previše, ali smo načuli da je i Kawasaki 3p bio na natjecanju prije nekih 70-80 godina… Mislimo da je odlično da postoji natjecanje koje može mladim bendovima omogućiti da nešto konkretno naprave sa sobom… A iskreno, kaj se tiče ostalih bendova koji se natječu, čuli smo jedino za Officer down…

Koji su vaši glazbeni uzori te s kim biste voljeli, da možete birati, dijeliti pozornicu?

Glazbenih uzora iskreno nemamo baš previše… Više manje smo udubljeni u glazbene pravce i kako ih s čim boljim prijelazima izmiješati u jednu pjesmu, haha. Ali definitivno bismo htjeli dijeliti pozornicu s američkim bendom Leftover Crack, po stilu svirke smo recimo najbliži njima i sličnim im bendovima.

Koje je vaše mišljenje o hrvatskoj demo sceni i bendovima koje znate?

Naša glazbena demo scena je poprilično dobra, ima pregršt dobrih bendova, od punka, metala do reggaea, ali je problem u klubovima koji rijetko omogućuju mladim bendovima nastupe pa se sve vrti oko nekolicine poznatijih bendova koji stalno imaju svirke. I problem je u tome što klubovi, čak i ako se napune i bude super svirka, bendovima eventualno ponude 3 bona za cugu po glavi i moraš biti sretan s time. Bendovi plaćaju probe, kupuju opremu, troše vrijeme i novac da bi negdje zasvirali, da bi se na kraju oni trebali osjećati kao da oni trebaju platit kaj uopće mogu svirat negdje… Krivi je to pristup bendovima i užasno je nekorektno. Ali bit će bolje (valjda)… 🙂

Oglas