Comminor: “Velika je stvar biti podrška bendovima kao što su Ponor i Comeback Kid”

Na prvom ovogodišnjem Good Vibrationsu uz kanadske hardcore velikane Comeback Kid i domaći Ponor nastupit će i Šveđani Comminor čime je zaokružen lineup za HC svečanost koja će se održati u četvrtak, 25. siječnja u KSET-u.

Comminoru nastupi u Hrvatskoj nisu strani, a kako sami ističu, jedno od boljih iskustava benda u samim začecima njihove osmogodišnje karijere bio je upravo nastup na INmusic festivalu u Zagrebu. Od tih ranih dana zvuk benda je evoluirao, sazrijevao tako da i oni koji su ih imali priliku poslušati sljedeći četvrtak u KSET-u neće ostati zakinuti za jedno novo iskustvo.

Za samo nekoliko dana očekuje nas još jedna svirka Comminora u Zagrebu. Pretpostavljamo da je uzbuđenje na vrhuncu? Kakvi su bili dosadašnji dojmovi pred hrvatskom publikom?

Ovo je zapravo naš četvrti nastup u Zagrebu. To je suludo! Zaista smo se zaljubili u Hrvatsku i Zagreb nam je postao jedan od najdražih gradova u svijetu. Oduševljeni smo zbog nastupa i velika je stvar biti podrška bendovima kao što su Ponor i Comeback Kid.

Iako tome nismo imali priliku posvjedočiti osobno, načuli smo da su Comminor bend koji se mora vidjeti uživo zbog svojih eskapada na bini, koje su spontane i energične. Kakav nam to kaos donosite u KSET?

Haha, nikad ne znate! Uvijek pred sebe na bini nastojimo postaviti nove izazove i uvijek dajemo sve od sebe. Naš nadolazeći nastup bit će nešto drugačiji od onog što ste do sada doživjeli od nas. Možda malo mračniji, agresivniji.

Izjavili ste da Comminor čvrsto vjeruju u ono što rade i da imate čvrsti stav da nikada neće dozvoliti drugima da vam definiraju tko ste i što biste trebali svirati. Za nekoga tko vas nije imao priliku poslušati, kako biste okarakterizirali ono što radite?

Kada smo započeli 2010. bilo je tu dosta skate punka. No, s vremenom smo stvorili istančaniji zvuk koji je objedinio utjecaje hardcorea, punk rocka i rocka. Svoj zvuk bismo okarakterizirali kao brz, melodičan i agresivan u isto vrijeme.

Što vas je u samom startu inspiriralo da se počnete baviti glazbom? Kako je ta avantura započela?

U startu smo se samo htjeli dobro zabaviti. Bacati loše fore i glupirati se. Shvatili smo da trebamo gomilu pjesama kako bismo to isto mogli odradti na pozornici pred publikom. S vremenom je pisanje pjesama postajalo sve važnije i danas je glavni razlog zašto se ovime bavimo. Stvoriti pjesmu od ničega je prekrasna stvar. Ono je postalo važan dio nas, tim više što se svaki put ubijemo da stvorimo nešto što valja. Ponekad je to bolan proces, ali kada pred sobom imate punokrvnu pjesmu, sve je vrijedno truda.

Kad sagledate prve dane benda, smatrate li da je sve ispalo onako kako ste planirali? Što ste sanjali tada prije osam godina, a što sanjate danas?

Mislimo da smo učinili i iskusili više nego što smo mislili da je moguće. Nastupali smo na najluđim mjestima i svirali s većinom naših glazbenih heroja. Iako smo uvijek vjerovali u sebe, uvijek se oslanjaš na druge da će im se svidjeti ono što stvaraš kako bismo bili u mogućnosti nastupati i odlaziti na turneje. Uvijek smo imali velike snove, a naš cilj je bio objavljivati albume i nastupati diljem svijeta. U biti smo veliki sanjari. No, mislimo da je to jedna lijepa stvar, biti sanjar. Smatramo da bilo tko, iz bilo kojeg kutka svijeta može sve ostvariti. Dok god postoji vjera u sebe, sve je moguće. Tako da se naši snovi nisu puno promijenili, još uvijek želimo stvarati i svirati te na taj način imati priliku upoznati nove ljude i nova mjesta.

Možete li nam otkriti više o samom procesu stvaranja i snimanja vašeg prvog službenog studijskog izdanja?

Bio je to uzbudljiv proces. Upoznali smo producenta Claesa Olsona koji je izrazio želju da radi s nama i objavi naš album preko svoje etikete. Zaista su mu se svidjeli naši demo albumi i dosta je tog materijala želio uključiti u naše debitantsko izdanje, uz nešto malo dorade i postprodukcije, što smo i napravili.

