Kratka povijest jazza (4.dio)

Oglas

Piše: Dinko H. Sansky

Louis Armstrong

Louis Armstrong (1900.-1971.) je čovjek potekao iz siromaštva i bijede, čovjek koji nije čitao note, a postao je vođa orkestra, čovjek koji je bio bogomdani genije. Imao je ono «nešto». Već u 23. godini pratit će ga glas jednog od najvećih jazz glazbenika. Istina, jazz i jeste glazba gdje su velike ličnosti često već u ranim godinama postizale glazbene vrhunce.

Bix Beiderbecke umire s 29, veliki Charlie Parker s 34 godine, Lester Young sve najbolje stvara prije 30. godine života, Billie Holiday do 25. godine. Veliki broj glazbenika umire u relativno mladim godinama, ali u glazbi ostavljaju dubok trag.

Armstrongovi baka i djed bili su robovi, majka mu je bila služavka i prostitutka (treba razumjeti da je to bilo sasvim normalno za život u Storyvilleu!), a život u tom svojevrsnom getu danas nam je teško pojmljiv. New Orleans je definitivno kodirao njegov stil sviranja, a i život.

Jedan bizaran događaj od velike je važnosti za jazz povijest. Uoči Nove 1913. godine, Armstrong je uzeo revolver jednog od mnogobrojnih «očuha» i u proslavi ispalio metak. Vidio ga je policajac i uhitio. Poslan je u dom za mlade crne delikvente. U ovom slučaju vrijedi ona izreka kako u svakom zlu ima i malo dobra, čak i previše dobra za Armstronga i jazz glazbu. Eto, sreća je htjela da je dom imao limenu glazbu i vokalnu skupinu. Ostalo je povijest. Taj doslovni pucanj iz pištolja pretvorio se u alegorijsko gromoglasje nadolazeće karijere jazz velikana!

Od buke pucnja pištolja Armstrong će stvoriti veliku buku u jazzu, riffove, melodije, tonske progresije koje su okrenule jazz naopako i stvorile istinsku umjetnost. Doista, s Armstrongom jazz više nije jeftina zabava uz nježnosti prijateljica noći u Storyvilleu. Jazz postaje umjetnost!

Genijalni dječak vrlo lako shvaća harmonije, svira po sluhu, s 14 godina već je odličan.

Po izlasku iz doma zarađuje noseći ugalj i radeći kojekakve poslove. Kreće se oko barova i sluša orkestar Kida Oryja. Tu je kornet svirao Joe Oliver. Ovaj podučava mladog Armstronga, odaje mu neke trikove zanata.

Louis počinje svirati na riječnim parobrodima. Tamo ga nauče čitanju nota. U New Orleansu se ženi, prva se žena zvala Daisy. Uglavnom su se tukli. Godine 1922. Oliver poziva Armstronga u Chicago. Kasnije će i veliki Fletcher Henderson ponuditi Armstrongu mjesto u svojem orkestru, ali tu neće dugo ostati (alkohol, marihuana), pa se 1925. vraća u lokal Dreamland gdje svira za 75 dolara tjedno.

Krajem 1925. bilježi i prve snimke za gramofonsku tvrtku Okeh. Te su snimke poznate pod nazivima Armstrongovih bandova Hot Five i Hot Seven. Zanimljivo je da su se ti bandovi okupljali samo u studiju, javno nisu nastupali.

Nastavak na slijedećoj stranici –>

Oglas