M.O.R.T. – „Uvijek nam je najvažnija bila publika, njima ne možete lagati“

Beskompromisna sinjska četvorka M.O.R.T. postala je notorna po svojoj sirovoj punk-rock energiji, a reputaciju predvodnika nove rock scene Hrvatske potvrdili su tisućama pređenih kilometara kako bi istu servirali ravno u krilo oduševljene publike.

John, Zvrk, Kikos i Mile pregazili su prvih pet godina na glazbenoj sceni, a uz kratku retrospektivnu nostalgiju u današnjem razgovoru s bendom otkrili smo što za M.O.R.T. donosi 2018.

M.O.R.T., foto: Rino Barbir

Početak godine i najava vašeg nastupa na nezaobilaznom festivalu Brijačnica, odličan su povod da pretumbamo po prošloj godini i izvučemo njezine najsvjetlije trenutke u kontekstu benda M.O.R.T. Po čemu je vama 2017. ostala pamtljiva?

Kikos: Pozitivno me iznenadila posjećenost naših koncerata, posebno u nekim mjestima u kojima prije nismo svirali. I još uz brojnost je i raznolikost ljudi koji nam dolaze na koncerte. Nadam se da će se taj trend nastaviti. Uz ovo naravno suradnja sa ZAA, umalo da smo se preselili u Banju Luku: najprije stvaranje pjesme „Ne odustajem“ i snimanje audio zapisa, drugi put snimanje spota i treći put živi nastup na Demofestu nas dvanaest odjednom. Nakon toga smo imali prvu pravu turneju po Srbiji. Bilo je odlično, vjerojatno ćemo ponoviti prije ljeta. U zadnjem dijelu godine moram spomenuti koncert za pet godina demo albuma „Vrhunsko dno“ koji smo sami organizirali. U Sinju nisu mogli stati svi ljudi koji su došli.

Mile: Osim svega što je napisao Kikos, nekako smo se 2017. susreli sa nekakvim zajebanim životnim izazovima koje samo posjeli kako spada. Tako da mogu slobodno reći da smo jači nego ikad, fizički i mentalno!

Zvrk: Hm, znači ovako:  skupio za svoje prvo pojačalo ikad, dosad sam svira 10 godina Kikosova pojačala (hvala Kikos :*), selio se previše (3 podstanarstva promijenio ne svojom krivicom), psihodeličnih iskustava je bilo sasvim dovoljno tako da je godina bila dobra šta se toga tiče, hvala svemu. Lucija nam je super menadžment radila, hvala  Luce! Turneja po Srbiji mi je bila ostvarenje sna, iako sam odmah u Novom Sadu uganio gležanj. Jedna pravoslavna baka iz Budisave mi je namjestila gležanj mada je bio petak, a petkom iz vjerskih razloga to ne radi, ali pošto sam muzičar namjernik iz Hrvatske  napravila je iznimku. Hvala bako! :* Četrdesetak koncerata, hvala ljudi! :*  Hm šta još… bio zdrav više nego bolestan, hvala Bogu! :* Više voljen nego nevoljen, hvala mrziteljima! :*  Planinario na Velebit po prvi put za rođendan. Najikad, hvala Kikos i John. :* Mile se s nama uspeo na prvu svoju planinu, iako to nije njegov đir. Hvala Mile! :* I hvala jednoj posebnoj osobi koja je sve to trpila. :*

M.O.R.T./Facebook

Sam kraj godine označio je i pet godina od samostalnog objavljivanja i promocije demo albuma „Vrhunsko dno“. Provedite nas kratko kroz vremeplov i otkrijte koje su zanimljivosti pratile realizaciju vašeg prvijenca?

Kikos: Pjesme za taj album su se stvarale nešto manje od deset godina. Početkom 2012. nam je prišao gitarist benda Ilija i Zrno žita na zajedničkom koncertu i rekao da moramo nešto snimiti i poslati Franjiću da izbaci za Slušaj najglasnije. Par mjeseci poslije smo svirali koncert na prosvjedu ispred Dalmacijavina i tu nas je zapazio naš budući producent Sula koji nas je za uši odvukao u studio. Kad smo krenuli snimati, napustio nas je bubnjar. Ušli smo u studio i našli tamo Milu i snimili s njim album u par dana u noćnim smjenama u studiju ¾ u klubu Kocka.

