LCD SOUNDSYSTEM “Electric Lady Sessions” – Sjajno izdanje svirke u živo



Piše: Zlatko GALL

LCD SOUNDSYSTEM
Electric Lady Sessions
(Columbia / DFA)
**** ½

Vrag će ga znati je li razlog tome serijal Foo Fightersa koji su kamerama i snimanjem skladbi odali počast najznačajnijim američkim studijima, nešto a la hommage Hendrixu ili naprosto odluka da se – bez ikakvog drugog umišljaja – uigrani band ravno s turneje odvede u znameniti newyorški studio i u njemu „u živo“ snimi koncertni set obogaćen s nekoliko covera. Naime, LCD Soundsystem je na svim uobičajenim studijskim projektima prije i poslije svega bio manje-više „one man show“ genijalnog Jamesa Murphyja koji bi odsvirao hrpetinu različitih instrumenata, detaljno slagao željenu mozaičku sliku podjednako pažnje posvećujući svakom zvučnom detalju i žanrovskoj smjesi u kojoj su, ovisno o broju, bili raznorodni sastojci: od disca do housea, od new wavea i post punka do krautrokerske elektronike. Na koncertima (pa i na svojevrsnom predšasniku novog albuma, zanimljivom „London Session“ nastalom u Miloco Studios na živoj svirci nakon uspješne turneje 2010.) LCD Soundsystem su imali posve drugačiju strategiju jer je Murphy umjesto uloge studijske “Katice za sve“ bio mahom koncentriran na vokale i očito uživao u ulozi koncertnog majstora ceremonijala. Navlas isto se, naravno, dogodilo i na živoj svirci u Electric Lady studiju (također bez prisustva publike) u kojeg je družina uletjela ravno sa hvaljene turneje na kojoj su promovirali odličan album „American Dream“(po osobnom sudu i najbolji u diskografiji benda). Jer, Murphy i družina naprosto zvuče sjajno od samog početka s nadahnutim coverom teme „Seconds“ Human Leaguea s albuma „Dare“ iz 1981. (u kojem ćete naći i naslanjanje na Bowiea s „Heroes“) do zaključnog broja „(We Don’t Need This) Fascist Groove Thang“ Heaven 17; hita s albuma „Penthouse And Pavement“. Skladbe koja je također dobila lucidno novo izdanje s košmarnim gitarama, neurotičnim uvodom i naglašenim funkoidnim basom koji nisu okrnjili plesni naboj broja već dodatno naglasili oporost teksta.

Između ovih dvaju covera našao se lijepi broj skladbi s „American Dreama“. Prva je na redu naslovna tema koja u živom izdanju još više naglašava osebujnost broja zamišljenog istovremeno i kao „mračna tema“ s prepoznatljivim bas-sintom i kao prozračna skladba s lepršavom melodijom. Tu su i „Call The Police“  – svojevrsna „protestna pjesma za novo doba“ – s furioznom vožnjom u podlozi, napaljenim gitarama i diskretnim bowievskim citatom (s „Ashes To Ashes“), „Tonite“, „Oh Baby“ – u kojoj su savršeno srasli utjecaji iz Bowieve berlinske faze, eho Suicidea, mrve industriala i duba te gotovo „croonerska“ melodija tvoreći post-punkersku  atmosferu tjeskobe…  I „Emotional Haircut“ je još „nabrijaniji“ post-punkerski broj s primislima na Gang Of Four te s himničkim pozadinskim vokalima, gitarama i moćnim “rokerskim“ bubnjem a cover „I Want Your Love“ Chica pak sjajna revizija diskoidnog funka u manijakalnom ubrzanju, gitarom koja štekće poput mitraljeza „šarca“ i neočekivanim brzoprstić solom klavijatura.

Bez obzira imate li „American Dream“ ili ranije albume LCD Soundsystema, „Electric Lady Sessiona“ je “must have“ za sve fanove te sjajan dokument moćnog benda u top formi.