Devin Townsend, genijalac

Oglas

Unatoč i službeno najgorem mogućem danu za koncert, prošlu nedjelju 12. veljače se u Tvornici kulture okupio priličan broj ljudi. Priličan, ali nedovoljan da ispuni cijelu dvoranu, pa su organizatori pametno ogradili tribine i dostupnim ostavili samo parter. Sa spriječenim osipanjem publike je i atmosfera bila bolja. Da će ovo po svemu biti pomalo neobičan koncert, dalo se naslutiti i samim dolaskom pred Tvornicu, gdje je i prije početka formiran impresivan red.

Predgrupe se često smatraju nužnim zlom, pozadinskom bukom za ispijanje piva i čekanje zvijezda večeri, no kako su koncert u Tvornici otvorili Leprous, koji kod nas izgleda imaju popriličnu sljedbu, tako je već na prvoj stvari smanjeni prostor dvorane bio ispunjen. Neobično iskustvo za hrvatske koncertne prilike. Uglavnom, mladi norveški progresivci, nekadašnji live sastav Ihsahna, naišli su na odličan odaziv kod hrvatske publike. Njihovim izričajem dominira visoki lead vokal klavijaturista Einara Solberga, nešto što nije svačija šalica čaja, da to lijepo prevedemo u duhu hrvatskog jezika. No umijeće im se nikako ne može poreći, gitare s osam žica, Borknagarov Baard Kolstad na bubnjevima… Mislim da su fanovi na pauzu otišli i više nego zadovoljni.

Sljedeći su na pozornicu izašli Between the Buried and Me, američki bend čiji je vokal, kao i kod Leprousa, ujedno bio zadužen i za klavijature. No za razliku od Norvežana, njihova je vrsta prog metala obilježena sa značajno više growlanja, i općenito kombinacija stilova, od psihodeličnih dionica na klavijaturama do death peglaone unutar iste stvari. Sve u sve zanimljivo i dobro odrađen nastup, iako je na trenutke zvuk bio malo mutan, pogotovo u odnosu na prethodnike.

A onda je u 22:30 na pozornicu stupio on. Jedan od rijetkih istinskih muzičkih genijalaca, u vremenu kada se tom riječju olako razbacujemo. Glazbeni producent, vrhunski gitarist iznimnih vokalnih mogućnosti, i prije svega čovjek neiscrpne inspiracije. Počevši od ekstremnog Strapping Young Lada, preko konceptualnih albuma Devin Townsend Projecta, sve do ambijentalnog country/rocka u Casualties of Cool, pa čak i rock opere, gotovo da i nema nečega u čemu se nije (uspješno) okušao. Ovom turnejom promovira zadnji album Devin Townsend Projecta, prošlogodišnji „Transcendence“. S njim su na pozornici bili Dave Young na gitari, Brian Waddell na basu, Ryan van Poederooyen na bubnjevima i Mike St. Jean na klavijaturama, mahom bivši članovi rasformiranog Devin Townsend Banda. Osim pjesama sa zadnjeg albuma, našlo se mjesta i za nešto starije uratke. Iako su se mnogi žalili na nešto lošiji zvuk, barem u prvoj polovici gaže DTP-a, s vremenom se i to popravilo, a opet, treba imati i razumijevanja da nije jednostavno prenijeti tu punoću zvuka, njegov specifični „wall of sound“, u ograničenim uvjetima Tvornice. Jedna stvar koja će sigurno ostati u sjećanju na dotičnu nedjelju, svakako je sam Devinov nastup. I ne mislim pritom na njegovu svirku bez greške, ili smjenjivanje screamova  i nevjerojatnih clean vokala. Dobro, mislim, ali osim toga, to je svakako neposredna, opuštena i izravna komunikacija s publikom koja je reagirala gotovo trenutačno na humoristične opaske ovog simpatičnog Kanađanina. Čak i toliko da je nastup u par navrata više podsjećao na neki stand-up nego na koncert. Ali onaj smiješni, strani, ne naš domaći (čast iznimkama). Bis je, primjerice, bio najavljen otprilike „idemo se sad praviti da je kraj koncerta, ali ne brinite, vratit ćemo se za koje dvije minute“. I doista, za dvije minute se vratio s akustičnom gitarom i u intimnijoj atmosferi odsvirao dio bisa, što je svakako bilo među najboljim dijelovima večeri.

Devin Townsend nam ja ponudio iznimno koncertno iskustvo, bio je užitak gledati i slušati ovog genijalca u svom elementu, a to je, pored pozamašne količine zafrkancije, prije svega jedno veliko razumijevanje glazbe i uživanje u sviranju iste.

Setlista:

  1. Rejoice
  2. Night
  3. Stormbending
  4. Failure
  5. Hyperdrive
  6. Where We Belong
  7. Planet of the Apes
  8. Ziltoid Goes Home
  9. Suicide
  10. Supercrush!
  11. March od the Poozers
  12. Kingdom

(bis)

  1. Deadhead
  2. Ih-ah!
  3. Higher
Oglas