Kratka povijest Jazza – 1.dio

Oglas

dinkoDinko H. Sansky je autor knjige POGLED NA JAZZ (Nova knjiga Rast, Zagreb, 2009.), a o jazzu, albumima, koncertima i drugim jazz događanjima redovito piše za časopis Cantus, Novi Sisački Tjednik te portale jazz.hr, barikada.com. moslavina.info i mixer.hr.

U nekoliko nastavaka ovdje nam daje kratku povijest jazz glazbe, nekoliko osnovnih informacija, više kao možebitni uvod zainteresiranima, kako bi kasnije malo dublje zaronili u ljepote jazza.

KORIJENI

Kad su pitali Louisa Armstronga što je to jazz, on je odgovorio: Ako pitaš, nikad nećeš saznati! Bila ova izjava apokrifna ili stvarna, svejedno dobro oslikava situaciju. U svojoj, u svijetu vrlo cijenjenoj knjizi, A History of Jazz in America, Barry Ulanov ovako pokušava definirati jazz:

…to je glazba, s određenim ritmičkim i melodičkim karakterom, koji stalno uključuje improvizaciju – u užem smislu, zbog prilagođavanja akcenta i fraza melodije prilikom izvođenja, a u širem smislu, u stvaranju glazbene improvizacije na licu mjesta. U tijeku stvaranja jazza mogu se mijenjati melodija i njoj podložni akordi. Ritmička vrijednost note može se produžiti ili skratiti prema poznatom obrascu, sinkopirano ili ne, ili čak ne mora postojati dosljedni obrazac ritmičkih varijacija… To su sredstva. Cilj je kao i u svakoj drugoj umjetnosti – izraz univerzalnog i osobnog …

imageSuvremenom čovjeku prirodno je stisnuti gumb i glazba bi potekla, tiha ili glasna, dobra ili loša. Za afričkog čovjeka glazba je bila, a često je i sad, nešto drugo. Dok nama najčešće služi za zabavu, Afrikancima je ona život u doslovnom smislu riječi. Glazba i govor su u mnogim afričkim zajednicama sinonimi. Isprepliću se, ulaze jedno u drugo, i gotovo se ne razlikuju.

Česta su razmišljanja po kojima jazz nastaje iz afričke glazbe, no upliv afro ritmova i glazbenog izričaja tako specifičnog za čovjeka iz Afrike, samo je jedan dio priče. Na tu se osnovu nadograđuje crni čovjek – rob s juga Sjedinjenih Država, ali i Kreol, uvjeren za sebe da nije crn jer ima u sebi europske krvi. Bijelac također upija glazbu koja će se kasnije nazvati jazzom. Crnac, potomak Afrike, već je godinama daleko od prapostojbine, ali vjerojatno i podsvijest čini svoje i izbija u određenim situacijama pa tako i kroz glazbu.

Splet je to okolnosti i utjecaja u kojima afrički korijeni igraju ulogu, ali više kao početak, poticaj, odjek i sjećanje na Afriku, a tek u susretu s podnebljem Amerike tog vremena, prelaze u ono što danas razumijevamo kao jazz.

Često će razumijevanje jazza biti otežano upravo zbog naših europocentričnih razmišljanja, u smislu primjene naših glazbenih teorija na npr. afričke, ili one s američkog Juga, u ranim fazama jazz razvoja.

Kod jazza moramo prihvatiti drugi način razmišljanja i druga mjerila, kao kad učimo strani jezik. U europskom poimanju glazbe, osobito klasike, glazbenik se uglavnom drži napisanog, savršeno će svirati upravo ono kako je to skladatelj zamislio i zapisao.

Jazzist će dati više osobnosti i jedno svoje viđenje i čitanje istog tog tona, često će se melodijom udaljiti od osnovnog ritma. Nevičnom uhu to će zvučati kao da ritam sekcija ide svojim putem, a solist svojim. Takozvani blue notes (blu tonovi) razlikuju se od naših ljestvica, stvar je naše sposobnosti prilagoditi se tom načinu glazbenog promišljanja, inače će ljepota jazza proći mimo nas.

Nastavak na slijedećoj stranici –>

Ček dis aut