Ante Ljubičić (St!llness) – “Na nadolazeći koncert gledamo kao na obiteljsko okupljanje”

Sljedeći petak, 16. ožujka, u sjećanje na velikog prijatelja, fotografa i jednu od najzaslužnijih osoba za izgradnju brojnih mostova između francuske i balkanske nezavisne scene, St!llness, Joke, Antenat i Red Five Point Star pripremaju veliko obiteljsko okupljanje u Vintage Industrial Baru.

Obljetnica sjećanja na tragično preminulog Aleksandra  Mujčinovića – Akija ujedno je odlična prilika da se karizmatično društvo okupljeno pod imenom St!llness vrati na pozornicu nakon poduže koncertne i diskografske pauze.

U razgovoru za Mixer.hr, gitarist Ante Ljubičić osvrnuo se na ovaj period izmicanja St!llnessa iz fokusa medija i publike nakon proslavljene desete godišnjice djelovanja na domaćoj sceni, ali i otkrio što se u međuvremenu događalo i u kojem smjeru bend naginje radeći na novom materijalu za svoje četvrto studijsko izdanje.

Nakon poduže diskografske pauze, ali i koncertnog izbivanja, St!llness se vraća na zagrebačku pozornicu. Što je uvjetovalo ovaj odmak od scene i publike?

Ante: Životne okolnosti, razdvojenost ST-ZG, ništa spektakularno zapravo. Ušli smo u neke godine kad smo morali prihvatiti realnost života.

Ali St!llness ide naprijed. Što vas i dalje drži da nakon svih ovih godina osjećate poriv da gurate i dalje?

Ante: Ljubav prema sviranju, koncertima i našim prijateljima koje smo upoznali u gotovo svakom mjestu na Balkanu.

Kad sagledate vlastiti put na sceni, koji traje evo više do desetljeća, kakav je zaključak? Je li sve bilo onako kako ste zamislili kad ste počinjali svoj put?

Ante: U jednu ruku je bilo i više od toga što smo zamišljali, jer smo odsvirali velike festivale, jer smo snimali albume i putovali i vrhunski se zabavljali. Ali uvijek je bila ona Mućke fora – This time next year. I tako već 13 godina.

Da li je u ovom periodu povlačenja sa scene došlo do kakvih preslagivanja u bendu?

Ante: Ognjen Zečević se i prije odlučio posvetiti samo svom producentskom poslu i sada je pod imenom Egoless svjetski priznat glazbenik koji svira po svim kontinentima. Basist Pipo se odlučio više posvetiti grafici i matičnom bendu Bamwise, tako da sada s nama svira Karlo.

Koja je tajna vaše dugovječnosti? U trinaest godina rada bend je zasigurno imao kriznih situacija, tim više što funkcionirate na relaciji Vis-Split-Zagreb. Kako ih rješavate?

Ante: Onako kako to braća ili bračni drugovi rješavaju.

Što za vas predstavlja glazba općenito, i glazba onakva kakvom se i sami bavite?

Ante: Nešto što nas je definiralo u životu i pogledima na život. Glazba koju radimo je nama dobra i zabavna za svirati. To je najbitnije.

Jeste li ikada imali problema zbog svojih angažiranih tekstova? Znamo da ste opetovano bili cenzurirani… Je li se i kako s godinama i iskustvom promijenio vaš stav prema dežurnim kritičarima?

Ante: Ma zapravo nam jedan spot nisu htjeli emitirati zbog nekih eksplicitnih scena i teksta, ali u vrijeme YouTube-a, koga više briga, tko hoće vidjeti spotove može tamo. Što se kritičara tiče, nema se smisla zamarati s tim. Prijatelji i žene su nam ionako najbolji kritičari.

Koliko se s glazbom i pjesmama može utjecati na društvo?

Ante: Ne znam, može se utjecati na pojedinca, ali uvijek treba imati na umu da je nekim ljudima glazba bitna, a nekima kulisa. I to je ok. Svaki glazbeni pokret završi ili u općoj grabeži love ili u irelevantnosti. Ali može u jednom trenutku iskočiti i napraviti malu promjenu.

Tmurna i iritantna situacija primitivizma u zemlji i ostatku svijeta sigurno izaziva novo nezadovoljstvo društvom kao takvim?

