IZVJEŠTAJ: Slash ft. Myles Kennedy & The Conspirators u Beču

Na koncert su posjetitelji došli čuti SMKC pjesme

U nedjelju, 10. veljače bečki Gasometer ugostio je, zajedno s njihovim odličnim bendovima, dva poznata gitarista: Slasha i Campbella. Gitaristi su prijatelji već dugi niz godina, a većina ih zna po bendovima u kojima su se proslavili: Guns n’ Roses i Motörhead. Ovu kišnu nedjelju, došli smo čuti njihove autorske stvari.

Večer su žestokom i sirovom svirkom započeli Phil Campbell & The Bastard Sons. Zanimljivost je što su “The Bastard Sons” zaista njegovi sinovi: Todd Campbell, Dane Campbell i Tyla Campbell. Uz Campbellove, “uljez” ili posvojeni sin benda je pjevač Neil Starr, a svi zajedno na pozornici ostavljaju dojam kao da su ispali iz neke bajkerske serije ili da će nakon svirke sjesti na svoje motore i odvesti se do sljedeće dvorane u kojoj sviraju. Iako bend nosi njegovo ime, Phil se držao po strani. Samozatajan ili ne voli pažnju, možda stvar tehnike i uvjeta za predgrupu, ili pak daje priliku mlađima da se istaknu – u svakom slučaju, čak niti na solažama, nije bio u prevelikom spotlightu. Bend se predstavio s nekoliko svojih pjesama, dobro prihvaćenih od strane publike, a u čast Lemmyju zasvirali su Silver Machine, Born To Raise Hell i naravno, “don’t forget the joker”, – Ace Of Spades. Pjevač nije pokušao imitirati karakteristični prljavi vokal neponovljivog frontmena (što mi se svidjelo), ali s Campbellom koji je, uz Lemmyja, bio najduže aktivan član benda, ovo je vjerojatno nešto najbliže originalnom Motörheadu što se danas može čuti. Lijep bonus koncertu.  

??Gasometer-Apotheke, Vienna??

Gepostet von Phil Campbell and the Bastard Sons am Sonntag, 10. Februar 2019

Ovaj obiteljski glasni nastup, uz dozu nostalgije, fino je zagrijao atmosferu za Slasha, Mylesa Kennedyja i Conspiratorse.

Nakon što su koncert otvorili novijom pjesmom “The Call Of The Wild” s najnovijeg “Living The Dream” albuma, SMKC publiku su pozdravili uz “Halo” s “Apocalyptic Love”, prvog albuma objavljenog kao Slash ft. Myles Kennedy & The Conspirators.

Uz predstavljanje pjesama s novog albuma, u prvom dijelu koncerta odsvirali su i svojevrstan presjek pjesama sa sva četiri albuma iz dosadašnje povijesti Slashovog inicijalno “solo projekta” koji sve više postaje – bendovski. Publika u Beču među prvima je imala čast uživo čuti pjesmu “Sugar Cane” koju su, premijerno, prvi puta uživo odsvirali prije samo nekoliko dana, 7. veljače, na koncertu u Njemačkoj.

Ako je netko mislio da rokeri moraju biti ozbiljni da bi bili cool, ova ekipa u potpunosti se opire tom pravilu. Predvođeni nasmijanim pjevačem Mylesom i njegovim glupiranjem kad god ima priliku za to, trojka koja čini The Conspirators (basist Todd Kerns, bubnjar Brent Fitz i ritam gitarist Frank Sidoris) bili su iznimno dobro raspoloženi, a i Slash se često zadovoljno smiješio. Dobro raspoloženje vladalo je i u publici kojoj su u startu dali do znanja da su im važni te da je bend tu zbog njih.

Točno na sredini koncerta Todd Kerns je preuzeo mikrofon (taman da Myles malo odmori između ispjevavanja svih tih zahtjevnih dionica) i bend je zasvirao dvije pjesme s albuma iz 2010. na kojemu su gostovali razni pjevači: “We’re All Gonna Die” koju je originalno otpjevao Iggy Pop te “Doctor Alibi” koju je snimio Lemmy Kilmister. Još jednom u istoj večer bend i publika su potvrdili status Lemmyja kao istinske rock legende, a Slash nije propustio priliku još jednom zahvaliti Campbellovima na energičnom otvaranju večeri.

