Nova KOLUMNA ‘Muški WC’! – TKO TO PIŠE ?

Oglas

jerry-kolumnapiše: Jerry A.G.

Iako piše, moje ime je potpuno nebitno u cijeloj ovoj priči. Rekli su mi da puno serem i pozvali da serem s fokusom. Tako je nastalo i ovo štivo. Ja ću se morati unaprijed ispričati zbog đerizama koje ću upotrebljavati i volio bi da se shvate kao moja uporna borba s dosadnim hrvatskim jezikom, a ne kao nepoznavanje istog. Dakle, ako umjesto usprkos vidite uznaprkos to nije neznanje nego moj mali sitni gušt koji me održava na životu. Kao svaka životinja, i ja se moram održati u ovoj igri Opstanka, a takve male stvarčice me održavaju na životu, pa eto…

Naravno da će mnogi ovo shvatiti kao samopromociju, ali ja više ne mogu izdržati pritisak ovih drugih, bližnjih, koji skoro svaki razgovor započinju s ”Jel’ pišeš?”, pa se odlučih na ovo Sranje s velikim s (koliko s-ova)… A da bi sranje stvarno bilo sranje, potreban je i WC i to muški – jedino mjesto gdje se možeš sakriti od znatiželjnih ženki.

Tko su one i čemu služe? Aha!! Ovo je bitnije pitanje u muškom svijetu od onog ”Tko sam ja i koji je smisao mog života?”. Na drugo pitanje je vrlo jasan odgovor, no ovo prvo… E to je tajna. Najveća od svih. Ako si revan i hrabar tražitelj naći ćeš se u mnogim situacijama koje će ti servirati ovo pitanje i te će se situacije ponavljati sve češće. Ako nisi, onda će se to pitanje pretvoriti u ”Tko su one i zašto me jebu?” ili skraćeno: ”Koji joj je kurac i zašto me jebe?” Ja sam revan i hrabar tražitelj i to je ono, što me, na kraju svega i izjebe..

Sva moja herojska djela ne računaju se nigdje drugdje osim u muškom WC-u. Tamo se svi dobro razumijemo, ali čim izađemo van nastupa orgija misli i osjećaja koje one, kao superiornija bića, koriste za svoj benefit. Vrte kosu prstima, nježno oblizuju zube i tako dobro igraju dok nas zavađaju (dolazi od riječi zavaditi). Mi ne igramo. Mi smo mutavi. Mi igramo nogomet. To je cool. Koncentracija nam pada čim ugledamo dobar dekolte. Koja surova igra prirode. Kao klinac sam se toliko protivio svemu tome, a danas me boli kurilovac. Prihvatio sam igru i sve je mnogo jasnije. Jedino što se pogubilo u toj jasnoći je jebena romantika. Teško mi se upustiti u to sranje kad im vidim misli. One su pune zadataka. Vrijedne u naumu da ostvare svoj cilj. Furaju se na glupo sranje ”Sex i grad” i mogu što god hoće. Mi ne možemo ništa. Ako se odlučim na više njih odjednom odmah me optuže za mušku kurvu. Mogu imati samo jednu. Tad sam kao OK i stabilan. Moram se kompletirat’. Kao da i ovako nisam kompletna osoba. Jednostavno ih više ne uzimam za ozbiljno. Možda je to lagana predaja i odustajanje od traženja, ali stvarno ne želim biti poligon za tuđi biološki sat. Imam frendića koji ih u zadnje vrijeme samo vodi na kave. ”Stari, sam’ se družimo. Ne zanima me niš’ drugo”. Spontani celibat. Senzibilna osoba koja se ne želi strpati u još jedan emotivni krkljanac. Svjestan je. Zna da svoju pizdu tretiraju kao najveću vrijednost na jebenom planetu. Ak’ uđe unutra malo kvalitetnije zna da se neće samo tako izvuć’ van. Neda mu se. Kužim ga.

U muškom WC-u mi može sve to reći. Tu nema njihovih znatiželjnih glavica koje moraju imati uvid u značenje svake naše geste ili riječi. Znamo da je sve to sranje i naviknuti smo na obrazac koji nam je nametnulo društvo. Upoznavanje, seks,vjenčanje, porodica, seks sa strane, smrt. Grčevito se držimo naših gitara da dokažemo da to nije tako, ali iza ugla svaki od nas pada na koljena. Tko će dići ruku visoko u zrak protiv tog moćnog obrasca i odživjeti po svom? Odjebati njihovu toplinu i provesti život sam. Možda je to jedina prava revolucija koju čovjek može napraviti. Odjebati sve to i bez straha kročiti u nepoznato. U muškom WC-u pričamo o takvim herojskim djelima. Pričamo o tome koliko smo se bez zadrške dali nekoj od njih. Koliko smo, iako ne postoji nikakva razumna podloga za sve to, sebe u nekom trenutku dali SAMO JEDNOJ. Koliko smo bili kukavice zbog toga. I koliko smo kukavice još uvijek jer uopće postavljamo takvu temu kao dilemu naših života. To je ono o čemu pričamo. Ne pričamo o tome koliko su im vlažne pizde i kakve bradavice imaju i na koji način nam puše kurce. To rade one i na taj način olako daju našu zajedničku intimu svojim prijateljicama. Mi o tome ne pričamo. Mi idemo duboko u samu srž sranja. Mi kopamo po govnima i od toga na kraju smrdimo. Mi se trudimo shvatit’ koliko god to seksistički zvučalo. I još uvijek postavljamo tu temu kao bitan temelj grafita na pločicama iznad pisoara. ”Pusti to iz ruke!”. Pa zar to nije najljepša ljubavna poezija? Izgleda da nije. Najljepša ljubavna poezija bi bila kada bi sve to hrabro napustili i izašli iz kanala u kojem smo zapeli. Herojski se uspeli s visoko dignutom rukom iz rova. Pljunuli na sve to, okrenuli se i otišli u nekom nepoznatom pravcu.

Eto tko piše! Heroj i kukavica odjednom. U vlastitom konfliktu vidim i druge. Svi smo isti. To im dajem za pravo. Nitko od nas nema muda otjerat’ ih u pizdu materinu i dalje nastaviti sam kao što su to napravili Buda ili Krist. Ili možda ima? Vidjet’ ćemo…

Ček dis aut