Mile: Pet godina kojih ne bi mijenjao za ništa! Mali milijun prekrasnih ljudi kojih smo upoznali, na tisuće kilometara koji nas nisu štedjeli ni sekunde…još mnogo faktora koji su nas učinili najzahvalnijim ljudima na tom prekrasnom bogatstvu koje niti jedna materijalna vrijednost ne može nadmašiti.

Zvrk: Deset godina muke sa 12 bubnjara, nekolicinom basista. Kikos je prešao na bas, napokon uvježbali materijal i dogovorili snimanja džabe, a bubnjar nas dva dana prije odjeba. I nakon šta mi je Kikos posla poruku: „Nemamo bubnjara, nemamo bend, javi se za kavu/pivu“ reka sam sam sebi – „ e nećeš bogami“, nazva njega i Johna, odveo ih u šumu i objasnio im da ćemo snimat makar bez bubnja. I onda se materijalizira Mile u našim životima. I tako se djeco to radi 😛

Sa dna do vrha alternativne scene. Kad sagledate vlastiti put na sceni, koji traje evo pet godina, kakav je zaključak? Je li sve bilo onako kako ste zamislili kad ste počinjali svoj put ili se vaš stav prema glazbi i prema dežurnim kritičarima kroz godine mijenjalo i u kojem smjeru?

Kikos: Kad smo počinjali nismo znali ništa. Jedva da smo znali i svirati, a o tome kako funkcionira scena i industrija da i ne govorim. Sve smo naučili na teži način i većinu stvari smo sami odradili. Barem do prije tri godine kad smo prvi put uzeli menadžera. Uvijek smo radili na sebi, kritika nam nije toliko važna, važno je da se priča o nama. Uvijek nam je najvažnija bila publika, njima ne možete lagati. Nemamo neki krajnji cilj, samo da svaki sljedeći korak bude kvalitetniji. Polako sebi podižemo ljestvicu i krug djelovanja pa dokle dođemo.

Mile: Ja sam uvijek svojim bivšim bendovima trubio da je to baš put koji jedini mogući funkcionira na ovim prostorima, svirati – svirati i samo svirati. Bitno je ne stati! Put (koji još traje) sam zamišljao baš tako! Naučili smo tonu malih sitnica i magistrirali after partije. Stav prema glazbi se nikad neće promijeniti, to mi je prva ljubav. Mišljenje drugih poštujem, ali ne očekujem ništa!

Zvrk: Imao sam viziju da sa prijateljima sviram i uživam u tome, i da je tulum na koncertima da se nešto događa. Muzika mi je meditacija i u njoj nalazim utočište u ovom nestabilnom, psihotičnom vremenu i ritmu življenja. Danas je herojstvo samo preživit pošteno.  Sve ostalo sam naučio prihvaćati kako mi dolazi, znači – veslaj, goni, istraj na dobro. Nemam zaključka.

M.O.R.T., foto: Dominik Belančić

Koje trenutke u svom bivanju na sceni najviše pamtite? Jeste li na nešto posebno ponosni kada sagledate stvari retrospektivno?

Kikos: Kad gledam naše nastupe na televiziji, pa vidim koliko nam stihova izcenzuriraju i onda publika te stihove najglasnije pjeva na koncertu.

Zvrk: Ponosan sam na četiri lika, pet godina provedenih u autu, na koncertima, na probama, a da se bez obzira na sve još poštuju i vole. Nadam se da nitko neće zasrat 🙂 Prijateljstvo nas čuva. Danas brakovi traju kraće, hahah!

Koja se formula za vas pokazala najuspješnijom u pogledu funkcioniranja na glazbenom tržištu? Ono po čemu se M.O.R.T. na prvi pogled već ističe jest broj odrađenih nastupa tokom godine. Tko je „dežurni krivac“ za to i s kojim ste se izazovima po tom planu susretali od svog starta?