Bio je to zabavan proces, uzeti svoje stare pjesme i dati im jedno novo ruho. Iskreno, nismo ih nešto pretjerano mijenjali, uglavnom smo radili na zvuku i dali ih remiksati kako bi zvučale bolje, veće  i snažnije.  Također smo željeli snimiti gomilu novih pjesama kako bi album bio zanimljiv onima koji su već imali priliku poslušati ranije materijale. I mislimo da smo u tom trenutku zaronili u srž Comminora, pronašli smo sebe u tom stvaranju bez granica i sve je sjelo na svoje mjesto. Napisali smo “Turn The Lights On”, “Rubble Boy” i “Intoxicated”, pjesme koje su nam pomogle da spoznamo tko smo kao bend i kao individue.  Album smo snimili u studiju Millencolina u suradnji s audio inžinjerom  Martinom Jacobssonom, što se ispostavilo kao najbolja odluka jer je odradio vrhunski posao. Velike zasluge za uspjeh albuma pripisujemo upravo njemu.

Znatiželjni smo otkriti tko i što vam je poslužilo kao inspiracija i koji kreativan put Comminor planira odabrati nakon svog debitantskog izdanja?

Naši rani uzori su svakako bili bendovi poput Blink-182, Rancida, Millencolina, No Fun At All i System Of A Down. Više smo bili usmjereni pop punku i skate punku u samim počecima benda nego što smo to sada. Njihov utjecaj je još uvijek snažan na bend, no kao što smo spomenuli ranije, srušili smo dosta granica. Stremimo vlastitom zvuku, a s tim dolaze i neki novi uzori.

Inspiraciju sada crpimo odasvud, osjećamo da smo možda više uronili u hardcore čiji se tragovi mogu osjetiti na našem prvijencu “Let’s Call It ART”. Ali istražujemo gomilu drugih glazbenih pravaca. Ako bismo spominjali neke, to bi svakako bili hip-hop/rap, indie rock, modern rock i siroviji punk. Vjerojatno zvuči kaotično i teško zamislivo, ali kada novi album izađe u javnost vjerojatno će vam biti jasnije zašto spominjemo ovo. Dosta toga će biti na jednom sasvim drugom nivou i zaista smo uzbuđeni zbog toga.

Comminor su jedan od onih bendova koji se stalno nalaze na turnejama. Koje ste nezaboravne trenutke sačuvali u tim avanturama? Postoji li moment na koji ste izrazito ponosni kao bend?

Volimo dvije stvari. Natupati i stvarati. I imali smo dovoljno sreće da smo iskusili toliko toga. Obišli smo zemlje kao šti su Kina, SAD, Hrvatska, Italija i Njemačka. Jedan od naših prvih i nezaboravnijih nastupa u inozemstvu  bio je onaj na INmusic festivalu. Bilo je suludo. Nismo mogli ni zamisliti takav odaziv. Ljudi su samo prilazili i taj nastup je bio vrhunsko iskustvo za nas. Teško je ocijeniti trenutke koje smo iskusili kao bend. No, svaki je bio jebeno izuzetan.  Nastupili smo na švedskom festivalu uz No Fun At All i The Exploited, dijelili binu i nastupili netom prije njih. Dok smo visili s njima u backstageu bilo je to gotovo nadrealno iskustvo. Godinu kasnije smo otvorili koncert No Fun At All što je bila izuzetna čast! Još jedan od zabavnijih trenutaka bio je kad se Nikola Sarcevic iz Millencolina slikao s majicom  Comminora držeći naš album kako bi nam izrazio podršku. Mogli bismo nabrajati u nedogled…

Kako provodite slobodno vrijeme na turnejama? Što vam je najdraži izbor za opuštanje i oporavak od iscrpljujućih nastupa?

Ponekad kada ulovimo vremena rado odlazimo u obilaske gradova. Svaki nudi nešto jedinstveno i ujedno je odlična prilika za upoznati zanimljive ljude. Naj taj način najbolje upiješ lokalnu kulturu. Zapravo nismo toliko dobri u opuštanjima…svaka turneja rezultira s puno zafrkancije i kojim pićem više. Volimo se dobro zabaviti i uvijek ćemo to izabrati prije odmaranja. To može biti naporan tempo, no nikada nam ne ponestane energije kada se treba popeti na binu.

Kako bismo zaključili ovaj kratak intervju, preostaje nam da pozdravite naše čitatelje i pozovete ih u KSET…

Bit će to noć za pamćenje. Zahvalni smo na ovoj prilici da se vratimo u Zagreb i nadamo se da ćete se pridružiti Ponoru i Comeback Kidu kada se popnemo na stage da vam damo sve što imamo. Da se razvalimo zajedno!

Za one koji su kupljeni ovim pozivom, karte po pretprodajnoj cijeni od 65 kuna mogu se nabaviti u Dirty Old Shopu i KSET-u, a ako ih ostane na ulazu će koštati 80 kuna.

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)