Jamaladeen Tacuma i Elliott Sharp 12. studenog na 10. N.O jazz festivalu u SC/TEATRU &TD

Oglas

Trećeg dana N.O. jazz festivala nastupaju Elliott Sharp-ov sastav Terraplane, te grupa jednog od najpoznatijih el. basista u posljednjih 30-ak godina Jamaladeena Tacume s nazivom Coltrane Configurations.

eliotsharpDjelujući od kraja sedamdesetih na eksperimentalnoj glazbenoj sceni u New Yorku, Elliott Sharp je stvorio vrlo eklektičan opus, u rasponu od jazza, bluesa i orkestralne glazbe, preko noise rocka i no wavea, pa sve do elektronske glazbe. Takva raznolikost glazbenih interesa proistječe vjerojatno iz studija jazz kompozicije, improvizacije i etnomuzikologije kod tromboniste Roswella Rudda i poznatog skladatelja Mortona Feldmana. Uz to, slično Vijayu Iyeru, koji nastupa na istom festivalu dan ranije, studirao je i fiziku i elektroniku.

Njegove su skladbe izvodili brojni prestižni orkestri poput: Ensemble Modern, Continuum, S.E.M. Ensemble, Kronos Quartet ili Zeitkratzer. Međutim, u posljednje se vrijeme vratio otkrivanju izvornog blues feelinga kroz projekt Terraplane (po pjesmi Roberta Johnsona “Terraplane Blues”) u kojem je za vokalne dionice odgovoran Eric Mingus, sin legendarnog Charlesa.

Terraplane izvodi suvremeni električni blues, nikada ne zaboravljajući sirovu snagu i bijes pionira tog idioma, za razliku od današnjih claptonoidnih klonova pseudobluesa koji uvijek prosviravaju šablone nastale iz originalnih sola B.B.Kinga od prije 50 godina. Kod njih se radi se o iskrenom pristupu vrhunskih muzičara, a ne grupe pozera koji odrađuju još jednu gažu.

4_12_glasba_jamaladeen_tacuma_5 Sličan naboj i snagu garantira još jedan gost festivala iste večeri: bez marketinškog pretjerivanja, radi se o jednom od najvećih jazz basista Jamaaladeenu Tacumi. Presudnim za njegov razvoj, i kao glazbenika, i kao čovjeka, pokazalo se to što je još kao devetnaestogodišnjak ušao u legendarne Prime Time Ornette Colemana . A stari Ornette nikad nije trpio prosječne muzičare, a kamo li svirao s njima.

Iskustvo s Colemanom lansiralo je bivšeg Rudy McDaniela, kako se zvao prije prelaska na islam, u jazz orbitu. Godine provedene s Ornetteom bez daljnjeg su uvelike utjecale na njegov budući glazbeni put, a početkom osamdesetih Jamaal suradnjom s drugim legendama poput Jamesa “Blood” Ulmera, Juliusa Hemphilla, Kipa Hanrahana i Davida Murraya dodatno podiže svoju ionako visoku reputaciju, pa je tako 1981. u Downbeat-ovom godišnjem kritičarskom izboru najznačajnijih jazz ostvarenja proglašen bas gitaristom godine s najvećim brojem glasova u povijesti tog izbora. Nakon toga, od 1982. do danas snimio je 18 albuma pod svojim imenom, uglavnom u stilu „free funka“, kojemu je i uz James Blood Ulmera i jedan od kreatora. Radi se o kombinaciji funky ritmova sa free jazzom, mješavini koja je začuđujuće dobro izdržala test vremena.

Nakon što je u zadnjih 5 godina dvaput posjetio Zagreb gostujući u projektima drugih glazbenika (World Saxophone Quartet i Brewed by Noon), ovoga će puta nastupiti kao lider kvarteta Coltrane Configurations kojim odaje počast ovom velikanu čije su skladbe u Jamaalovim plesno-funkoidnim aranžmanima dobile novu i pomalo neočekivanu dimenziju, istodobno nimalo ne gubeći na za Coltranea toliko karakterističnoj produhovljenosti.

napisao: Dinko Prpić

Ček dis aut