Myles se vratio na pozornicu te ubrzo uzeo gitaru što je, s obzirom na to da, uz Slasha i Sidorisa Myles ne svira u ovom bendu, moglo značiti samo jedno: stiže trenutak u kojemu će uživati (ili: snimati, analizirati, tražiti greške, uspoređivati, ali i učiti od jednog od idola) svi gitaristi u publici. Čvrsto odsvirani, bez pijanog prtljanja (za razliku od nekad) tonovi su izlazili i širili se dvoranom. Možda nekom, ruku na srce, predugo soliranje, ali većinu nas koji pratimo i volimo glazbu, Slash nije razočarao. Neki su došli upravo radi toga. Još jednom je svojom virtuoznošću dokazao kvalitetu sviranja i to u solaži dugoj čak četiri minute. Na radiju to ne možete čuti. 🙂

Pred sam kraj koncerta, SMKC su, u čast grupi koja je proslavila protagonista ove priče, zasvirali “Nightrain”, hit koji je nastao zahvaljujući Slashovoj ideji za riff, a danas se smatra jednom od Guns N’ Roses himni. Slash je ranije izjavio kako mu je to najdraža pjesma koju je ikad uživo svirao s Gunsima, a da zaista, kako je opisao, “postane lud i počne skakati”, uvjerili smo se i u Beču. Na moje (čak pozitivno) iznenađenje, publika nije skakala više nego na ostalim pjesmama. Zašto iznenađenje i zašto pozitivno? Jer, neosporivo je da je GNR jedan od najvećih svjetskih bendova i da je na ranije Slashove koncerte većina ljudi iz publike (rekla bih i na koncertu u Zagrebu, 26. lipnja 2015.) došla više radi Slasha kao gitarista Gunsa, a manje radi Slashovog novog projekta i benda. Realno, to tako funkcionira i ovo nije ni prvi ni zadnji takav bend. Vjerujem da smo svi bili na barem jednom koncertu na koji smo došli prvenstveno jer “Tamo svira Taj/Ta iz Tog benda”? Da zaključim: nekako sam, priznajem, očekivala sličan scenarij, ali publika je općenito (uključujući moje društvance) ipak bila više entuzijastična za vrijeme nekih drugih pjesama. Što je super, jer publika je tu večer u Gasometer došla vidjeti i čuti bend imena Slash ft. Myles Kennedy & The Conspirators. S druge strane, ljubitelji grupe Guns N’ Roses, sada kad je bend ponovo aktivan u originalnoj postavi, imaju priliku vidjeti Slasha i u toj opciji.  

(fotografija, s mobitela: DČ)

Nego, da se vratim na kraj koncerta i pjesme na koje su posjetitelji koncerta najviše reagirali, a to su: emotivna “Starlight”, nabrijana “You’re a Lie” i “World on Fire” tijekom koje su, uz aplauze, predstavljeni članovi benda.

Za povratak i bis sačuvali su “Avalon” i energičnu, vjerojatno najpoznatiju pjesmu, s nekim posebnim štihom – “Anastasia” gdje je Slash (ne kao gitarist Gunsa, nego kao autor, gitarist i osnivač benda s kompliciranim najdužim imenom ikad) još jednom, zasluženo, ukrao pozornost još jednom majstorskom gitarističkom solažom sa svojim prepoznatljivim zvukom u kojem ga nije uspjela spriječiti niti puknuta žica. Nije da mu se vide oči, ali mislim da u trenutku kad mu je pukla žica nije ni trepnuo. 🙂 Odsvirao je to do kraja, onako, kulerski.

Slash, Myles Kennedy i The Conspirators su kliknuli još 2010. na snimanju Slashovog debitantskog solo albuma. Sinergija između članova sve je bolja, a Slashov “solo projekt” sve više postaje – bendovski što se može vidjeti i u samom nastupu. Osim odlične svirke, zahvaljujući međusobnim internim forama i “davanju petica” u prolazu, ali i jednako dobroj neverbalnoj komunikaciji s publikom, ostavljaju dojam zadovoljnog benda koji jednostavno uživa u tome što radi. Naziv albuma “Living the Dream” koji promoviraju na ovoj turneji točan je opis onoga što oni trenutno rade – žive svoj san, a kao dodatne potvrde da rade nešto dobro su i rastuća fan baza kojoj paše upravo SMKC zvuk i, nesumnjivo: zadovoljna publika još jednog njihovog rasprodanog koncerta.

Dok se Slash, kao jedan od najpoznatijih svjetskih gitarista, već smatra važnom ikonom rock povijesti, Myles Kennedy (samostalno, sa Slashom ili svojim Alter Bridgeom) svakako ima svoje mjesto u ispisivanju nešto novije rock priče. Zadnjih nekoliko godina obojica su produktivni na nekoliko strana te se čini kako u, tom stalnom pokretu, neprestano djeluju na relacijama studio-turneja-studio. Ništa drukčiji im nisu niti planovi za 2019. Najavljeno je i kako će se odmah nakon ove turneje, Slash, Axl i ekipa posvetiti radu na novom GNR albumu, a rezerviran studio čeka i Mylesa Kennedyja gdje će sa svojim bendom snimiti novi, radno nazvan “Alter Bridge VI” album.

 

(Piše: DČ za Mixer.hr)