Kikos:  Imamo pjesme koje nisu formatirane da nebi „talasale“, tako da nismo zastupljeni na radijima i TV-u u tolikoj mjeri u kojoj mislim da zaslužujemo po kvaliteti. Pa onda donosimo te pjesme u još boljem (živom) izdanju ljudima na prag. Prodaja CD-ova ne postoji. To ljudi sad kupe i drže neotpakirano, za ukras. Rokenrol bendovi su uvijek svirali mnogo, jedino što je ´68. koncert bio besplatan da prodaju ploče, a mi danas djelimo besplatno CD-ove da ljudi plate ulaznicu za koncert.

Zvrk: A dežurni krivci smo mi i to što smo jebeno uporni. Na početku su Kikos i Mile gurali ugovaranje nastupa, a sad smo napokon došli do menadžmenta koji nam je skinio taj teret sa leđa. A izazova je bilo svih vrsta, nijedan nismo priskočili. Bendovi koji počinju moraju sve naučit sami raditi, to je hladna činjenica. Ako vjeruju u sebe i rade uporno, iskreno i sa pravim motivima, neka vrata će im se otvoriti. Samo se sranja događaju sama od sebe, za sve ostalo treba trud i rad, ako niste lopov.

U ovom umreženom, internetskom svijetu – koliko ovakvo doba pomaže (ili odmaže) današnjim bendovima da se iskažu i promoviraju na tržištu?

Kikos: Pomaže najviše to šta je tehnologija snimanja glazbe jeftina. Možete snimiti album kod kuće. Kod promocije je to već dvosjekli mač. Dostupno je svima, ali je i zagušeno. I onda tu puno pomogne ovaj naš terenski rad, probijanje tržišta koncertima. Svaki datum koncerta se može vidjeti po porastu pregleda na YouTubeu od barem 30% taj dan.

Mile: Pomaže im dosta, što je jako dobro. Ali džabe im sve to ako nemaju koncerata!

Što nam M.O.R.T. novoga donosi za nadolazeću godinu? Načuli smo da već revno radite na novom materijalu pa nas uvedite malo u sam proces stvaranja. Što nam novi materijal donosi u pogledu zrelosti, neočekivanih izazova, kreativnog pristupa?

Kikos: Novi materijal će biti oslobođen svega suvišnoga, suvišnih nota i suvišnih riječi. Datum snimanja i objavljivanja nećemo obećavati, bit će kad mi budemo zadovoljni i kad nađemo vremena i novaca da kvalitetno snimimo.

Mile: Dobar znojni rock’n’roll!

Što se tiče inspiracije za pjesme, s obzirom da su u pitanju često socijalno angažirane teme. Pretpostavljam da vam iste ne nedostaje u posljednje vrijeme?

Kikos: Pjesme socijalne tematike radimo prije nego se njihove radnje dogode, točnije upozoravamo da će se nešto dogoditi. Svatko vidi kad se već dogodi i mislim da nema smisla onda o tome pjevati.

Mile: Od sada pišemo samo pjesme o samoubojstvima!

Zvrk: Moj princip pisanja je takav da sve što napišen je upućeno prvenstveno meni, poput neke vrste vremenskih kapsula koje sadrže osnovna uputstva za preživljavanje kojima se možeš uvijek poslužit. Naravno otvaram ih na vlastitu odgovornost, haha!

Na tom tragu nastao je i posljednji video spot „Olovni vojnici“. Kakve su bile reakcije portretiranih pojedinaca po objavi ovog uratka?

Kikos: Čuo sam da je par njih pozvano da glume u Hollywoodu koliko su se dobro uživili u uloge u spotu. Za Rockyja posebno nude milijune.

Mile: Vrhunske! Jako mi je drago vidjeti tko je sve u spotu i koje su “uloge” dobili.  Meni je ovo osobno najdraži spot koji smo uradili baš iz razloga što je 80% spota spontano.

M.O.R.T. stupa dalje u 2018., a evo što su vam imali poručiti ususret nadolazećoj, trećoj Brijačnici, za koju upade možete uloviti i na Mixerovoj nagradnjachi:

Mile: Neka 2018. bude godina rock’n’rolla, volite se i uživajte u svemu što radite! Godinu započnite uz M.O.R.T. na Brijačnici. To je savršena  prilika da se izbijemo iz cipela kako spada!

Zvrk: Draga ljudska bića, drž’te se! Dođite na Brijačnicu – bit će rock’n’rolla i drugih ljudskih bića. Bit će vruće, a šanse da zbarite nešto su velike!

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)