Kraljevi oduševili Lisinski

Oglas
kos-lisinski
foto: Anastazija Vržina

Komentirati nastup virtuoza gitare kakvi su Tommy Emmanuel, Stochelo Rosenberg i Vlatko Stefanovski nezahvalan je posao. Prikaz koncerta možete početi i završiti jednom rječju – fantastično, i još eventualno dodati komentar – ‘nek bude krivo svima onima koji nisu bili’.

Takvu ‘recenziju’ vjerojatno će potvrditi oduševljena publika, gotovo popunjenog, Lisinskog.

Tommy Emmanuel definitivno je vođa ovog tria i moderator dešavanja na pozornici. Vješto je svojom svirkom spajao specifičnosti, kako po načinu sviranja tako i po zvuku, Vlatka i Stochela, a svojom energijom, jednostavnom i prisnom komunikacijom osvojio je publiku i ovoga puta. I dok su druga dvojica cijeli koncert ‘prosjedila’, Emmanuel je svoj dio odradio stoječki ne dopuštajući da dinamika nastupa padne niti trenutka.

Interesantno je napomenuti da je najmanje kompozicija trio odsvirao zajedno. Koncert je mudro koncipiran da predstavi rad i stil svakog glazbenika ponaosob, i time izbjegne moguća monotonija dvosatnog nastupa. Kada je Vlatku ili Stochelu trebala ‘pratnja’ uskakao je Emmanuel.

Jedina kombinacija koja se na koncertu nije desila je kombinacija Stefanovski-Rosemberg. Prevelike razlike u stilu?

kos-lisinski2
foto: Anastazija Vržina

Jučer se ‘kraljevima’ priključio još jedan gitarista, za kojega je Emmanuel prognozirao sjajnu budućnost. Mali Frano, koji još vjerojatno ne ide ni u školu bez imalo je treme s Emmanuelom odsvirao dvije kompozicije na opće oduševljenje prisutnih. I sad bi netko rekao da to što je Frano svirao može naučiti svatko njegovog uzrasta tko ide u glazbenu školu, no nekoliko detalja u njegovoj svirci i odnosu prema instrumentu, dao je naslutiti da tu ima nešto više i da je Tommyeva prognoza točna.

Svakako valja izdvojiti i Vlatkovu posvetu njegovim prijateljima – Draženu Vrdoljaku, Darku Glavanu i Bošku Petroviću. Solo izvedba, ovoga puta uz malu pomoć ‘elektronike’ tj. loop mašine, možda je i najemotivniji trenutak večeri.

Bis je bio neminovan, a druženje sa publikom nastavljeno je i u holu dvorane Lisinski.

I tu se vraćamo na početak ovog prikaza – fantastično.

I.P.

Ček dis aut