Ante: Nikako novo, nezadovoljstvo društvom je kao Taft frizura – postojano.

Na tragu posljednjih pitanja, poznato je da trenutno radite na novom materijalu. Koja ideja nosi nove pjesme? Bunt i prozivanje primitivizma je nekako primarna odrednica kojom se bend u svojim početcima istaknuo. Nastavljate li u istom tonu?

Ante: Idemo eskapističkim smjerom. Nagovaram Jurija da napiše neku pjesmu o cijeni dječjih pelena, ali me ne ferma.

Nakon toliko godina St!llness je zasigurno evoluirao u glazbenom pogledu. S tim na umu, da li  se također promijenio vaš pristup u pogledu pisanja pjesama i snimanja u studiju?

Ante: S iskustvom i kilometrima u nogama se naravno mijenjaju pogledi i načini, a sad koliko je to dobro ili loše, ne znamo. Mi smo pjesmama na zadnjem albumu bili jako zadovoljni, ali se uvijek na koncertima isprofiliraju stvari koje mi volimo svirati, stvari koje voli publika, a kad se to dvoje poklopi onda je najbolje.

Fuzija hip-hopa, duba, reggaea, funka, junglea i rocka obilježila je prethodne albume St!llnessa, a posljednje vrijeme svjedoci smo buđenja hip-hop scene i nekih novih kretanja u žanrovskom kontekstu. Hoće li glazbeno novi materijal naginjati u tom smjeru?

Ante: Samo autotune!!! Neće, ne znamo još kako će naginjati, imamo neke stvari koje smo ranije napravili, a nismo snimili, radimo lagano na nekim drugima, tko zna što će to na kraju biti.

Koliko je na vas kao glazbenika, ali i kao čovjeka utjecala splitska škola hip hopa? I koji su vaši stavovi o novim izvođačima oko kojih se trenutno diže hype u medijima?

Ante: Nek ljudi sviraju, sve je to super, pogotovo kada je takvo stanje da rijetki od glazbe mogu živjeti i to je postignuće te krvav posao. Mi nismo nikad došli do te razine, možda smo mogli, ali čemu sada plakati ili eventualno proljevati žuč zbog toga.

Iza vas su brojni nastupi, među ostalima i na pozornicama velikih festivala poput EXIT-a, INmusica, Seasplasha. Da li postoji određena trema od povratka na pozornicu?

Ante: Vidjet ćemo nakon Vintagea. Nismo zajedno bili na bini godinama, ali ovo nam je super stvar jer sviramo s prijateljima koje nismo dugo vidjeli, tako da na to gledamo kao na obiteljsko okupljanje.

Vaš nadolazeći nastup u Vintage Industrialu nosi humanitarnu notu i samim time jednu intimnu, ali pozitivnu emociju. Koncert je posvećen Aleksandru Mujčinoviću – Akiju, tragično preminulom dugogodišnjem prijatelju bendova i fotografu koji je bio jedna od najzaslužnijih osoba za izgradnju brojnih mostova između francuske i balkanske nezavisne scene. Koja sjećanja vezujete uz njega?

Ante: Samo lijepa sjećanja. Svatko tko ga je znao, a znalo ga je dosta ljudi s te naše male “scene”, ima neku anegdotu. Od njegovog unikatnog humora, osmijeha kojim bi te dočekao na Seasplashu s fotoaparatom oko vrata, druženja na putovanjima, jutarnjih kava nakon partija, pa do načina s kojim nas je izvlačio od prometnih kazni BH policije i fora koje im je prodavao. Zadnji put sam ga vidio na našem zadnjem koncertu, bilo je to u Banja Luci. Vijest o njegovom ubojstvu nas je sve pogodila, jednostavno – život ponekad nije fer, a iza njega je ostala velika praznina koju pokušavamo malo popuniti i ovim koncertom. Indirektno je on zaslužan za naše prijateljstvo s grupom Joke, preko Nenada iz Antenata.

No, kao što si rekao, ostaju lijepa sjećanja. A vrijedi stvarati i nova. Koji je plan i vizija St!llnessa nakon ovog nastupa?

I nakon ST!LLNESSA – ST!LLNESS.

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)